Postroll

Preroll

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation></para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Crvene točkice po tijelu pojavljuju se vrlo često.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pojava crvenih točkica, mrlja i plikova po tijelu česta je i gotovo 90% ljudi barem jednom u životu posjeti liječnika sa ovim simptomom.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Brojne dijagnoze mogu izazvati pojavu točkica po tijelu, od kojih su neke česte i svakodnevne, a druge se pojavljuju rijetko i u tropskim krajevima. Uzroke crvenila možemo podijeliti na infektivne (u sklopu zaraznih bolesti) , alergijske (kod alergije na neki vanjski uzročnik) ili autoimune ( u sklopu nekih autoimunih bolesti)</para><heading3>Osip</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Osip je čest simptomi brojnih zaraznih bolesti. Većina ih se danas rijetko pojavljuje zbog cijepljenja, međutim široku lepezu dijagnoza možemo povezati s pojavom osipa. Osip je pojava crvenih točkica i mrljica, nastaje naglo, u nekoliko sati i prethodi pojavi drugih simptoma, poput vrućice, kašlja ili općeg lošeg stanja. Bolesti koje su karakterizirane osipima nazivamo osipnim bolestima. Među njima su <emphasis>ospice, zaušnjaci, šarlah, vodene kozice</emphasis>. Svaka od njih ima posebnu distribuciju osipa po tijelu i svoje specifičnosti. Kod ospica osip se pojavljuje po trupu, a zatim po udovima. Kod šarlaha osip prethodi vrućici, a javlja se na vratu, na licu i na prsima. Vodene kozice karakterizirane su rijeđim ili gušćim osipom koji se javlja prvo na rukama i nogama, a zatim i na trupu, tijekom 2 dana osoba je puna mrljica, koje se postupno pretvaraju u gnojne pustule, pucaju i suše se. U sklopu zaraze parvovirusom pojavljuje se osip  na donjim udovima koji jako svrbi i izaziva neugodne simptome.</para><heading3>Petehije</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Petehije su hemoragične pjegice vidljive na koži i sluznicama, a javljaju se kao simptom u nekim bakterijskim bolestima. Petehije nastaju zbog sitnih krvarenja u koži. Sitne kapilare bivaju oštećene zbog utjecaja bakterijskih toksina, endotel postaje disfunkcionalan i dolazi do krvarenja u kožu koje je vidljivo kao nepravilna mrljica, čija boja varira od ružičaste do tamnoplave. Petehije se karakteristično pojavljuju u sklopu bakterijskog meningitisa, uzrokovanog <emphasis>N. Meningitidis</emphasis>. Petehije mogu biti prvi simptom i kao takve su vrlo važne u ranoj dijagnostici meningitisa. Petehije se razvijaju i na početku sindroma sepse i njihovo prepoznavanje može biti od ključne važnosti za ishod liječenja.</para><heading3>Hemoragija</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Hemoragija je krvarenje u koži i sluznicama koja se javlja zbog insuficijentnosti trombocita ili manjka nekog od faktora zgrušavanja. Očituje se pojavom nepravilnih mrlja na koži i sluznicama, koje sliče modricama iako bojom mogu varirati i do tamno plavih. One se najčešće počnu pojavljivati postupno, dok osoba ili njena okolina ne primjete stalnu pojavu novih modrica bez evidentnih uzroka. Kod obrade hemoragije tragamo za smanjenim brojem trombocita ( trombocitopenija), nedostatkom nekog od faktora zgrušavanja krvi koji se pojavljuje u hemofiličara ili razlogom povećanje potrošnje trombocita, zbog čega posljedično dolazi do smanjene sposobnosti zgrušavanja krvi i spontanih krvarenja.</para><heading3>Alergijske reakcije</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ubodi kukaca i alergije na hranu najčešće se manifestiraju pojavom crvenila po koži, koje može biti u većim mrljama, manjim točkicama, kao jedna solitarna točka ili više njih razbacanih ovisno o mjestima uboda. Alergijsku reakcija lako je razlikovati od infektivnog osipa. Alergijska reakcija javlja se brzo nakon uboda kukca ili unošenja tvari na koju je osoba alergična. Ove mrlje su veće, svrbe i izazivaju oticanje okolnog tkiva te ih najčešće sam pacijent povezuje s nekim konkretnim događajem. Alergijska reakcija kožnog tipa uglavnom je bezopasna i dovoljno je hlađenje kože i upotreba krema protiv alergijskih reakcija, međutim ne treba zaboraviti da alergijska reakcija može biti opasna kod male djece ili ako je lokalizirana na vratu, zbog oticanja tkiva.</para><heading3>Opekline od Sunca</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Opekline od sunca česte su u ljetnom dobu godine, najčešće su kod osoba svijetle puti i kod prvog izlaganja ljetnom suncu. Osim opsežnih opeklina koje su lako prepoznatljive, u manjeg broja ljudi javlja se <emphasis>dermatitis solaris</emphasis>, vrsta alergijske reakcije na Sunce. Simptomi solarnog dermatitisa su pojava eritematoznih, vrućih područja kože, koja djeluje opečeno, za razliku od okolne kože na kojoj nema tragova opeklina. Pri izlaganju Suncu može doći i do fotoreakcije izmađu sunčeve svjetlosti i nekog od kozmetičkih proizvoda ili lijekova, zbog čega se javlja jako crvenilo na mjestima primjene proizvoda, često na vratu zbog primjene parfema.</para><heading3>Egzotične i spolne bolesti</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Spolne bolesti koje danas ne viđamo često mogu se manifestirati pojavom osipa po koži. Jedna tavka je sifilis. Sifilis se u sekundarnom stadiju javlja u obliku crvenih točkica, koje ne svrbe ni ne bole, a karakteristično se javljaju na dlanovima i stopalima. Egzotične bolesti, poput infekcije zika virusom ili dengue groznice, također kao simptom imaju osip i pojavu mrljica na koži, zbog čega je anamnestičko pitanje o nedavnim putovanjima u egztične krajeve ponekad jako važno u postavljanju prave dijagnoze bolesti.</para>

Crvene točkice po tijelu -  Koje je njihovo značenje? Uzroke crvenila možemo podijeliti na infektivne (u sklopu zaraznih bolesti) , alergijske (kod alergije na neki vanjski uzročnik) ili autoimune ( u sklopu nekih autoimunih bolesti). Crvene točkice po tijelu pojavljuju se vrlo često.Pojava crvenih točkica, mrlja i plikova po tijelu česta je i gotovo 90% ljudi barem jednom u životu posjeti liječnika sa ovim simptomom.Brojne dijagnoze mogu izazvati pojavu točkica po tijelu, od kojih su neke česte i svakodnevne, a druge se pojavljuju rijetko i u tropskim krajevima. Uzroke crvenila možemo podijeliti na infektivne (u sklopu zaraznih bolesti) , alergijske (kod alergije na neki vanjski uzročnik) ili autoimune ( u sklopu nekih autoimunih bolesti)OsipOsip je čest simptomi brojnih zaraznih bolesti. Većina ih se danas rijetko pojavljuje zbog cijepljenja, međutim široku lepezu dijagnoza možemo povezati s pojavom osipa. Osip je pojava crvenih točkica i mrljica, nastaje naglo, u nekoliko sati i prethodi pojavi drugih simptoma, poput vrućice, kašlja ili općeg lošeg stanja. Bolesti koje su karakterizirane osipima nazivamo osipnim bolestima. Među njima su ospice, zaušnjaci, šarlah, vodene kozice. Svaka od njih ima posebnu distribuciju osipa po tijelu i svoje specifičnosti. Kod ospica osip se pojavljuje po trupu, a zatim po udovima. Kod šarlaha osip prethodi vrućici, a javlja se na vratu, na licu i na prsima. Vodene kozice karakterizirane su rijeđim ili gušćim osipom koji se javlja prvo na rukama i nogama, a zatim i na trupu, tijekom 2 dana osoba je puna mrljica, koje se postupno pretvaraju u gnojne pustule, pucaju i suše se. U sklopu zaraze parvovirusom pojavljuje se osip  na donjim udovima koji jako svrbi i izaziva neugodne simptome.PetehijePetehije su hemoragične pjegice vidljive na koži i sluznicama, a javljaju se kao simptom u nekim bakterijskim bolestima. Petehije nastaju zbog sitnih krvarenja u koži. Sitne kapilare bivaju oštećene zbog utjecaja bakterijskih toksina, endotel postaje disfunkcionalan i dolazi do krvarenja u kožu koje je vidljivo kao nepravilna mrljica, čija boja varira od ružičaste do tamnoplave. Petehije se karakteristično pojavljuju u sklopu bakterijskog meningitisa, uzrokovanog N. Meningitidis. Petehije mogu biti prvi simptom i kao takve su vrlo važne u ranoj dijagnostici meningitisa. Petehije se razvijaju i na početku sindroma sepse i njihovo prepoznavanje može biti od ključne važnosti za ishod liječenja.HemoragijaHemoragija je krvarenje u koži i sluznicama koja se javlja zbog insuficijentnosti trombocita ili manjka nekog od faktora zgrušavanja. Očituje se pojavom nepravilnih mrlja na koži i sluznicama, koje sliče modricama iako bojom mogu varirati i do tamno plavih. One se najčešće počnu pojavljivati postupno, dok osoba ili njena okolina ne primjete stalnu pojavu novih modrica bez evidentnih uzroka. Kod obrade hemoragije tragamo za smanjenim brojem trombocita ( trombocitopenija), nedostatkom nekog od faktora zgrušavanja krvi koji se pojavljuje u hemofiličara ili razlogom povećanje potrošnje trombocita, zbog čega posljedično dolazi do smanjene sposobnosti zgrušavanja krvi i spontanih krvarenja.Alergijske reakcijeUbodi kukaca i alergije na hranu najčešće se manifestiraju pojavom crvenila po koži, koje može biti u većim mrljama, manjim točkicama, kao jedna solitarna točka ili više njih razbacanih ovisno o mjestima uboda. Alergijsku reakcija lako je razlikovati od infektivnog osipa. Alergijska reakcija javlja se brzo nakon uboda kukca ili unošenja tvari na koju je osoba alergična. Ove mrlje su veće, svrbe i izazivaju oticanje okolnog tkiva te ih najčešće sam pacijent povezuje s nekim konkretnim događajem. Alergijska reakcija kožnog tipa uglavnom je bezopasna i dovoljno je hlađenje kože i upotreba krema protiv alergijskih reakcija, međutim ne treba zaboraviti da alergijska reakcija može biti opasna kod male djece ili ako je lokalizirana na vratu, zbog oticanja tkiva.Opekline od SuncaOpekline od sunca česte su u ljetnom dobu godine, najčešće su kod osoba svijetle puti i kod prvog izlaganja ljetnom suncu. Osim opsežnih opeklina koje su lako prepoznatljive, u manjeg broja ljudi javlja se dermatitis solaris, vrsta alergijske reakcije na Sunce. Simptomi solarnog dermatitisa su pojava eritematoznih, vrućih područja kože, koja djeluje opečeno, za razliku od okolne kože na kojoj nema tragova opeklina. Pri izlaganju Suncu može doći i do fotoreakcije izmađu sunčeve svjetlosti i nekog od kozmetičkih proizvoda ili lijekova, zbog čega se javlja jako crvenilo na mjestima primjene proizvoda, često na vratu zbog primjene parfema.Egzotične i spolne bolestiSpolne bolesti koje danas ne viđamo često mogu se manifestirati pojavom osipa po koži. Jedna tavka je sifilis. Sifilis se u sekundarnom stadiju javlja u obliku crvenih točkica, koje ne svrbe ni ne bole, a karakteristično se javljaju na dlanovima i stopalima. Egzotične bolesti, poput infekcije zika virusom ili dengue groznice, također kao simptom imaju osip i pojavu mrljica na koži, zbog čega je anamnestičko pitanje o nedavnim putovanjima u egztične krajeve ponekad jako važno u postavljanju prave dijagnoze bolesti. 

