"Publika u Zagrebu je razmažena i ako u Areni ne nastupa Bon Jovi ili Lady Gaga, kao da se nije dogodilo. Tako je i s boksom i - zato Zabok! Zato ovakav profi event, s profesionalnim boksačima baš tamo. I znate što? Bilo je fenomenalno! Manje sredine su iskrenije, imaju više žara, tu nema fakea (podvale op.a)!", gotovo u dahu nam je rekao proslavljena legenda hrvatskog boksa Stjepan Božić.
Dojmovi su to nakon boksačkog spektakla "Zabok Fight Night" koji se prošlog vikenda održao u Gradskoj sportskoj dvorani.
Ljubitelji boksa trebali bi ucrtati Zabok na svojoj karti i naštimati radare da ne propuste idući sportski doživljaj jer je premijera pokazala da su pogodili u sridu, da boks i borilački sportovi itekako imaju potentnost privući regiju (ali i šire), ponuditi ljubiteljima borilačkih sportova pravu poslasticu i da ovaj grad moguće postaje novi epicentar sporta i spektakla u isto vrijeme.
Krenimo redom - Zabok Fight Night ponudio je devet vrlo zanimljivih borbi, vrhunac večeri bila je borba za pojas internacionalnog prvaka Hrvatske u kategoriji +91 kg, a hrvatski borac Nikola Prajo, slavio je nokautom u 5. rundi protiv Pedra Martineza iz Venezuele.
Zvijezda večeri trebao je biti i Marko Martinjak, naš najtofejniji bare-knuckle borac i nositelj nekoliko svjetskih pojaseva u ovom izuzetno brutalnom, ali sve atraktivnijem sportu, no Martinjaka je zaustavila bolest pa je meč otkazan.
Ideja o boksačkoj večeri u Zaboku okupila je nekoliko jakih imena, Stjepan Božić kaže da je sve krenuo od ideje kako je prije dvije godine na istom mjestu boksala Ivana Habazin.
Otkriva nam što se krilo iza organizacije.
"Vodim se u životu onime da se neću primiti ničega ako to neće biti biti na visokoj razini. Tako je bilo i ovdje. Imali smo spektakulanu večer, okupili su se borci iz Hrvatske, Gruzije, Bosne i Hercegovine, Venezuele... bio je to međunarodni spektakl", otkriva Božić.
Vito Elez nadjačao je Ionuta Trandafirea, a publiku su na noge digli i zagorski borci, Marko Bulek iz Donje Stubice i Vanja Puljko iz Krapine. Marko Bulek je trijumfirao protiv Gruzijca Bakhtanga Begashvilia u kategoriji do 60 kg i došao do svoje prve profesionalne pobjede.
Proglašen je i za najboljeg borca večeri, a nagradu mu je dodijelio saborski zastupnik i gradonačelnik Grada Krapine, Zoran Gregurović. Dodajmo i to da je Bulek također prvak Europe u savateu u viceprvak svijeta u ovom sportu.
Vanja Puljak iz Krapine na bodove je slavio protiv Dražana Janjanina iz BiH.
Među pojednike upisao se Bruno Knježević protiv Miloša Janjanina, Nejc Petrič protiv Nika Kokashvilija, Alen Sisić protiv Goga Kesvishivilija, Vito Elez protiv Ionuta Trandafirea, Ante Bilić protiv Beka Aduashvilija. Meč Ilije Lischuka protiv Konstantina Jangavadze bio je bez pobjednika prema odluci sudaca.
Božić: 'Sreća se treba izazvati'
Uz Praju, Božić posebno od boraca ističe i Vitu Eleza, te s pozicije golemog iskustva i svjenosti da prije svakog trijumfa u ovom sportu idu rad, znoj, odricanje i krv, kaže: "Pred njima je jako puno rada, i bez obzira na sav trud koji će uložiti, to im nije garancija da će uspjeti. Postoji niz sitnih detalja, čak bih rekao i gluposti, koje mogu utjecati na krajnji rezultat i cilj. Običnom čovjeku te stvari možda izgledaju nebitno, ali u sportu mogu napraviti veliku razliku. U žargonu se to naziva srećom. Može li se sreća izazvati? Naravno da može i treba, ali nitko ti ne može garantirati da ćeš uspjeti i ostvariti rezultat. Ali dečki imaju golemi potencijal".
