Poznajete li nekoga s intenzivnim i nestabilnim emocijama, tko pritom ima vrlo iskrivljenu sliku o sebi, a istovremeno ovisi o potvrdi drugih, tko je često dramatičan i teatralan jer ne može podnijeti da nije u centru pažnje? Ta bi osoba mogla patiti od histrioničnog poremećaja ličnosti. Dakako, potrebno je niz drugih kriterija koji moraju biti zadovoljeni da bi osoba dobila ovu dijagnozu, pa neobičnosti u karakteru nisu dovoljne da zaključimo da netko boluje od poremećaja ličnosti. Riječ je, pritom, i o prilično rijetkom poremećaju, od njega pati jedan posto populacije, no ne treba zanemariti njegove znakove jer može osobi znatno ometati život kao i njezinoj okolini.
Sama riječ histrioničan znači "teatralan" ili "dramatičan", a psihijatrica doc. dr. sc. Tihana Jendričko, pročelnica Zavoda za psihoterapiju Klinike za psihijatriju Vrapče, objasnila nam je kako osobe koje pate od ovog poremećaja nemaju stvarni osjećaj vlastite vrijednosti nego ga osjete tek ako dobiju potvrdu vrijednosti i divljenje od okoline.
Površni odnosi
"Kod njih je stalno prisutna intenzivna želja da budu u centru pažnje i da budu zamijećeni pa se zato ponašaju dramatično ili neprimjereno situaciji. Ranije se ovaj poremećaj nazivao histerija", objašnjava dr. Jendričko, dodajući kako je jedan od karakterističnih znakova ovog poremećaja da se ove osobe iznimno brzo s osobama koje tek površno poznaju ponašaju pretjerano blisko. No to je samo na površini, jer ove osobe zapravo često nisu sposobne za ostvarivanje dublje bliskosti te održavanje trajnijeg odnosa. Svojim ponašanjem ugrožavaju odnose te se mnogi zbog njihove zahtjevnosti i provokativnosti udaljavaju od njih, uključujući i partnere ili potencijalne partnere.
Osim po tim karakteristikama, kaže dr. Jendričko, psihijatri mogu utvrditi postojanje ovog poremećaja prema još nekim pokazateljima. Primjerice, osobe donose brzoplete odluke i ne razmišljaju prije djelovanja, iskazuju površne osjećaje, gotovo do te mjere da se doimaju kao da nastupaju pred publikom. Zavodljive su, koketne i često se provokativno odijevaju te su preokupirane fizičkim izgledom. Brzo mijenjaju osjećaje, često i zato jer su osjetljive na kritiku i neodobravanje. Očekuju od drugih da se pobrinu za njihove potrebe, no istovremeno imaju malo obzira prema drugima. Ako se osjećaju zanemareno i odbačeno, pokušavaju na razne načine privući pažnju. Neke od navedenih karakteristika postoje i u drugim psihijatrijskim poremećajima.
Bez argumenata
"Osobe s ovim poremećajem možemo prepoznati i po specifičnom načinu izražavanja. Uvijek pokušavaju impresionirati druge, iznose snažne i dramatične stavove, no rijetko kad ih mogu argumentirati. Njihovi razlozi su vrlo nejasni, bez činjenica i detalja", otkriva psihijatrica.
Nije točno poznato kako nastaje histrionički poremećaj ličnosti, no pretpostavlja se da ulogu u nastanku ima genetika te uvjeti i odnosi u kojima je osoba odrastala. Istraživanja pokazuju da se razvoj ovog poremećaja temelji se i na naučenom ponašanju pa postoji vjerojatnost da se po toj osnovi poremećaj "prenese" s roditelja na djecu.
"Centralnu točku ponašanja u ovom poremećaju čini nerazriješeni konflikt iz djetinjstva, koji uključuje potrebu za ljubavlju, odobravanjem i divljenjem. U nedostatku izgrađenog osjećaja vrijednosti, ove osobe muči unutarnji osjećaj nevoljenosti i praznine koju nezaustavljivo pokušavaju ispuniti drugima. Usprkos stalnom naporu, koliko god pažnje dobili, nikada ih to ne zadovoljava. Zato će pribjegavati i ispadima samo kako bi pažnju dobili, čak i ako je ona negativna", objašnjava dr. Jendričko te ističe da, ako ove osobe i uspiju ostvariti intimnu vezu, njihovi partneri mogu biti povređivani u nastojanju postizanja istinske bliskosti.
Psihoterapija
Kao i kod drugih poremećaja ličnosti, ove osobe uglavnom ne vide potrebu za psihijatrijskim liječenjem. U tretman uđu zbog nekih posljedica svog ponašanja, poput osjećaja povrijeđenosti ili depresije radi nekog neuspjeha.
"Histrionični poremećaj ličnosti liječi se dugotrajnom psihoterapijom, a lijekovi se uključuju samo kada su izraženi simptomi anksioznosti ili depresije. Tijekom liječenja pokušava se uspostaviti osjećaj vlastite odgovornosti za svoje emocije i ponašanje, a osobi se pažljivo pokušava osvijestiti ponašanje kojim uništava odnos uz pružanje podrške u strahu od odbacivanja", zaključuje dr. Jendričko.