Crvene točkice po tijelu -  Koje je njihovo značenje?

shutterstock_1903508287.jpg

Simpto

Članak

Net.hr

Moje zdravlje

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pneumotoraks je stanje u kojem zrak prodire u pleuralni prostor.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pleuralni prostor je uzak prostor između listova parijetalne pleure (koja oblaže prsni koš) i visceralne pleure (koja oblaže pluća), u kojem se nalazi 10ak ml tekućine koje sprječava trenje između listova. U pleuralnom prostoru je tlak  negativan, jer tako omogućava širenje elastičnih pluća pri udisaju. Pneumotoraks nastaje kada zrak prodre u pleuralni prostor. To se može dogoditi spontano, zbog traume prsnog koša  ili postojeće bolesti te tijekom medicinskih procedura, kad ga nazivamo ijatrogenim pneumotoraksom. Osnovni problem kod pneumotoraksa je kolaps pluća koji nastaje zbog pozitivnog intrapleuralnog tlaka.</para><heading3>Razlikujemo više vrsta pneumotoraksa</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ovisno o načinu nastanka, pneumotoraks možemo podijeliti na više vrsta. Spontani pneumotoraksi nastaju bez očitog uzroka izi zbog podležeće plućne bolesti.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Primarni spontani pneumotoraks nastaje zbog pucanja malih bula na površini pluća. To se događa u mladih ljudi, najčešće u dvadesetim godinama, bez posebnog razloga. Nastaje u mirovanju i može se pojaviti osjećaj boli ili probadanja, koji je kratkotrajan te ne ostavlja posljedice.  Sekundarni spontani pneumotoraks nastaje kao posljedice plućne bolesti. Riječ je o rupturi malih bula koje nastaju kao posljedice KOPB-a ili tuberkuloze. Ovaj tip pneumotoraksa je opasniji jer nastaje kod starijih osoba sa smanjenim plućnim kapacitetom i podležećim bolestima pluća.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Traumatski pneumotoraks posljedica je traume prsišta, koja je najčešće penetrantna ozljeda  nastala vatrenim oružjem.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Tenzijski pneumotoraks nastaje kada tlak u intrapleuralnom prostoru postupno raste od negativnog do pozitivnog u udisaju, zbog čega pri svakog udisaju dolazi do kolapsa pluća i prodora zraka u pleuralnu šupljinu. Osoba postupno ostaje bez zraka i subjektivno osjeća da ne može udahnuti. Tenzijski pneumotoraks pripada hitnim stanjima jer može doći do potpunog kolapsa pluća i gušenja.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ijatrogeni pneumotoraks nastaje pri medicinskim postupcima kojima se prodire u torakalnu šupljinu, poput aspiracijske punkcije, torakocenteze ili uvođenja centralnog venskog katetera, zbog prodora male količine zraka.</para><heading3>Koji su simptomi pneumotoraksa?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Netraumatski pneumotoraks je često asimptomatski.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Najčešći simptomi su:</para><itemizedlist><listitem><para>Oštra i probadajuća bol u prsištu</para></listitem><listitem><para>Osjećaj nedostatka zraka (dispneja)</para></listitem><listitem><para>Nagli gubitak svijesti</para></listitem><listitem><para>Osjećaj gušenja</para></listitem><listitem><para>Postupni nastanak sve jače boli u donjem dijelu prsnog koša</para></listitem><listitem><para>Uznemirenost i osjećaj lupanja srca ( palpitacije)</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Osnovne metode dijagnosticiranja pneumotoraksa su askultacija pluća i radiološke pretrage. Pri slušanju pluća čuju se hipersonornost i oslabljen zvuk inspirija. Ponekad se inspirij uopće ne može čuti, dok su srčani tonovi oslabljeni. Radiološka pretraga izbora je RTG. RTG snimak pluća pokazuje rubna područja zasjenjenja i smanjene plućne režnjeve, kojima vaskularni crtež nije vidljiv.</para><heading3>Kako liječimo pneumotoraks?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Primarni cilj liječenja pneumotoraksa je uklanjanje zraka iz intrapleuralnog prostora kako bi se uspostavila normalna ventilacija pluća. Svim bolesnicima sa pneumotoraksu dajemo terapiju kisikom (oksigenoterapija) jer povišen tlak kisika pospješuje uklanjanje zraka iz pleuralnog prostora. Udisanje kisika pod pozitivnim tlakom sprječava daljnji kolaps pluća.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Primarni spontani pneumotoraks najčešće je bez simptoma i moguće ga je slučajno vidjeti na RTG nalazu. Simptomatske pneumotorakse liječimo evakuacijom zraka iz intrapleuralne šupljine, koje se odvija postupno kako ne bi došlo do nagle promjene tlaka. Kod tenzijskog pneumotoraksa iglom (torakocenteza) ulazimo u intrapleuralno prostor i izvlačimo zrak, kako bi omogućili rastezanje pluća. Kod netenzijskih pneumotoraksa postavljamo kateter kroz koji se zrak postepeno evakuira te bolesnici obično ostaju hospitalizirani do stabilizacije stanja.</para>