Za profesionalni boks kaže da je to jako težak sport.
'Kad izgbiš to je muk'
"Ne bih rekao da je najteži, pa da ne bi rekli da "svaki cigo svoga konja hvali", ali taj psihološki moment je jako naglašen u boksu. Ljudima sa znao objašnjavati – uzmi tenisača, on godišnje ima stotinjak mečeva, od toga izgubi 90, a pobijedi 10, on je i dalje super, ako je tih 10 bilo na Grand Slamu. Kod profi boksača stvar je takva da jednostavno ne smiješ izgubiti, i to je problem – ti moraš pobijediti. A kad nešto moraš, onda je to otežavajuće. Prvi put kad izgubiš, od gledatelja i navijača dobiješ - tišinu. Muk. Dok si pobjednik, svi te vole, imaš puno prijatelja, a kad izgubiš – jednostavno nestaneš. Kao da te nema, kao da nisi ni postojao."
Božić za Zabok kaže da je večer bila pun pogodak.
"Relativno je blizu Zagreba i iskreno, ne vidim koje bi to mjesto bilo bolje od Zaboka. Hrvatska je također blizu Slovenije, Mađarske, BiH, vidim ovo i kao potencijal za rast na međunarodnoj sceni, a interes publike sigurno će rasti", kaže.
'Svaki sport treba svoju zvijezdu'
Ideja je puno, pa i to da se sve proširi i na druge borilačke sportove. S obzirom da je dovrana bila puna, komentirao je i raste li popularnost borilačkih sportova općenito na našim prostorima - kako kod publike, tako i kao sport kojim se sve više njih bavi.
"Svaki sport treba svoju zvijezdu, nosioca sporta zbog čega će se početi pratiti taj sport i na kraju zavoljeti. Posljednjih godina to su kod nas Filip Hrgović, Gabrijel Veočić i drugi. Oni su nosioci našeg profesionalnog i amaterskog boksa. To je u košarci bio naš Dražen Petrović, nakon kojeg sam ja prestao gledati košarku. On je nosio taj sport. NBA su mnogi prestali gledati kad je otišao Michale Jordan. Zato svaki sport treba svoju zvijezdu, mladi trebaju nekoga pratiti, i boks treba svog nekog da zainteresira ljude i publiku. I to ne samo da gledaju, nego da se počnu i baviti tim sportom", govori nam Božić.
Uz boks, moguća ideja je da u idućoj večeri u Zaboku pokušaju organizirati i mečeve kickboksinga, te Božić tu ističe našeg proslavljenog Ivicu Ivića, koji je potkraj prošle godine za hrvatsku kickboxing reprezentaciju odnio zlatu na europskom prvenstvu u Ateni.
Božić u Iviću vidi motor koji može povući i pokrenuti interes kickboksača za Zabok te podignuti atraktivnost eventa.
I sam Ivić je bio u Zaboku, ovog puta stajao je kao trener u kutu Brune Knježevića koji se borio protiv Miloša Janjanina i odnio pobjedu jednoglasnom odlukom sudaca.
Iviću Zabok nije strana adresa: "Svake godine tamo početkom godine imamo turnir kickboxinga, to je mala, ali bogata sredina koja nema puno borilačkih sportskih događanja, pa je pun pogodak otići tamo. Organizacija je bila vrhunska, nije to bio samo melem za oči gledatelja, tu su i druge stvari koje ostavljaju dojam – VIP stolovi, vrhunska atmosfera, ma baš prava uživancija! Kao sportaš prošao sam Njemačku, Ameriku i mogu reći da je Zabok bio na top sportskom i organizacijskom nivuo".
Potvrđuje da je dvorana bila puna i kaže da imaju ambicije proširiti boks i na bareknuckle i kickboxing.
