Bakterijske upale grla obuhvaćaju manji dio upala grla,one virusne su češće, međutim bakterijske upale grla češće su u djece, izazivaju teže simptome i kliničku sliku, a mogu izazvati i komplikacije, zbog čega je važno prepoznati ih na vrijeme i adekvatno liječiti.
Uloga grla u zaštiti ljudskog organizma je u činjenici da usna šupljina i grlo komuniciraju s okolinom te se uzročnici bolesti udahnuti zrakom ili oni koji se prenose kapljično zaustavljaju u usnoj šupljini i dalje šira prema dišnom i probavnom traktu. Zbog izloženosti vanjskom čimbenicima u području grla nalaze se tonzile, nakupine limfnog tkiva koje ima zaštitnu ulogu u organizmu te zbog prisutnosti tonzila, grlo jako reagira na vanjske podražaje.
Koji su uzroci streptokokne upale grla?
Uzročnici bakterijske upale grla prenose se sa zaražene osobe kapljično ili kihanjem i kašljanjem, bliskim kontaktom i dodirivanjem kontaminiranih predmeta poput maramica ili čaša.
Najčešći uzročnici upale grla dolaze iz bakterijske porodice streptokoka. Streptokoki su kuglaste bakterije koje stvaraju nizove poput lanaca. Streptococcus pyogenes pun je naziv bakterije koja ima više tipova, među kojima je najčešći uzročnik upale grla tip A, koji skraćeno zovemo BHS-A, beta-hemolitički streptokok grupe A, ali uzročnici mogu biti i BHS-C i BHS-E.
Koji se simptomi pojavljuju?
Karakteristični simptomi su :
• Bol u grlu
• Nemogućnost gutanja
• Pečenje u grlu u dodiru sa blagom hranom
• Crvenilo grla
• Povišena tjelesna temperatura
• Otečene tonzile koje vire iz nepčanih lukova
• Bjelkaste nakupine gnoja na tonzilama
• Loše opće stanje i klonulost
• Crvene točkice po sluznici usta
• Gubitak apetita
• Povećani, bolni limfni čvorovi na vratu
Važno je znati razlikovati virusne i bakterijske upale grla. Kod virusnih upala grla nema otečenih tonzila niti pojave gnojnih čepića, dok kod bakterijske upale grla ždrijelo može biti tako otečeno da onemogućava govor. Virusne upale grla povezane su sa raspiratornim simptomima, poput kihanja, kašljanja, curenja nosa li podležeće upale pluća. Virusne upale grla češće imaju blaži tijek, dok bakterijske mogu imati burnu kliničku sliku.
Kako liječimo streptokoknu upalu grla?
Sumnju na streptokoknu upalu grla potvrđujemo brisom grla, kojim se identificira točan uzročnik. Ako je uzročnik bakterija iz roda Streptococcus, pacijent mora 10 dana uzimati antibiotsku terapiju kako bi spriječio širenje streptokoka i izbjegao komplikacije koje se mogu razviti.
Dvije najteže komplikacije streptokokne upale grla su reumatska vrućica i postinfektivni glomerulonefritis. Reumatska vrućica manifestira se godinama nakon upale grla propadanjem srčanih zalistaka. Zbog odlaganja kompleksa antigena i protutijela na zaliske, dolazi do njihovog savijanja i disfunkcionalnosti. Postinfektivni glomerulonefritis je bolest bubrega slične etiologije, zbog koje dolazi do disfunkcije glomerularne membrane i posljedično zatajenja bubrega.
Antibiotici koji se prepisuju su najčešće betalaktami, iz skupine penicilina ili cefalosporina. Uzimaju se 10 dana i potrebno je , neovisno o kliničkoj slici, terapiju popiti do kraja. Najveća greška koju pacijenti čine je prekidanje terapije nakon 5 ili 6 dana zbog naglog poboljšanja stanja.