Pneumotoraks -  Zašto nastaje? Kako ga liječiti? Primarni spontani pneumotoraks nastaje zbog pucanja malih bula na površini pluća. To se događa u mladih ljudi, najčešće u dvadesetim godinama, bez posebnog razloga. Pneumotoraks je stanje u kojem zrak prodire u pleuralni prostor.Pleuralni prostor je uzak prostor između listova parijetalne pleure (koja oblaže prsni koš) i visceralne pleure (koja oblaže pluća), u kojem se nalazi 10ak ml tekućine koje sprječava trenje između listova. U pleuralnom prostoru je tlak  negativan, jer tako omogućava širenje elastičnih pluća pri udisaju. Pneumotoraks nastaje kada zrak prodre u pleuralni prostor. To se može dogoditi spontano, zbog traume prsnog koša  ili postojeće bolesti te tijekom medicinskih procedura, kad ga nazivamo ijatrogenim pneumotoraksom. Osnovni problem kod pneumotoraksa je kolaps pluća koji nastaje zbog pozitivnog intrapleuralnog tlaka.Razlikujemo više vrsta pneumotoraksaOvisno o načinu nastanka, pneumotoraks možemo podijeliti na više vrsta. Spontani pneumotoraksi nastaju bez očitog uzroka izi zbog podležeće plućne bolesti.Primarni spontani pneumotoraks nastaje zbog pucanja malih bula na površini pluća. To se događa u mladih ljudi, najčešće u dvadesetim godinama, bez posebnog razloga. Nastaje u mirovanju i može se pojaviti osjećaj boli ili probadanja, koji je kratkotrajan te ne ostavlja posljedice.  Sekundarni spontani pneumotoraks nastaje kao posljedice plućne bolesti. Riječ je o rupturi malih bula koje nastaju kao posljedice KOPB-a ili tuberkuloze. Ovaj tip pneumotoraksa je opasniji jer nastaje kod starijih osoba sa smanjenim plućnim kapacitetom i podležećim bolestima pluća.Traumatski pneumotoraks posljedica je traume prsišta, koja je najčešće penetrantna ozljeda  nastala vatrenim oružjem.Tenzijski pneumotoraks nastaje kada tlak u intrapleuralnom prostoru postupno raste od negativnog do pozitivnog u udisaju, zbog čega pri svakog udisaju dolazi do kolapsa pluća i prodora zraka u pleuralnu šupljinu. Osoba postupno ostaje bez zraka i subjektivno osjeća da ne može udahnuti. Tenzijski pneumotoraks pripada hitnim stanjima jer može doći do potpunog kolapsa pluća i gušenja.Ijatrogeni pneumotoraks nastaje pri medicinskim postupcima kojima se prodire u torakalnu šupljinu, poput aspiracijske punkcije, torakocenteze ili uvođenja centralnog venskog katetera, zbog prodora male količine zraka.Koji su simptomi pneumotoraksa?Netraumatski pneumotoraks je često asimptomatski.Najčešći simptomi su:Oštra i probadajuća bol u prsištuOsjećaj nedostatka zraka (dispneja)Nagli gubitak svijestiOsjećaj gušenjaPostupni nastanak sve jače boli u donjem dijelu prsnog košaUznemirenost i osjećaj lupanja srca ( palpitacije)Osnovne metode dijagnosticiranja pneumotoraksa su askultacija pluća i radiološke pretrage. Pri slušanju pluća čuju se hipersonornost i oslabljen zvuk inspirija. Ponekad se inspirij uopće ne može čuti, dok su srčani tonovi oslabljeni. Radiološka pretraga izbora je RTG. RTG snimak pluća pokazuje rubna područja zasjenjenja i smanjene plućne režnjeve, kojima vaskularni crtež nije vidljiv.Kako liječimo pneumotoraks?Primarni cilj liječenja pneumotoraksa je uklanjanje zraka iz intrapleuralnog prostora kako bi se uspostavila normalna ventilacija pluća. Svim bolesnicima sa pneumotoraksu dajemo terapiju kisikom (oksigenoterapija) jer povišen tlak kisika pospješuje uklanjanje zraka iz pleuralnog prostora. Udisanje kisika pod pozitivnim tlakom sprječava daljnji kolaps pluća.Primarni spontani pneumotoraks najčešće je bez simptoma i moguće ga je slučajno vidjeti na RTG nalazu. Simptomatske pneumotorakse liječimo evakuacijom zraka iz intrapleuralne šupljine, koje se odvija postupno kako ne bi došlo do nagle promjene tlaka. Kod tenzijskog pneumotoraksa iglom (torakocenteza) ulazimo u intrapleuralno prostor i izvlačimo zrak, kako bi omogućili rastezanje pluća. Kod netenzijskih pneumotoraksa postavljamo kateter kroz koji se zrak postepeno evakuira te bolesnici obično ostaju hospitalizirani do stabilizacije stanja. 

Pneumotoraks -  Zašto nastaje? Kako ga liječiti?

Pneumotoraks

Bolesti

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Bakterijske upale grla obuhvaćaju manji dio upala grla,one virusne su češće, međutim bakterijske upale grla češće su u djece, izazivaju teže simptome i kliničku sliku, a mogu izazvati i  komplikacije, zbog čega je važno prepoznati ih na vrijeme i adekvatno liječiti.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Uloga grla u zaštiti ljudskog organizma je u činjenici da  usna šupljina i grlo komuniciraju s okolinom te se uzročnici bolesti udahnuti zrakom ili oni koji se prenose kapljično zaustavljaju u usnoj šupljini i dalje šira prema dišnom i probavnom traktu.  Zbog izloženosti vanjskom čimbenicima u području grla nalaze se tonzile, nakupine limfnog tkiva koje ima zaštitnu ulogu u organizmu te zbog prisutnosti tonzila, grlo jako reagira na vanjske podražaje.</para><heading3>Koji su uzroci streptokokne  upale grla?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Uzročnici bakterijske upale grla prenose se sa zaražene osobe kapljično ili kihanjem i kašljanjem, bliskim kontaktom i dodirivanjem kontaminiranih predmeta poput maramica ili čaša.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Najčešći uzročnici upale grla dolaze iz bakterijske porodice streptokoka. Streptokoki su kuglaste bakterije koje stvaraju nizove poput lanaca. <emphasis>Streptococcus pyogenes</emphasis> pun je naziv bakterije koja ima više tipova, među kojima je najčešći uzročnik upale grla tip A, koji skraćeno zovemo BHS-A, beta-hemolitički streptokok grupe A, ali uzročnici mogu biti i BHS-C i BHS-E.</para><heading3>Koji se simptomi pojavljuju?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Karakteristični simptomi su :</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>•            Bol u grlu</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>•            Nemogućnost gutanja</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>•            Pečenje u grlu u dodiru sa blagom hranom</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>•            Crvenilo grla</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>•          Povišena tjelesna temperatura</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>•            Otečene tonzile koje vire iz nepčanih lukova</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>•          Bjelkaste nakupine gnoja na tonzilama</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>•            Loše opće stanje i klonulost</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>•            Crvene točkice po sluznici usta</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>•            Gubitak apetita</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>•            Povećani, bolni limfni čvorovi na vratu</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Važno je znati razlikovati virusne i bakterijske upale grla. Kod virusnih upala grla nema otečenih tonzila niti pojave gnojnih čepića, dok kod bakterijske upale grla ždrijelo može biti tako otečeno da onemogućava govor. Virusne upale grla povezane su sa raspiratornim simptomima, poput kihanja, kašljanja, curenja nosa li podležeće upale pluća. Virusne upale grla češće imaju blaži tijek, dok bakterijske mogu imati burnu kliničku sliku.</para><heading3>Kako liječimo streptokoknu upalu grla?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Sumnju na streptokoknu upalu grla potvrđujemo brisom grla, kojim se identificira točan uzročnik. Ako je uzročnik bakterija iz roda <emphasis>Streptococcus</emphasis>, pacijent mora 10 dana uzimati antibiotsku terapiju kako bi spriječio širenje streptokoka i izbjegao komplikacije koje se mogu razviti.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dvije najteže komplikacije streptokokne upale grla su reumatska vrućica i postinfektivni glomerulonefritis. Reumatska vrućica manifestira se godinama nakon upale grla propadanjem srčanih zalistaka. Zbog odlaganja kompleksa antigena i protutijela na zaliske, dolazi do njihovog savijanja i disfunkcionalnosti. Postinfektivni glomerulonefritis je bolest bubrega slične etiologije, zbog koje dolazi do disfunkcije glomerularne membrane i posljedično zatajenja bubrega.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Antibiotici koji se prepisuju su najčešće betalaktami, iz skupine penicilina ili cefalosporina. Uzimaju se 10 dana i potrebno je , neovisno o kliničkoj slici, terapiju popiti do kraja. Najveća greška koju pacijenti čine je prekidanje terapije nakon 5 ili 6 dana zbog naglog poboljšanja stanja.</para>