'Male sredine željne su sporta'
"Ljudi u manjim sredinama željni su ovakvih događanja. Smatram da će takve sredine još bolje prihvatiti borilačke sportove", govori.
Stajao je u kutu Brune Kneževića za kojeg kaže da je vrhunski tehničar s više od 100 amaterskih mečeva i 12-ak profesionalnih mečeva. Najavljuje da će se Bruno krajem proljeća u Italiji boriti za titulu mediteranskog prvaka, u međuvremenu je stigla ponuda i za Englesku o čemu još pregovaraju.
"Bruno ima ogroman potencijal. Ako osvoji mediteransku titulu, otvaraju mu se prilike u Americi, Kanadi i drugim velikim državama", najavljuje Ivić.
Publika traži sve veću brutalnost
O borilačkim sportovima na ovim prostorima kaže da interes raste ali i fenomen da publika traži sve brutalniju izvedbu.
"Tako je kickboxing možda pao u sjenu kad je stupio MMA koji ima i udarce laktovima, više tehnika. Sam boks je vrhunski sport za gledanje, tehnički zahtjevan i prelijep sport, a MMA privlači ljude jer donosi više krvi, atraktivnije nokaute i jači intenzitet borbi. Vjerujem da će i bare-knuckle u sljedećih pet godina postati jedan od najposjećenijih borilačkih sportova, ali boks ostaje najplaćeniji", govori Ivić.
Kao nekadašnji trener našeg najuspjepšnijeg bare knuckle borca Martinjaka, kaže da je to sport u kojem pucaju arkade, ispadaju zubi.
'Kad glave postanu kockaste'
"Glave tu postaju kockaste, a ljudi sve više vole takvu sirovu borbu. Već postoji i kickboxing varijanta bare-knucklea, a u budućnosti će se vjerojatno i bare-knuckle integrirati u MMA. Iskreno, po meni je to miješanje krušaka i jabuka, ali iz perspektive publike – sve postaje zanimljivije i gledatelji to traže", govori Ivić.
Dodaje i to da je nepojmljivo da nogometaši mogu zarađivati 100-200 milijuna eura, a jedan vrhunski bare-knuckle boksač da boksa za nekoliko tisuća ili jedva iznad 10.000 eura te da treba raditi na financijskom jačanju borilačkih sportova.
"A brutalnost prodaje sport", kaže. Kao nekadašnji trener Martinjaka, kaže da primao po stotinjak upita pojedinaca koji se htjeli okušati u tom sportu.
Kockaste glave, puknute arkade
"Često mi dolaze i pitaju: 'Ja bih probao'. Onda ih pitam: 'Jesi svjestan da ti mogu puknuti vilica, zubi, šake? I većina se povuče jer shvati da to nije isto kao gledati na TV-u. Ipak, u svom klubu imam dečka, Karla Miškića, koji želi probati, ali to je najnaporniji sport, individualan i izuzetno težak. Uz ozljede, čim počneš gubiti, padaš u zaborav", govori Ivić.
Za Zabok kaže da je ideja popularizirati i kickboxing, a za osobni put kaže da su mu na radaru nastupi u europskim i svjetskim kupovima, plan je da i sam uđe u svijet profesionalnog boksa kroz nekoliko mečeva.
"Vuče me i bilo bi to za osobni gušt", smije se Ivić, iako na leđima ima već 42 godine, ali to mu ne smeta da nosi trenutačnu titulu najuspješnijeg kickboxing veterana na svijetu prema WAKO organizaciji.
Organizator Zabok Fight NIghta Petar Colnar kaže da je večer donijela devet jakih mečeva, da planiraju tri ovakva spektakla godišnje, a u suradnji s Ivićem napraviti miješane borbe s više borilačkih sportova.
"Prvi idući spektakl bit će vjerojatno u rujnu, širit će se broj borbi, ali i borilačkih sportova. Karta je pala na Zabok zbog dvorane i lakoće da sve brzo i efikasno organiziramo. Vraćamo se!", govori Colnar.
POGLEDAJTE VIDEO Kickboksač Ivić priznaje da radije bira mješalicu umjesto sklekova. A kad vidi pauka, on napravi ovo...
