Uskršnji otok, također poznat kao Rapa Nui, slavan je po golemi skulpturama koje gledaju prema Tihom oceanu. Često se u popularnoj kulturi prikazuje kao enigma. Objašnjenje je jasno: mali, udaljeni otok u Pacifiku sadrži gotovo 1.000 ogromnih statua – moai. Ipak, opseg i broj ovih spomenika prkose jednostavnom objašnjenju.

Arheologinja Laura Hood i njezin tim vjeruju da su riješili misterij Rapa Nuia koji se stoljećima proučava. Odvojili su svoje teorije u tri rješenja, piše Hood za The Conversation.

Decentralizacija izrade moai

Prvo su, koristeći 11.686 fotografija snimljenih dronom, izradili sveobuhvatan trodimenzionalni model Rano Raraku, vulkanskog kratera u kojem je isklesano 95% moai na Rapa Nuiju. 

Radilo se o sustavnom dokumentiranju – svaki nagib, svaka isklesana površina i svaki proizvodni element bilježeni su s rezolucijom do centimetra. Model je generirao predviđanja koja su istraživači mogli testirati: ako je proizvodnja bila centralizirana, radionice bi se nalazile u skupinama; ako je bila hijerarhijska, primijetili su razlike u resursima korištenima na svakoj razini; ako ju je diktirala elita, tehnike bi bile standardizirane.

"Naši podaci su otkrili suprotno: snimke dronom pokazuju 30 nezavisnih radionica koje rade istovremeno. Umjesto organizacije odozgo prema dolje, čini se da su male grupe na razini klanova koristile inovativne metode ljudskog inženjeringa", napisala je.

Identificirali su 426 moai u različitim fazama proizvodnje, 341 rov za vađenje kamena, 133 praznine gdje su gotove statue uklonjene te ranije neistražene površine kamenoloma na vanjskim padinama. Svaka je radionica bila samostalna, što pokazuje decentralizaciju. Pojavljuju se tri različite tehnike rezbarenja, što pokazuje da su različite grupe primjenjivale različite pristupe pri izradi standardiziranih oblika.

Hodajući moai: Kako su se kipovi kretali

Istraživači su prikupili podatke kako bi razriješili drevno pitanje: kako su Rapanui ljudi pomicali ove megalitske divove? Unatoč mnogim desetljećima pokušaja, prethodne teorije o transportu imale su zajedničku fatalnu manu: nijedna nije davala testabilna predviđanja, što znači da znanstvenici nisu mogli potvrditi ili opovrgnuti te teorije, o čemu smo već pisali.

"Naša hipoteza o hodanju – temeljena na usmenim predajama, idejama kolege Sergia Rapu Haoa i testirana od strane češkog inženjera Pavela Pavela – dala je specifična, testabilna predviđanja", napisala je arheologinja. "Otkrili smo da se “cestovni moai”, tj. statue koje su napuštene uz izgrađene ceste korištene za transport, morfološki razlikuju od onih koje su stigle na svoje konačne destinacije, velike platforme zvane ahu."

NOVI DOKAZI /

Vrijedni nalazi: Arheolozi zbog velikog otkrića prisiljeni prepravljati poznatu povijest

Istraživači su izmjerili 62 moai napuštena uz drevne ceste i utvrdili da su šire baze, D-oblika presjeka i nagiba 5–15° omogućavale vertikalni transport – tzv. „hodanje“ statua. Godine 2013. izradili su betonsku repliku od 4,35 tone koja je sa 18 ljudi i tri užeta „hodala“ 100 metara u 40 minuta. Fizika je potvrdila da nagib prema naprijed stvara obrnuti klatno koje pretvara bočno ljuljanje u napredni pokret.

Moai koji su stigli na ahu morali su se prilagoditi da stabilno stoje, dok su cestovni moai zadržali značajke hodanja. Raspodjela cestovnih moai slijedi eksponencijalnu krivulju: padovi su najčešći blizu kamenoloma, a lomovi pokazuju vertikalne udarne stresove, što potvrđuje pad iz uspravnog položaja.

Foto:

Krčenje šuma bez kolapsa

Treća "misterija" bila je kako je napredno društvo moglo uništiti vlastito okruženje. Otok je bio posve očišćen od šuma do kraja 17. stoljeća. I ova je misterija popustila pred sustavnom analizom. Istraživači su analizirali podatke iz prethodnih arheoloških iskapanja. 

"Umjesto da smo pronašli povećanu konzumaciju štakora od strane ljudi, što bi ukazivalo na prehrambeni stres zbog nedostatka drugih izvora hrane, ostaci štakora koje su ljudi jeli smanjivali su se s vremenom, dok je morska hrana ostala dominantna tijekom cijelog razdoblja", napisala je Laura Hood za The Conversation. 

Ekološko modeliranje otkrilo je što se, prema njihovim saznanjima, zapravo dogodilo. Polinezijski štakori, uvedeni dolaskom prvih polinezijskih kolonista oko 1200. godine, mogli su u samo nekoliko godina narasti u populaciju od milijuna. Jedući 95% sjemena drveća na otoku, štakori su sprječavali obnovu šuma. Ljudi su krčili zemlju za poljoprivredu, ali štakori su onemogućavali oporavak šuma palmi. Sinergijski učinak čini se da je ubrzao krčenje šuma unutar pet stoljeća.

NEPROCJENJIVO OTKRIĆE /

Misterij 'broda duhova' riješen nakon 139 godina: 'Nismo mogli vjerovati da smo ga pronašli'

Ovo nije bio "ekocid" – namjerno samouništenje – nego nenamjerna ekološka transformacija uzrokovana uvođenjem strane vrste. Istraživanja su također pokazala da su se Rapanui prilagodili primjenom poljoprivrede s kamenim malčem, što je poboljšalo produktivnost tla. Nastavili su jesti morsku hranu i graditi spomenike još 500 godina nakon početka krčenja šuma.

Kako bi razriješili misterije Rapa Nuija, istraživači su koristili sustavno dokumentiranje. Postavljali su testabilne pretpostavke, prikupili podatke koji bi ih mogli pobiti i prihvatili ono što su dokazi pokazivali. Rapa Nui pokazuje da čak i duboko ukorijenjene misterije popuštaju pred metodičkim istraživanjem.

POGLEDAJTE GALERIJU

PORUKE IZ PUSTINJE /

Na putu smo dešifriranju drevne zagonetke jednog od najmisterioznijih mjesta na svijetu?

POGLEDAJTE VIDEO: Bogato i zdravo jelo: Pripremite ovu osvježavajuću i hranjivu salatu od pureće šunke