Streptokokna upala grla -  Koji su simptomi? Kako se liječi? Streptokoki su skupina kuglastih bakterija koje su česti uzročnici upala grla. Bakterijske upale grla obuhvaćaju manji dio upala grla,one virusne su češće, međutim bakterijske upale grla češće su u djece, izazivaju teže simptome i kliničku sliku, a mogu izazvati i  komplikacije, zbog čega je važno prepoznati ih na vrijeme i adekvatno liječiti.Uloga grla u zaštiti ljudskog organizma je u činjenici da  usna šupljina i grlo komuniciraju s okolinom te se uzročnici bolesti udahnuti zrakom ili oni koji se prenose kapljično zaustavljaju u usnoj šupljini i dalje šira prema dišnom i probavnom traktu.  Zbog izloženosti vanjskom čimbenicima u području grla nalaze se tonzile, nakupine limfnog tkiva koje ima zaštitnu ulogu u organizmu te zbog prisutnosti tonzila, grlo jako reagira na vanjske podražaje.Koji su uzroci streptokokne  upale grla?Uzročnici bakterijske upale grla prenose se sa zaražene osobe kapljično ili kihanjem i kašljanjem, bliskim kontaktom i dodirivanjem kontaminiranih predmeta poput maramica ili čaša.Najčešći uzročnici upale grla dolaze iz bakterijske porodice streptokoka. Streptokoki su kuglaste bakterije koje stvaraju nizove poput lanaca. Streptococcus pyogenes pun je naziv bakterije koja ima više tipova, među kojima je najčešći uzročnik upale grla tip A, koji skraćeno zovemo BHS-A, beta-hemolitički streptokok grupe A, ali uzročnici mogu biti i BHS-C i BHS-E.Koji se simptomi pojavljuju?Karakteristični simptomi su :•            Bol u grlu•            Nemogućnost gutanja•            Pečenje u grlu u dodiru sa blagom hranom•            Crvenilo grla•          Povišena tjelesna temperatura•            Otečene tonzile koje vire iz nepčanih lukova•          Bjelkaste nakupine gnoja na tonzilama•            Loše opće stanje i klonulost•            Crvene točkice po sluznici usta•            Gubitak apetita•            Povećani, bolni limfni čvorovi na vratuVažno je znati razlikovati virusne i bakterijske upale grla. Kod virusnih upala grla nema otečenih tonzila niti pojave gnojnih čepića, dok kod bakterijske upale grla ždrijelo može biti tako otečeno da onemogućava govor. Virusne upale grla povezane su sa raspiratornim simptomima, poput kihanja, kašljanja, curenja nosa li podležeće upale pluća. Virusne upale grla češće imaju blaži tijek, dok bakterijske mogu imati burnu kliničku sliku.Kako liječimo streptokoknu upalu grla?Sumnju na streptokoknu upalu grla potvrđujemo brisom grla, kojim se identificira točan uzročnik. Ako je uzročnik bakterija iz roda Streptococcus, pacijent mora 10 dana uzimati antibiotsku terapiju kako bi spriječio širenje streptokoka i izbjegao komplikacije koje se mogu razviti.Dvije najteže komplikacije streptokokne upale grla su reumatska vrućica i postinfektivni glomerulonefritis. Reumatska vrućica manifestira se godinama nakon upale grla propadanjem srčanih zalistaka. Zbog odlaganja kompleksa antigena i protutijela na zaliske, dolazi do njihovog savijanja i disfunkcionalnosti. Postinfektivni glomerulonefritis je bolest bubrega slične etiologije, zbog koje dolazi do disfunkcije glomerularne membrane i posljedično zatajenja bubrega.Antibiotici koji se prepisuju su najčešće betalaktami, iz skupine penicilina ili cefalosporina. Uzimaju se 10 dana i potrebno je , neovisno o kliničkoj slici, terapiju popiti do kraja. Najveća greška koju pacijenti čine je prekidanje terapije nakon 5 ili 6 dana zbog naglog poboljšanja stanja. 

Streptokokna upala grla -  Koji su simptomi? Kako se liječi?

grlobolja

net.hr

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation><emphasis>Dijabetes, šećerna bolest  ili diabetes mellitus </emphasis>bolest je u kojoj dolazi do kroničnog poremećaja metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Broj oboljelih u porastu je, posebice u zemljama u razvoju. Procjenjuje se da od dijabetesa boluje oko 195 milijuna ljudi u svijetu. Patogenetski dijebetes možemo podijeliti u dvije osnovne skupine, a to su dijabetes tip 1 i tip 2. Dijabetes tipa 2 nazivamo i <emphasis>dijabetes neovisan o inzulinu</emphasis>.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U etiopatognezi dijabetesa tipa 2 veliku ulogu ima genetika pa tako djeca čiji roditelji imaju dijabetes imaju 40% šansu da obole od dijabetesa. Temelj ove bolesti jest inzulinska rezistencija. Smatra se da inzulinska rezistencija u dijabetesu tipa 2 nastaje kao posljedica cirkulirajućih anatgonista inzulina poput hormona rasta, glukokortikoida, glukagona ili uslijed oštećenja ciljanih tkiva u smislu oštećenja inzulinskih receptora ili postreceptorskih oštećenja. Također etiopatogenetski čimbenike ubrajamo i nenormalno lučenje inzulina koje se javlja nakon inzulinske rezistencije, kao kompenzacijski mehanizam. Na početku ove bolesti izražena je kompenzatorna hiperinzulinemija, a nakon dužeg perioda dolazi do iscrpljivanja beta stanica gušterače te se javlja hipoinzulinemija.</para><heading4>KOJI SU SIMPTOMI DIJABETESA TIPA 2?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dijabetes tipa 2 često je asimptomatski i to duže vrijeme. Najčešće se dijagnosticira tako da se na nekom od nalaza vađenja krvi uoči povišena razina glukoze. Međutim kao karakteristične simptome treba navesti učestalo mokrenje velikih količina mokraće, minimalno 2,5-3L unutar 24h. Osim učestalog mokrenja javlja se pojačan osjećaj žeđi i gladi. To je karakterističan trijas simptoma za osobu oboljelu od dijabetesa: poliurija, polidipsija i polifagija. Od ostalih simptoma mogu se javiti umor, malaksalost, učestale infekcije te svrbež spolovila. Ponekad prvi znak dijabetesa tipa 2 može biti i nastala komplikacija.</para><heading4>KOJI SU ČIMBENICI RIZIKA ZA RAZVOJ DIJABETESA TIPA 2?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Čimbenici rizika za razvoj šećerne bolesti tipa 2 su pretilost, hipertenzija, pozitivna obiteljska anamneza na ishemijsku bolest, pušenje,  postojanje endokrine bolesti, pankreatitis.</para><heading4>KAKO SE DIJAGNOSTICIRA DIJABETES TIPA 2?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dijagnostički postupak dijabetesa tipa 2 započinje dobro uzetom anamnezom u kojoj liječnik posebno obraća pozornost na čimbenike rizika za razvoj šećerne bolesti i njezinih komplikacija. Slijedi klinički pregled te pretrage krvi. Od pretraga krvi bitna je KKS, GUK, kreatinin i ureja. Normalna razina glukoze u krvi za muškarce i žene jest 4,4-6,4 mmol/L. Vađenjem krvi mjeri se razina glukoze u krvi natašte, također se radi OGTT test, odnosno oralni glukoza tolerans test. Da bi se dijagnosticirala šećerna bolest, razina glukoze u krvi vađenoj natašte mora biti 7,8 mmol/L ili više, a u OGGT testu 11,1 mmol/L u 120.minuti nakon uzimanja 75g glukoze per os. U dijagnostičke svrhe bitan je i urin. Pretrage urina mogu pokazati glikozuriju. Određivanje HbA1C nije bitno toliko u postavljanju dijagnoze koliko u praćenju bolesnika koji se liječi zato što on pokazuje prosječnu vrijednost glukoze u zadnja 3 mjeseca. Dobro reguliran dijabetes tipa 2 ima HbA1C manji od 6,5%, prihvatljivo je od 6,5-7,0%, a preko 7,0% jest loše reguliran dijabetes.</para><heading4>KAKO SE LIJEČI DIJABETES TIPA 2?</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prvi korak u liječenju dijabetesa tipa 2 jest edukacija bolesnika o samoj bolesti, samozbrinjavanju i samopraćenju. Samozbrinjavanje obuhvaća kontrolu prehrane, pažnju na higijenu tijela, provođenje svakodnevne tjelesne aktivnosti, samokontrolu razine šećera u krvi i mokraći. Što se tiče prehrane bolesnika sa dijabetesom tipa 2, ona ovisi o potrebi održavanja postojeće tjelesne mase, njezina smanjivanja ili povećanja. Preporučuju se sladila kao nadomjesci šećera, povećani udjel vlakana u prehrani, izbjegavanje masne hrane sa zasićenim masnim kiselinama te alkohola. Tjelesna aktivnost kod osoba oboljelih od dijabetesa tipa 2 ima veliku ulogu jer djeluje pozitivno na metabolizam ugljikohidrata, masti i proteina. Na prvom mjestu preporuča se plivanje, vožnja biciklom, hodanje, trčanje i slično.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ukoliko se uz edukaciju bolesnika, dijabetičku prehranu te odgovarajuću tjelesnu aktivnost ne postiže zadovoljavajuća razina glikemije, odnosno šećera u krvi, kao dodatan oblik liječenja upotrebljavaju se peroralni lijekovi, hipoglikemici. Ukoliko se ni uz ovaj način liječenja ne postižu željeni rezultati može se primijeniti terapija inzulinom.</para><heading4>KOMPLIKACIJE DIJABETESA TIPA 2</heading4><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Komplikacije dijabetesa općenito pa tako i tipa 2 možemo podijeliti na akutne i kronične.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U akutne komplikacije ubrajamo</para><orderedlist><listitem><para>Hiperosmolarnu komu u kojoj dolazi do hiperglikemije, dehidracije i hiperosmolarnosti. Hiperosmolarna koma u pacijenata sa dijabetesom tipa 2 za razliku od dijabetičke ketoacidoze koja se javlja u tipu 1 nastaje jer postoji dostatno lučenje inzulina da spriječi nastanak ketona, ali ne i da se spriječi hiperglikemija. Simptomi hiperosmolarne kome su svrbež, učestalo mokrenje, mučnina i povraćanje, poremećaj svijesti. </para></listitem><listitem><para>Hipoglikemijska koma s druge strane može nastati prilikom pretjerane tjelesne aktivnosti ili zbog nepridržavanja uputa o dijeti. U istoj dolazi do sniženja glukoze u krvi ispod 2,5mmol/L.</para></listitem></orderedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Kronične komplikacije vaskularne su prirode te se dijele na mikro i makroangiopatije. One nastaju zbog učinka glukoze na ubrzavanje aterosklerotskog procesa te stanične disfunkcije.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U mikroangiopatije ubrajamo dijabetičku retinopatiju, nefropatiju i neuropatiju. U makroangiopatije ubrajamo dijabetičko stopalo. Dijabetička retinopatija jedan je od najčešćih uzroka sljepoće u starijoj populaciji. Dijabetička nefropatija vodeći je uzrok terminalne bubrežne insuficijencije u razvijenim zemljama. Dijabetička neuropatija može zahvatiti bilo koji dio živčanog sustava pojedinca, dok dijabetičko stopalo uključuje pojavu ulkusa na stopalima i potkoljenici. Nastaje kao posljedica neravnomjerne raspodijele pritiska te kao posljedica neuropatije. Stoga je iznimno bitno naglasiti da su samopregled, pravilna njega stopala i udobnost obuće od krucijalne važnosti jer nerijetko ova komplikacija završava amputacijom.</para>

