"Moje putovanje i borba s mršavljenjem trajalo je (i traje) već jako dugo, a usput sam radila više ili manje pogrešaka; uključujući jedenje maslaca od kikirikija na žlicu direktno iz staklenke ili prejedanje tijekom, točnije prije i nakon treninga za polu-maraton na kojem sam sudjelovala. Nakon godina i godina truda, pobožnog vježbanja i pravilne i zdrave prehrane rezultati nisu bili onakvi kakvima sam se nadala, pa sam upisala crossfit trening - koji sam smatrala rješenjem svih mojih problema.
No, niti šest mjeseci nakon silnih, napornih treninga, moje se tijelo i dalje nije transformiralo na način na koji sam mislila da će se transformirati. "Daj si barem devet mjeseci", govorio mi je jedan moj kolega s treninga, ali čak i nakon osam mjeseci napornog vježbanja, imala sam onaj mali trudnički trbuščić masnih naslaga, a toliko sam ga se snažno trudila riješiti. Moje je dijete tada već imalo pet godina, a ja sam bila užasno, užasno frustrirana.
Stoga sam, nakon detaljnog istraživanja, odlučila isprobati 'intermittent fasting', gdje sam 'postila' 16 sati, a zatim ostalih osam normalno jela. Prestala bih jesti oko 20 sati navečer, a zatim bih ponovno jela otprilike u 11 ujutro sljedeći dan. Dakle, drugim riječima, preskakala sam doručak.
Nešto manje od mjeseca dana kasnije bila sam prilično iznenađena vidjevši svoj odraz u ogledalu prije odlaska na još jedan crossfit trening. Fotografirala sam se i nisam mogla vjerovati da je promjena toliko jako vidljiva u toliko malo vremena. Također, još sam manje vjerovala zato što sam se vagala svaki dan od početka ovog programa, i ustvari sam dobila nekoliko kilograma. No, tih nekoliko kilograma sada je vidljivo u obliku mišićne mase.
Prvih mjesec dana nakon što sam se odlučila na ovaj program ni s kime o tome nisam razgovarala, zato što je preskakanje obroka, pogotovo preskakanje doručka, veliki tabu. Stručnjaci neprestano pričaju o tome u kolikoj mjeri preskakanje doručka može usporiti naš metabolizam, ali nakon što sam toliko detaljno čitala i proučavala 'intermittent fasting' programu (u slobodnom prijevodu 'povremeni post') te o uspjehu koji je pokazao kod brojnih pojedinaca koji su ga isprobali, ohrabrila sam se te sam i sama počela govoriti o tome. Također, kao dokaz sam imala i vlastite rezultate već nakon mjesec dana.
Otkrila sam da jako malo ljudi zna što je u opće 'intermittent fasting', a svojim sam pričama inspirirala i nekoliko svojih prijatelja da isprobaju ovaj program. I dalje se osjećam pomalo čudno što je plan koji je kod mene ustvari pokazao odlične rezultate toliko omražen kod brojnih stručnjaka. Ali, govoreći iz osobnog iskustva, to je jedini način koji je meni zaista pomogao.
A postoje dva razloga zbog kojih sam s ovim programom uspjela. Prvo - ovaj mi je program omogućio da uživam u većim i obilnijim obrocima te sam imala slobodu jesti što god sam htjela te nisam morala paziti baš na svaku kaloriju koju unosim u sebe, kao što je to bio slučaj prije, dok sam još jela po programu tri obroka dnevno i nekoliko međuobroka.
No, onaj najvažniji razlog, razlog broj 2, ovaj mi je program pomogao da obuzdam svoju opsesiju hranom, mršavljenjem i moju nenormalnu jaku želju za slatkim. Prije ovog programa nikad nisam osjećala iznimnu glad, zato što sam jela svaka dva do tri sata, kao što su mi i preporučili. No, baš zato što sam jela toliko često, htjela sam jesti neprestano i neprestano. Uvijek sam imala želju za hranom, čak i kad ustvari uopće nisam bila gladna. Na ovom sam programu naučila da je u redu osjećati glad prije obroka, ali zapravo me iznenadilo da sam bila manje gladna kad sam krenula jesti rjeđe te također nisam imala toliko snažu želju za slatkim. Počela sam obraćati više pažnje na to kad sam zaista gladna te shvatila da sam većinu vremena zapravo samo žedna i da je ono što mi je potrebno ustvari - voda. Također, kad jedem, više slušam vlastito tijelo i bolje prepoznajem kad sam sita te mi se ne događa da se prejedam. Prestajem jesti na vrijeme, a ne prejedam se samo zato što mi je na tanjuru ostalo još hrane.
Također, više ne provodim sate razmišljajući o hrani, ne brojim svaku kaloriju i ne planiram svaki obrok satima unaprijed... Jedem dva velika obroka na dan i to je to. A ovaj je program imao i dobar utjecaj na moju psihu, zato što sam shvatila da više nisam toliko suludo opsesivna kad je hrana u pitanju.
Mnogi me ljudi pitaju hoću li nastaviti s tim "nejedenjem doručka." I, ne želim vam lagati, ponekad je zaista teško i nakon treninga, kad dođem kući, poželim pojesti sve što imam u kuhinji u tom trenutku ili sjesti sa svojom obitelji i pojesti obilan doručak u 7 sati ujutro. Ali onda pogledam svoje prije i poslije fotografije i vidim da to za mene ne funkcionira naročito dobro. Stoga, ovaj program na kojem sam sada inspirira me da idem naprijed, jer, zapravo još uvijek nisam sto posto zadovoljna vlastitim rezultatima. No, osim činjenice da mi je ovaj program vidno promijenio fizički izgled tijela, u njemu sam pronašla još neke prednosti - manje sam napuhnuta, fokusiranija sam i nekako opuštenija, pa sad jedva čekam vidjeti što će mi donijeti sljedeća tri mjeseca."
Sa zdravstvene strane, ipak nismo baš sigurne koliko je ovo zdravo, s obzirom da stručnjaci neprestano naglašavaju važnost doručka za pokretanje metabolizma i naše zdravlje općenito. No, prije nego se upustite u bilo kakav sličan program, trebale biste potražiti savjet liječnika i ništa ne raditi na svoju ruku.
