Dok bolid Formule 1 brzinom većom od 260 kilometara na sat prolazi kroz legendarni zavoj Eau Rouge na stazi Spa ili kompleks Maggots-Becketts u Silverstoneu, gledateljima zastaje dah.

UTRKA MILIJUNA /

Koliko košta bolid Formule 1? Puno je faktora, a ovo je odgovor

No, ono što se ne vidi na televizijskim ekranima jest nevidljiva, ali brutalna sila koja tijelo vozača gura do samih granica ljudske izdržljivosti. Ta sila, poznata kao G-sila, nije samo fizikalni pojam, već stvarni protivnik s kojim se vozači bore u svakom krugu, svake utrke. Iako je svi osjećamo u svakodnevnom životu, prilikom naglog kočenja u automobilu ili na rollercoasteru, razmjeri s kojima se suočavaju u Formuli 1 pripadaju potpuno drugoj dimenziji. Što oni doista proživljavaju i kako njihova tijela to podnose?

Što je zapravo G-sila?

Jednostavno rečeno, G-sila je mjera ubrzanja. Jedan G (1G) odgovara sili Zemljine teže koja nas drži na tlu. Kada vozač doživi silu od 5G, to znači da njegovo tijelo i svaki njegov dio u tom trenutku osjećaju težinu pet puta veću od normalne.

Da bismo to stavili u perspektivu, glava vozača zajedno s kacigom teži oko sedam kilograma. Pod utjecajem sile od 5G, njegov vrat mora podnijeti opterećenje od nevjerojatnih 35 kilograma. To je kao da mu na glavi sjedi prosječno osmogodišnje dijete dok on pokušava precizno upravljati bolidom pri brzini od 300 km/h. Ta konstantna borba s masom vlastitog tijela ključni je dio onoga što vozače Formule 1 čini elitnim sportašima.

Brojke koje lede krv u žilama

Intenzitet G-sile u Formuli 1 varira ovisno o tri ključne situacije: prolasku kroz zavoje, kočenju i ubrzanju. 

Najveća i najdugotrajnija naprezanja dolaze od lateralnih, odnosno bočnih G-sila koje vozači trpe u brzim zavojima. Na nekim stazama, poput Suzuke u Japanu, te sile redovito dosežu i premašuju 5G. U tim trenucima, sila gura vozača prema bočnoj strani kokpita s težinom koja je doslovno nadljudska.

Primjerice, vozač od 70 kilograma, poput Georgea Russella, u takvom zavoju osjeća silu od otprilike 350 kilograma kako ga pritišće u stranu. Ta sila ne samo da opterećuje vrat i ramena, već i cijelo tijelo, uključujući unutarnje organe, tjerajući vozača da se oslanja na snagu trupa kako bi zadržao kontrolu.

Foto: Křenek Jiří/profimedia.com/Profimedia

Ubrzanje i brutalno kočenje

Iako manje ekstremne od sila u zavojima, longitudinalne sile pri ubrzanju i kočenju također su goleme. Prilikom starta ili izlaska iz sporih zavoja, ubrzanje stvara sile od 2G do 4G, snažno pritišćući vozača u sjedalo.

Ipak, pravi šok za tijelo dolazi prilikom kočenja. Moderni F1 bolidi posjeduju nevjerojatnu zaustavnu moć, sposobni su usporiti s 200 km/h na nulu za manje od tri sekunde. Tijekom tog procesa, vozači trpe sile koje mogu doseći i 6.5G. Ta sila ih baca prema naprijed, a sigurnosni pojasevi jedino su što ih drži u sjedalu.

Pritisak je toliko intenzivan da može doslovno istisnuti suze iz očiju, privremeno zamagljujući vid u ključnim trenucima. Uz to, za aktivaciju papučice kočnice potrebna je sila veća od 100 kilograma.

'ZJENICE SU POKAZIVALE JEDNO' /

Tragedije koje su promijenile Formulu 1: 'Osjetio sam kako mu duša napušta tijelo'

Cijena brzine: Fizički danak i nadljudska priprema

Da bi izdržali takva naprezanja, vozači se podvrgavaju rigoroznim treninzima koji su usporedivi s pripremama borbenih pilota. Najveći fokus je na jačanju vratnih i leđnih mišića. Nije slučajno što vozači Formule 1 imaju izrazito široke i mišićave vratove. U teretani koriste posebne sprave i elastične trake, a nerijetko vježbaju s utezima do 30 kilograma pričvršćenima za kacigu kako bi simulirali G-sile. Priča se da Fernando Alonso svojim vratom može slomiti orah, što svjedoči o razini snage koju moraju razviti.

Osim snage, ključna je i izdržljivost. Tijekom utrke koja traje gotovo dva sata, srce vozača radi prosječnom frekvencijom od 170 otkucaja u minuti, s vrhuncima koji prelaze i 190, što je razina napora usporediva s trčanjem maratona. U kokpitu, gdje temperature često premašuju 50°C, vozači znojenjem izgube i do tri litre tekućine, što ih dovodi na rub dehidracije i značajno utječe na koncentraciju i vrijeme reakcije.

Foto: Michael Potts/imago sportfotodienst/Profimedia

Kad sve pođe po zlu: Sile u sudarima

Koliko god su sile tijekom normalne vožnje ekstremne, one su neusporedive s onima koje se javljaju prilikom sudara. Sigurnosna tehnologija u Formuli 1, poput karbonskog monokoka koji štiti vozača, sustava Halo i HANS uređaja koji štiti glavu i vrat, omogućila je vozačima preživljavanje nevjerojatnih nesreća.

Max Verstappen je 2021. u Silverstoneu preživio udarac u ogradu siline 51G. Godinu ranije, Romain Grosjean je u Bahreinu prošao kroz vatrenu stihiju nakon sudara od 67G. Zabilježeni su i slučajevi preživljavanja udara od 78G (Ralf Schumacher) pa čak i nevjerojatnih 179.8G (David Purley 1977. godine). Nažalost, postoji granica. Tragična nesreća Julesa Bianchija 2014. u Japanu, u kojoj je zabilježena sila od 254G, bolan je podsjetnik na opasnosti ovog sporta i pokretač stalnog napretka u sigurnosti.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

Na kraju, G-sila je tihi, ali sveprisutni suparnik u Formuli 1. Ona oblikuje dizajn bolida, definira fizičku spremu vozača i tjera granice onoga što je ljudsko tijelo sposobno podnijeti. Dok se divimo brzini i tehnologiji, ne smijemo zaboraviti da se unutar svakog kokpita nalazi sportaš izvanredne snage i hrabrosti, koji iz kruga u krug vodi bitku protiv sila koje bi većinu nas ostavile bez svijesti.

POGLEDAJTE VIDEO: Nova sezona je pred nama: Evo kako se pripremaju fanovi