Dijabetes tipa 2 - što je i koji su mogući uzroci? Dijabetes, šećerna bolest  ili diabetes mellitus bolest je u kojoj dolazi do kroničnog poremećaja metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelančevina.  Dijabetes, šećerna bolest  ili diabetes mellitus bolest je u kojoj dolazi do kroničnog poremećaja metabolizma ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Broj oboljelih u porastu je, posebice u zemljama u razvoju. Procjenjuje se da od dijabetesa boluje oko 195 milijuna ljudi u svijetu. Patogenetski dijebetes možemo podijeliti u dvije osnovne skupine, a to su dijabetes tip 1 i tip 2. Dijabetes tipa 2 nazivamo i dijabetes neovisan o inzulinu.U etiopatognezi dijabetesa tipa 2 veliku ulogu ima genetika pa tako djeca čiji roditelji imaju dijabetes imaju 40% šansu da obole od dijabetesa. Temelj ove bolesti jest inzulinska rezistencija. Smatra se da inzulinska rezistencija u dijabetesu tipa 2 nastaje kao posljedica cirkulirajućih anatgonista inzulina poput hormona rasta, glukokortikoida, glukagona ili uslijed oštećenja ciljanih tkiva u smislu oštećenja inzulinskih receptora ili postreceptorskih oštećenja. Također etiopatogenetski čimbenike ubrajamo i nenormalno lučenje inzulina koje se javlja nakon inzulinske rezistencije, kao kompenzacijski mehanizam. Na početku ove bolesti izražena je kompenzatorna hiperinzulinemija, a nakon dužeg perioda dolazi do iscrpljivanja beta stanica gušterače te se javlja hipoinzulinemija.KOJI SU SIMPTOMI DIJABETESA TIPA 2?Dijabetes tipa 2 često je asimptomatski i to duže vrijeme. Najčešće se dijagnosticira tako da se na nekom od nalaza vađenja krvi uoči povišena razina glukoze. Međutim kao karakteristične simptome treba navesti učestalo mokrenje velikih količina mokraće, minimalno 2,5-3L unutar 24h. Osim učestalog mokrenja javlja se pojačan osjećaj žeđi i gladi. To je karakterističan trijas simptoma za osobu oboljelu od dijabetesa: poliurija, polidipsija i polifagija. Od ostalih simptoma mogu se javiti umor, malaksalost, učestale infekcije te svrbež spolovila. Ponekad prvi znak dijabetesa tipa 2 može biti i nastala komplikacija.KOJI SU ČIMBENICI RIZIKA ZA RAZVOJ DIJABETESA TIPA 2?Čimbenici rizika za razvoj šećerne bolesti tipa 2 su pretilost, hipertenzija, pozitivna obiteljska anamneza na ishemijsku bolest, pušenje,  postojanje endokrine bolesti, pankreatitis.KAKO SE DIJAGNOSTICIRA DIJABETES TIPA 2?Dijagnostički postupak dijabetesa tipa 2 započinje dobro uzetom anamnezom u kojoj liječnik posebno obraća pozornost na čimbenike rizika za razvoj šećerne bolesti i njezinih komplikacija. Slijedi klinički pregled te pretrage krvi. Od pretraga krvi bitna je KKS, GUK, kreatinin i ureja. Normalna razina glukoze u krvi za muškarce i žene jest 4,4-6,4 mmol/L. Vađenjem krvi mjeri se razina glukoze u krvi natašte, također se radi OGTT test, odnosno oralni glukoza tolerans test. Da bi se dijagnosticirala šećerna bolest, razina glukoze u krvi vađenoj natašte mora biti 7,8 mmol/L ili više, a u OGGT testu 11,1 mmol/L u 120.minuti nakon uzimanja 75g glukoze per os. U dijagnostičke svrhe bitan je i urin. Pretrage urina mogu pokazati glikozuriju. Određivanje HbA1C nije bitno toliko u postavljanju dijagnoze koliko u praćenju bolesnika koji se liječi zato što on pokazuje prosječnu vrijednost glukoze u zadnja 3 mjeseca. Dobro reguliran dijabetes tipa 2 ima HbA1C manji od 6,5%, prihvatljivo je od 6,5-7,0%, a preko 7,0% jest loše reguliran dijabetes.KAKO SE LIJEČI DIJABETES TIPA 2?Prvi korak u liječenju dijabetesa tipa 2 jest edukacija bolesnika o samoj bolesti, samozbrinjavanju i samopraćenju. Samozbrinjavanje obuhvaća kontrolu prehrane, pažnju na higijenu tijela, provođenje svakodnevne tjelesne aktivnosti, samokontrolu razine šećera u krvi i mokraći. Što se tiče prehrane bolesnika sa dijabetesom tipa 2, ona ovisi o potrebi održavanja postojeće tjelesne mase, njezina smanjivanja ili povećanja. Preporučuju se sladila kao nadomjesci šećera, povećani udjel vlakana u prehrani, izbjegavanje masne hrane sa zasićenim masnim kiselinama te alkohola. Tjelesna aktivnost kod osoba oboljelih od dijabetesa tipa 2 ima veliku ulogu jer djeluje pozitivno na metabolizam ugljikohidrata, masti i proteina. Na prvom mjestu preporuča se plivanje, vožnja biciklom, hodanje, trčanje i slično.Ukoliko se uz edukaciju bolesnika, dijabetičku prehranu te odgovarajuću tjelesnu aktivnost ne postiže zadovoljavajuća razina glikemije, odnosno šećera u krvi, kao dodatan oblik liječenja upotrebljavaju se peroralni lijekovi, hipoglikemici. Ukoliko se ni uz ovaj način liječenja ne postižu željeni rezultati može se primijeniti terapija inzulinom.KOMPLIKACIJE DIJABETESA TIPA 2Komplikacije dijabetesa općenito pa tako i tipa 2 možemo podijeliti na akutne i kronične.U akutne komplikacije ubrajamoHiperosmolarnu komu u kojoj dolazi do hiperglikemije, dehidracije i hiperosmolarnosti. Hiperosmolarna koma u pacijenata sa dijabetesom tipa 2 za razliku od dijabetičke ketoacidoze koja se javlja u tipu 1 nastaje jer postoji dostatno lučenje inzulina da spriječi nastanak ketona, ali ne i da se spriječi hiperglikemija. Simptomi hiperosmolarne kome su svrbež, učestalo mokrenje, mučnina i povraćanje, poremećaj svijesti. Hipoglikemijska koma s druge strane može nastati prilikom pretjerane tjelesne aktivnosti ili zbog nepridržavanja uputa o dijeti. U istoj dolazi do sniženja glukoze u krvi ispod 2,5mmol/L.Kronične komplikacije vaskularne su prirode te se dijele na mikro i makroangiopatije. One nastaju zbog učinka glukoze na ubrzavanje aterosklerotskog procesa te stanične disfunkcije.U mikroangiopatije ubrajamo dijabetičku retinopatiju, nefropatiju i neuropatiju. U makroangiopatije ubrajamo dijabetičko stopalo. Dijabetička retinopatija jedan je od najčešćih uzroka sljepoće u starijoj populaciji. Dijabetička nefropatija vodeći je uzrok terminalne bubrežne insuficijencije u razvijenim zemljama. Dijabetička neuropatija može zahvatiti bilo koji dio živčanog sustava pojedinca, dok dijabetičko stopalo uključuje pojavu ulkusa na stopalima i potkoljenici. Nastaje kao posljedica neravnomjerne raspodijele pritiska te kao posljedica neuropatije. Stoga je iznimno bitno naglasiti da su samopregled, pravilna njega stopala i udobnost obuće od krucijalne važnosti jer nerijetko ova komplikacija završava amputacijom. 

