Kao društvo usmjereni smo na dobrobit djece. Kao roditelji sanjamo o njihovim životima – kakvi će biti, što će ostvariti, u kakve će odrasle ljude izrasti. U eri u kojoj sve više govorimo o mentalnom zdravlju, posebno nas zaokuplja pitanje kako djeca reagiraju na stresne i traumatske događaje i koliko su zapravo otporna na njih.

Što zapravo jest trauma?

Prema stručnim definicijama, trauma nije sam događaj, već unutarnje iskustvo koje iz njega proizlazi. Traumatski događaji mogu biti posljedica ljudskog djelovanja – poput ratova, nasilja ili nesreća – ali i prirodnih nepogoda, potresa ili poplava. Ono što je zajedničko jest to da ovakvi događaji dovode u pitanje pogled osobe na svijet kao pravedno, sigurno i predvidljivo mjesto.

RIJEČ STRUČNJAKINJE /

Reproduktivna priča: Tihi gubitci o kojima rijetko govorimo

Kod djece trauma podrazumijeva intenzivne osjećaje straha, bespomoćnosti i zbunjenosti, koji mogu promijeniti način na koji razmišljaju, ponašaju se i doživljavaju sebe i druge. Takva iskustva duboko utječu na njihov emocionalni razvoj i stvaranje identiteta.

Jesu li djeca zaista ''otpornija“?

U svakodnevnom govoru često čujemo krajnosti: s jedne strane ''djeca su kao spužve, upijaju sve informacije“, a s druge ''djeca su otpornija nego što mislimo“. Istina je, kao i obično, negdje između.

Djeca doista vide i čuju sve što se događa oko njih. No, za razliku od odraslih, za njih su najvažnije neverbalne poruke – sigurnost, prisutnost i emocionalna toplina odraslih. Ako su djeca izložena zlostavljanju, stalnom osjećaju nesigurnosti ili prijetnji, to ostavlja duboke posljedice na njihov razvoj i može narušiti privrženost. S druge strane, kada se dogodi težak traumatski događaj, otpornost djeteta uvelike ovisi o odraslima koji ga okružuju. Ako uz sebe ima sigurnu, stabilnu i toplu figuru – roditelja, skrbnika ili drugu blisku osobu – veće su šanse da će trauma ostaviti manje dugoročnih posljedica.

RIJEČ STRUČNJAKINJE /

Kad psihoterapija pomaže – a kada može i naškoditi?

Kada potražiti pomoć?

Nakon traumatskog događaja, svaka je reakcija u redu: i tišina, i povlačenje, i plakanje, i ljutnja. No, ako promjene u ponašanju potraju i dijete se dugo ne vraća obrascima koji su bili uobičajeni prije događaja, važno je potražiti stručnu pomoć.

Danas postoje brojni terapijski pristupi primjereni za rad s djecom i traumatskim iskustvima – poput EMDR-a, Theraplaya, ACT-a ili Shema terapije. No ono što je najvažnije jest da terapija bude prilagođena djetetu – kroz igru, priče, metafore – i da uključuje podršku roditelja ili druge sigurne odrasle osobe.

PRAKTIČNA ZNANJA /

Prva konferencija “Praktičari za praktičare” – stručni skup posvećen primjeni znanja u praksi mentalnog zdravlja

Sigurna luka kao ključ otpornosti

Svako dijete ima potencijal za oporavak, bez obzira na težinu traumatskog iskustva. Razlika se stvara u tome ima li uz sebe barem jednu sigurnu osobu koja ga vidi, čuje i u čiju se toplinu može skloniti. Upravo ta figura postaje sidro otpornosti i temelj na kojem dijete može ponovno izgraditi povjerenje u svijet i u sebe.

O ovim i sličnim temama govorit će se na konferenciji Praktičari za praktičare, koja će se održati od 10. do 12. listopada 2025. u Zagrebu. Konferencija okuplja stručnjake različitih područja koji žele učiti, razmjenjivati iskustva i razvijati praktične alate za rad s djecom, mladima i obiteljima.

Piše Ivana Garašić, klinička psihologinja