Dijabetes tipa 2 - što je i koji su mogući uzroci?

dijabetes.jpg

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Urin u zdrave osobe jest žute boje, proziran, bez vidljiva zamućenja ili taloga. Kada govorimo o talogu u uzorku mokraće, govorimo najčešće o oku nevidljivom, ali mikroskopski vidljivom nalazu. Talog mogu sačinjavati epitelne stanice, proteini, krvne stanice te leukociti.  Promjena bistrine, boje mokraće te pojava popratnih simptoma i znakova ukazuje na brojne tegobe i bolesti. Uzorak urina vrlo je jednostavna metoda kojom možemo saznati široki spektar stanja i problema koji se događaju u našemu tijelu. Međutim promjena primjerice boje urina ne mora nužno ukazivati na patološki proces, već može biti odraz konzumacije određene hrane te dodataka prehrani.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Mutna mokraća simptom je uz koji se mogu javiti i subjektivne smetnje poput peckanja prilikom mokrenja, svrbeža, nemogućnosti započinjanja mokrenja, boli i neugode pri mokrenju te promjene mirisa mokraće.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>U najčešće uzroke mutne mokraće ubrajaju se:</para><itemizedlist><listitem><para>DEHIDRACIJA</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dehidracija može nastati ili prilikom prevelikog gubitka tekućine ili zbog nedovoljne konzumacije tekućine. U djece je mutna mokraća najčešće znak dehidracije, ali naravno da se može javiti u svih dobnih skupina. Uz navedeni znak, mutne mokraće javlja se i žeđ, suha usta, omaglica te glavobolja. Bitna je adekvatna nadoknada tekućine te ukoliko govorimo o ozbiljnijoj dehidraciji kao što na primjer nastaje prilikom obilnog povraćanja potrebno je potražiti liječničku pomoć.</para><itemizedlist><listitem><para>TRUDNOĆA</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zbog miješanja urina i vaginalnih sekreta može doći do toga da urin postaje mutan.</para><itemizedlist><listitem><para>BUBREŽNI KAMENCI</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation> Osim mutne mokraće, bol, crvenkasta boja mokraće neki su od znakova i simptoma koji ukazuju da postoji mogućnost da se radi o bubrežnim kamencima koji su nastali unutar mokraćnog sustava. Većina bubrežnih kamenaca prolaze bez liječničke intervencije, no međutim ukoliko simptomi ne jenjavaju potrebno je zatražiti liječničku pomoć.</para><itemizedlist><listitem><para>STD/SPOLNO PRENOSIVE BOLESTI</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Spolno prenosive bolesti poput klamidije ili gonoreje mogu uzrokovati brojne simptome i znakove u koje spada i mutna mokraća, a uz to mogu se javiti peckanje, svrbež, promjene na koži spolovila, postkoitalna bol te je potrebno otići k liječniku kako bi se na vrijeme započelo s terapijom.</para><itemizedlist><listitem><para>INFEKCIJA MOKRAĆNOG SUSTAVA</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Infekcije mokraćnog sustava češće su u žena nego u muškaraca. Uz pojavu mutne mokraće javlja se i neugodan miris mokraće, peckanje, bol pri mokrenju, učestalo mokrenje te bol u području zdjelice. Potrebno je kontaktirati liječnika kako bi se započela antibiotska terapija, pošto najčešće govorimo o bakterijskoj infekciji mokraćnog sustava te kako ne bi došlo do komplikacija kao što je ascendentno, odnosno uzlazno širenje infekcije primjerice s mokraćnog mjehura na bubrege.</para><itemizedlist><listitem><para>PROSTATITIS</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Prostatitis ili upala prostate u muškaraca može biti uzrok mutne mokraće. Kao i za druga stanja pa tako i ovdje postoje i drugi simptomi i znakovi upale, a to su učestali nagon za mokrenjeM, bol i peckanje prilikom mokrenja, bol u zdjelici. Potrebno je kontaktirati liječnika kako bi se provela odgovarajuća terapija antibioticima.</para>

Mutna mokraća - što nam govori? Uzorak urina vrlo je jednostavna metoda kojom možemo saznati široki spektar stanja i problema koji se događaju u našemu tijelu. Urin u zdrave osobe jest žute boje, proziran, bez vidljiva zamućenja ili taloga. Kada govorimo o talogu u uzorku mokraće, govorimo najčešće o oku nevidljivom, ali mikroskopski vidljivom nalazu. Talog mogu sačinjavati epitelne stanice, proteini, krvne stanice te leukociti.  Promjena bistrine, boje mokraće te pojava popratnih simptoma i znakova ukazuje na brojne tegobe i bolesti. Uzorak urina vrlo je jednostavna metoda kojom možemo saznati široki spektar stanja i problema koji se događaju u našemu tijelu. Međutim promjena primjerice boje urina ne mora nužno ukazivati na patološki proces, već može biti odraz konzumacije određene hrane te dodataka prehrani.Mutna mokraća simptom je uz koji se mogu javiti i subjektivne smetnje poput peckanja prilikom mokrenja, svrbeža, nemogućnosti započinjanja mokrenja, boli i neugode pri mokrenju te promjene mirisa mokraće.U najčešće uzroke mutne mokraće ubrajaju se:DEHIDRACIJADehidracija može nastati ili prilikom prevelikog gubitka tekućine ili zbog nedovoljne konzumacije tekućine. U djece je mutna mokraća najčešće znak dehidracije, ali naravno da se može javiti u svih dobnih skupina. Uz navedeni znak, mutne mokraće javlja se i žeđ, suha usta, omaglica te glavobolja. Bitna je adekvatna nadoknada tekućine te ukoliko govorimo o ozbiljnijoj dehidraciji kao što na primjer nastaje prilikom obilnog povraćanja potrebno je potražiti liječničku pomoć.TRUDNOĆAZbog miješanja urina i vaginalnih sekreta može doći do toga da urin postaje mutan.BUBREŽNI KAMENCI Osim mutne mokraće, bol, crvenkasta boja mokraće neki su od znakova i simptoma koji ukazuju da postoji mogućnost da se radi o bubrežnim kamencima koji su nastali unutar mokraćnog sustava. Većina bubrežnih kamenaca prolaze bez liječničke intervencije, no međutim ukoliko simptomi ne jenjavaju potrebno je zatražiti liječničku pomoć.STD/SPOLNO PRENOSIVE BOLESTISpolno prenosive bolesti poput klamidije ili gonoreje mogu uzrokovati brojne simptome i znakove u koje spada i mutna mokraća, a uz to mogu se javiti peckanje, svrbež, promjene na koži spolovila, postkoitalna bol te je potrebno otići k liječniku kako bi se na vrijeme započelo s terapijom.INFEKCIJA MOKRAĆNOG SUSTAVAInfekcije mokraćnog sustava češće su u žena nego u muškaraca. Uz pojavu mutne mokraće javlja se i neugodan miris mokraće, peckanje, bol pri mokrenju, učestalo mokrenje te bol u području zdjelice. Potrebno je kontaktirati liječnika kako bi se započela antibiotska terapija, pošto najčešće govorimo o bakterijskoj infekciji mokraćnog sustava te kako ne bi došlo do komplikacija kao što je ascendentno, odnosno uzlazno širenje infekcije primjerice s mokraćnog mjehura na bubrege.PROSTATITISProstatitis ili upala prostate u muškaraca može biti uzrok mutne mokraće. Kao i za druga stanja pa tako i ovdje postoje i drugi simptomi i znakovi upale, a to su učestali nagon za mokrenjeM, bol i peckanje prilikom mokrenja, bol u zdjelici. Potrebno je kontaktirati liječnika kako bi se provela odgovarajuća terapija antibioticima. 

problemi s mokrenjem

Mutna mokraća - što nam govori?

<para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ciste na jajnicima čest su nalaz na ultrazvučnom pregledu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Cistične promjene čest su nalaz na ginekološkom ultrazvučnom pregledu i izazivaju strah kod pacijentica kojima su pronađene ciste. Jajnik je svojom anatomijom organ sklon stvaranju cističnih promjena zbog svoje folikularne građe. Fiziološki, svakog mjeseca pod utjecajem spolnih hormona dolazi do rasta i sazrijevanja jednog folikula, koji puca i oslobađa jajnu stanicu u ovulaciji.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dijagnoze koje povezujemo s cistama na jajnicima su brojne i variraju od benignih i asimptomatskih promjena, preko onih s teškim simptomima, pa do malignih promjena koje su opasne po život.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ciste na jajnicima mogu biti potpuno asimptomatske, slučajno ih otkrivamo na  ginekološkom pregledu te najčešće nije potrebno liječenje. Simptomi koji se pojavljuju povezani sa cističnim pormjenama mogu biti:</para><itemizedlist><listitem><para>Kontinuirana bol u maloj zdjelici</para></listitem><listitem><para>Bol u donjem dijelu trbuha i u leđima</para></listitem><listitem><para>Bolni spolni odnosi</para></listitem><listitem><para>Osjećaj nadutosti</para></listitem><listitem><para>Pojačana peristaltika</para></listitem><listitem><para>Nepravilna menstrualna krvarenja</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ciste na jajnicima često su povezane s hormonalnim disbalansom i javljaju se simptomi hirzutizma i hiperandrogenizma.</para><heading3>Fiziološke ciste jajnika</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Folikularne ciste i ciste žutog tijela benigne su funkcionalne ciste jajnika. Folikularna cista razvija se pod utjecajem hormona u normalnom ciklusu dozrijevanja folikula. Folikul raste do stadija ciste koji zovemo Graafovim folikulom. Graafov folikul puca, oslobađa jajnu stanicu i prelazi u žuto tijelo. Neposredno prije pucanja, Graafov folikul je vidljiv kao velika cista s tankim rubom. Ako se nakon rupture folikula negov otvor zatvori, nastaje cista žutog tijela koja se postupno puno kolesterolom.</para><heading3>Sindrom policističnih jajnika – PCOS</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Sindrom policističnih jajnika zahvaća oko 10 posto žena reproduktivne dobi i čest je uzrok neplodnosti. Osnovni uzrok nastanka policističnih jajnika je hormonalni disbalans, smanjena koncentracija LH, zbog čega jajnici nemaju dovoljan poticaj za rast folikula, već svaki mjesec jedan folikul započne razvoj, ali ga ne završi, zbog čega jajnici postupno poprimaju mikrocističnu građu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Zbog nerazvitka folikula ne dolazi do ovulacije, što znači da sindrom policističnih jajnika izravno uzrokuje neplodnost. Simptomi povezani sa hormonalnim disbalansom u sklopu PCOS-a mogu biti dosta teški, a najčešće susrećemo hirzutizam, pojavu akni i pretjeranu dlakavost, uz neredovite mensturalne cikluse.</para><heading3>Solitarne ciste na jajnicima</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Solitarne ciste na jajnicima možemo podijeliti na benigne i maligne. Pojava solitarne ciste bez simptoma, koja je slučajan ultrazvučni nalaz, budi sumnju na tumorsku tvorbu. Benigne tvorbe svrstavamo u 3 najčešće kategorije – dermoidna cista, endometrioidna cista i cistadenom.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Dermoidna cista, još zvana <emphasis>teratom</emphasis>, benigni je tumor jajnika, koji se pojavljuje u djevojčica i mlađih žena. Njegova je karakteristika da ga izgrađuje tumorska masa u kojoj možemo naći različita tkiva, poput dlake, hrskavice, fibroznog tkiva, ...</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Endometrioidna cista pojavjuje se na jajniku u sklopu endometrioze. Endometriozu karakterizira pojava tkiva endometrija na drugim ogranima osim u maternici, a najčešće se otočići endometrija nalaze u maloj zdjelici. Jajnici su najčešći organi na kojima se nalaze otočići endometrija, a kada se endometrij napuni tekućinom, vidimo ga kao cistu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Cistadenom je benigni tumor jajnika, koji može biti serozne ili mucinozne građe.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Maligni tumori jajnika rijeđi su, ali podlog tijeka. Najčešće na izazivaju simptome sve do uznapredovalog stadija bolesti, kada ga se, ako je dovoljno velik, može uočiti ultrazvučnim pregledom. Karcinome jajnika dijelimo na serozne i mucinozne, a njihova prognoza ovisi o stadiju bolesti.</para>

Ciste na jajnicima – moguće dijagnoze Cistične promjene čest su nalaz na ginekološkom ultrazvučnom pregledu i izazivaju strah kod pacijentica kojima su pronađene ciste Ciste na jajnicima čest su nalaz na ultrazvučnom pregledu.Cistične promjene čest su nalaz na ginekološkom ultrazvučnom pregledu i izazivaju strah kod pacijentica kojima su pronađene ciste. Jajnik je svojom anatomijom organ sklon stvaranju cističnih promjena zbog svoje folikularne građe. Fiziološki, svakog mjeseca pod utjecajem spolnih hormona dolazi do rasta i sazrijevanja jednog folikula, koji puca i oslobađa jajnu stanicu u ovulaciji.Dijagnoze koje povezujemo s cistama na jajnicima su brojne i variraju od benignih i asimptomatskih promjena, preko onih s teškim simptomima, pa do malignih promjena koje su opasne po život.Ciste na jajnicima mogu biti potpuno asimptomatske, slučajno ih otkrivamo na  ginekološkom pregledu te najčešće nije potrebno liječenje. Simptomi koji se pojavljuju povezani sa cističnim pormjenama mogu biti:Kontinuirana bol u maloj zdjeliciBol u donjem dijelu trbuha i u leđimaBolni spolni odnosiOsjećaj nadutostiPojačana peristaltikaNepravilna menstrualna krvarenjaCiste na jajnicima često su povezane s hormonalnim disbalansom i javljaju se simptomi hirzutizma i hiperandrogenizma.Fiziološke ciste jajnikaFolikularne ciste i ciste žutog tijela benigne su funkcionalne ciste jajnika. Folikularna cista razvija se pod utjecajem hormona u normalnom ciklusu dozrijevanja folikula. Folikul raste do stadija ciste koji zovemo Graafovim folikulom. Graafov folikul puca, oslobađa jajnu stanicu i prelazi u žuto tijelo. Neposredno prije pucanja, Graafov folikul je vidljiv kao velika cista s tankim rubom. Ako se nakon rupture folikula negov otvor zatvori, nastaje cista žutog tijela koja se postupno puno kolesterolom.Sindrom policističnih jajnika – PCOSSindrom policističnih jajnika zahvaća oko 10 posto žena reproduktivne dobi i čest je uzrok neplodnosti. Osnovni uzrok nastanka policističnih jajnika je hormonalni disbalans, smanjena koncentracija LH, zbog čega jajnici nemaju dovoljan poticaj za rast folikula, već svaki mjesec jedan folikul započne razvoj, ali ga ne završi, zbog čega jajnici postupno poprimaju mikrocističnu građu.Zbog nerazvitka folikula ne dolazi do ovulacije, što znači da sindrom policističnih jajnika izravno uzrokuje neplodnost. Simptomi povezani sa hormonalnim disbalansom u sklopu PCOS-a mogu biti dosta teški, a najčešće susrećemo hirzutizam, pojavu akni i pretjeranu dlakavost, uz neredovite mensturalne cikluse.Solitarne ciste na jajnicimaSolitarne ciste na jajnicima možemo podijeliti na benigne i maligne. Pojava solitarne ciste bez simptoma, koja je slučajan ultrazvučni nalaz, budi sumnju na tumorsku tvorbu. Benigne tvorbe svrstavamo u 3 najčešće kategorije – dermoidna cista, endometrioidna cista i cistadenom.Dermoidna cista, još zvana teratom, benigni je tumor jajnika, koji se pojavljuje u djevojčica i mlađih žena. Njegova je karakteristika da ga izgrađuje tumorska masa u kojoj možemo naći različita tkiva, poput dlake, hrskavice, fibroznog tkiva, ...Endometrioidna cista pojavjuje se na jajniku u sklopu endometrioze. Endometriozu karakterizira pojava tkiva endometrija na drugim ogranima osim u maternici, a najčešće se otočići endometrija nalaze u maloj zdjelici. Jajnici su najčešći organi na kojima se nalaze otočići endometrija, a kada se endometrij napuni tekućinom, vidimo ga kao cistu.Cistadenom je benigni tumor jajnika, koji može biti serozne ili mucinozne građe.Maligni tumori jajnika rijeđi su, ali podlog tijeka. Najčešće na izazivaju simptome sve do uznapredovalog stadija bolesti, kada ga se, ako je dovoljno velik, može uočiti ultrazvučnim pregledom. Karcinome jajnika dijelimo na serozne i mucinozne, a njihova prognoza ovisi o stadiju bolesti. 

Ciste na jajnicima – moguće dijagnoze

policistični jajnici

<heading3>Što su krepitacije?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Krepitacije pluća ili auskultatorni šumovi su zvučni fenomeni pluća koji se čuju u određenim slučajevima prilikom slušanja pluća stetoskopom. Krepitacije nastaju zbog začepljenja alveola. Najmanja gradivna jedinica pluća naziva se alveola te se u kapilarnom spletu alveola vrši izmjena plinova i opskrba krvi kisikom. Ukoliko su alveole začepljene (sluzi ili tekućinom) one prozvode karakterističan šum prilikom udisanja (inspirija). U principu, to je zvuk otvaranja kolabiranih alveola. Zvuk krepitacija nalikuje na zvuk hodanja po snijegu ili šuškanja tkanine ili kose među prstima. Kako biste si dočarali zvuk auskultatornog šuma, poslušajte sljedeći video: <hmn:linebreak/><hmn:linebreak/><ulink url="https://youtu.be/lejrboW7dOs">https://youtu.be/lejrboW7dOs</ulink></para><heading3>Uzroci krepitacija</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Krepitacije upućuju na patološka zbivanja u plućima. Najčešća oboljenja na koja upućuju su :</para><itemizedlist><listitem><para>Upala pluća- mogući uzroci su bakterije, virusi i gljivice. Virusne upale pluća često napadaju osobe mlađe životne dobi, nerijetko ih se ,,prehoda“ što kasnije može uzrokovati fibrozne ožiljke na tkivu pluća. Bakterijske se za razliku od virusnih upala prezentiraju dramatičnom kliničkom slikom. Pacijenti imaju visoku temperaturu, kratki dah, kašlju, a katkada imaju i cijanotičnu boju kože. Gljivične upale pluća su rijetke, a pogađaju imunokompromitirane osobe (osobe na kemoterapiji, HIV pozitivne osobe, pacijente sa stečenim imunodeficijencijama…).</para></listitem><listitem><para>Bronhitis- upala sluznice bronha. Bolesnici s bronhitisom kašlju i iskašljavaju sadržaj koji može biti proziran, ali i gust, žućkast. Bronhitis se dijeli na akutni i kronični, a akutini bronhitisi su najčešće virusni. Kronični bronhitis može prijeći u KOPB stoga ga je bitno na vrijeme liječiti.</para></listitem><listitem><para>Edem pluća- akutno teško zatajivanje srca tj. lijeve klijetke. Pluća se pune tekućinom, a alveole se prepunjavaju i teško otvaraju prilikom disanja. Otvaranje proizvodi zvuk krepitacije. Pacijenti su vrlo teški, a očituju se strahom od gušenja, nemirom, zaduhom, krvavim iskašljajem, znojenjem… Ovo stanje zahtijeva hitnu medicinsku obradu jer može završiti fatalno.</para></listitem></itemizedlist><heading3>Simptomi</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Osobe koje pate od krepitacija često nisu toga svjesne. Krepitacije se slučajno otkriju prilikom auskultacije pluća (slušanja pluća). Simptomi krepitacija su ujedino i simptomi plućnih bolesti. To su:</para><itemizedlist><listitem><para>Cijanoza (plavičasta koža)</para></listitem><listitem><para>Zaduha u naporu (teško disanje)</para></listitem><listitem><para>Kratak dah</para></listitem><listitem><para>Bol u prsima</para></listitem><listitem><para>Kašalj</para></listitem><listitem><para>Povišena tjelesna temperatura</para></listitem><listitem><para>Osjećaj manjka zraka</para></listitem><listitem><para>Batićasti prsti ( povećani vrhovi prstiju te gubitak kuta između prsta i uzdignuća nokta)</para></listitem></itemizedlist><heading3>Kada posjetiti liječnika? Kako izgleda pregled?</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ukoliko imate poteškoće s disanjem, osjećaj kratkog daha, neprestano kašljete ili primijetite krvavi ili žuti ispljuvak, tada trebate posjetiti liječnika. Također, potrebno se javiti liječniku ukoliko uz ove simptome imate povišenu tjelesnu temperaturu.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Vaš liječnik će detaljno ispitati kada je bolest započela, koje simptome imate te bolujete li od još nekih bolesti poput dijabetesa ili visokog krvnog tlaka.</para><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Pregled se sastoji od pregleda grla, uha, nosa te limfnih čvorova vrata i glave. Pluća se pregledavaju u nekoliko koraka, prvi korak je inspekcija. Inspekcijom se utvrđuje oblik prsnog koša, eventualni ožiljci od bivših operacija, boja kože itd. Nadalje, slijedi perkusija pluća i auskultacija. Perkusijom liječnik lagano kucka prstima po leđima te tako određuje granice pluća i plućne zvukove. Auskultacijom se pluća pregledavaju stetoskopom te se čuju eventualne krepitacije. Danas liječnici u ordinacijama često imaju pulsne oksimetre te na odmah mogu odrediti zasićenost krvi kisikom.</para><heading3>Dijagnoza</heading3><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ukoliko dijagnoza nije jasna nakon kliničkog pregleda, liječnik vas može uputiti na dodatne pretrage poput:</para><itemizedlist><listitem><para>RTG snimke pluća</para></listitem><listitem><para>Ekg-a</para></listitem><listitem><para>Mikrobiološkog pregleda iskašljaja</para></listitem><listitem><para>Krvne slike</para></listitem><listitem><para>Spirometrije</para></listitem></itemizedlist><para><hmn:presentation><typography drop-cap="false"/></hmn:presentation>Ovisno o dijagnozi se provodi liječenje.</para>

Krepitacija pluća (auskultatorni šum)- zvučni fenomen pluća Krepitacije ili auskultatorni šumovi znakovi su oboljenja pluća poput bronhitisa, plućnog edema, upale pluća… Što su krepitacije?Krepitacije pluća ili auskultatorni šumovi su zvučni fenomeni pluća koji se čuju u određenim slučajevima prilikom slušanja pluća stetoskopom. Krepitacije nastaju zbog začepljenja alveola. Najmanja gradivna jedinica pluća naziva se alveola te se u kapilarnom spletu alveola vrši izmjena plinova i opskrba krvi kisikom. Ukoliko su alveole začepljene (sluzi ili tekućinom) one prozvode karakterističan šum prilikom udisanja (inspirija). U principu, to je zvuk otvaranja kolabiranih alveola. Zvuk krepitacija nalikuje na zvuk hodanja po snijegu ili šuškanja tkanine ili kose među prstima. Kako biste si dočarali zvuk auskultatornog šuma, poslušajte sljedeći video: https://youtu.be/lejrboW7dOsUzroci krepitacijaKrepitacije upućuju na patološka zbivanja u plućima. Najčešća oboljenja na koja upućuju su :Upala pluća- mogući uzroci su bakterije, virusi i gljivice. Virusne upale pluća često napadaju osobe mlađe životne dobi, nerijetko ih se ,,prehoda“ što kasnije može uzrokovati fibrozne ožiljke na tkivu pluća. Bakterijske se za razliku od virusnih upala prezentiraju dramatičnom kliničkom slikom. Pacijenti imaju visoku temperaturu, kratki dah, kašlju, a katkada imaju i cijanotičnu boju kože. Gljivične upale pluća su rijetke, a pogađaju imunokompromitirane osobe (osobe na kemoterapiji, HIV pozitivne osobe, pacijente sa stečenim imunodeficijencijama…).Bronhitis- upala sluznice bronha. Bolesnici s bronhitisom kašlju i iskašljavaju sadržaj koji može biti proziran, ali i gust, žućkast. Bronhitis se dijeli na akutni i kronični, a akutini bronhitisi su najčešće virusni. Kronični bronhitis može prijeći u KOPB stoga ga je bitno na vrijeme liječiti.Edem pluća- akutno teško zatajivanje srca tj. lijeve klijetke. Pluća se pune tekućinom, a alveole se prepunjavaju i teško otvaraju prilikom disanja. Otvaranje proizvodi zvuk krepitacije. Pacijenti su vrlo teški, a očituju se strahom od gušenja, nemirom, zaduhom, krvavim iskašljajem, znojenjem… Ovo stanje zahtijeva hitnu medicinsku obradu jer može završiti fatalno.SimptomiOsobe koje pate od krepitacija često nisu toga svjesne. Krepitacije se slučajno otkriju prilikom auskultacije pluća (slušanja pluća). Simptomi krepitacija su ujedino i simptomi plućnih bolesti. To su:Cijanoza (plavičasta koža)Zaduha u naporu (teško disanje)Kratak dahBol u prsimaKašaljPovišena tjelesna temperaturaOsjećaj manjka zrakaBatićasti prsti ( povećani vrhovi prstiju te gubitak kuta između prsta i uzdignuća nokta)Kada posjetiti liječnika? Kako izgleda pregled?Ukoliko imate poteškoće s disanjem, osjećaj kratkog daha, neprestano kašljete ili primijetite krvavi ili žuti ispljuvak, tada trebate posjetiti liječnika. Također, potrebno se javiti liječniku ukoliko uz ove simptome imate povišenu tjelesnu temperaturu.Vaš liječnik će detaljno ispitati kada je bolest započela, koje simptome imate te bolujete li od još nekih bolesti poput dijabetesa ili visokog krvnog tlaka.Pregled se sastoji od pregleda grla, uha, nosa te limfnih čvorova vrata i glave. Pluća se pregledavaju u nekoliko koraka, prvi korak je inspekcija. Inspekcijom se utvrđuje oblik prsnog koša, eventualni ožiljci od bivših operacija, boja kože itd. Nadalje, slijedi perkusija pluća i auskultacija. Perkusijom liječnik lagano kucka prstima po leđima te tako određuje granice pluća i plućne zvukove. Auskultacijom se pluća pregledavaju stetoskopom te se čuju eventualne krepitacije. Danas liječnici u ordinacijama često imaju pulsne oksimetre te na odmah mogu odrediti zasićenost krvi kisikom.DijagnozaUkoliko dijagnoza nije jasna nakon kliničkog pregleda, liječnik vas može uputiti na dodatne pretrage poput:RTG snimke plućaEkg-aMikrobiološkog pregleda iskašljajaKrvne slikeSpirometrijeOvisno o dijagnozi se provodi liječenje. 

<para>Osobe starije dobi (preko 65 godina) uslijed pridruženih kroničnih oboljenja i oslabljenog imunosnog sustava, imaju povećan rizik od upale pluća i pojave komplikacija. </para>

Moje zdravlje / ARHIVA, Veljača 2022

Crvene točkice po tijelu - Koje je njihovo značenje?

Crvene točkice po tijelu - Koje je njihovo značenje?

Pneumotoraks - Zašto nastaje? Kako ga liječiti?

Pneumotoraks - Zašto nastaje? Kako ga liječiti?

Streptokokna upala grla - Koji su simptomi? Kako se liječi?

Streptokokna upala grla - Koji su simptomi? Kako se liječi?

Dijabetes tipa 2 - što je i koji su mogući uzroci?

Dijabetes tipa 2 - što je i koji su mogući uzroci?

Mutna mokraća - što nam govori?

Mutna mokraća - što nam govori?

Ciste na jajnicima – moguće dijagnoze

Ciste na jajnicima – moguće dijagnoze

Krepitacija pluća (auskultatorni šum)- zvučni fenomen pluća

Krepitacija pluća (auskultatorni šum)- zvučni fenomen pluća