Bipolarni poremećaj, ranije poznat i kao manično-depresivna bolest, poremećaj je mentalnog zdravlja koji uključuje dovoljno ekstremne promjene raspoloženja da ometaju funkcionalnost i kvalitetu života. Osoba koja boluje od ove psihičke bolesti imat će depresivne faze bolesti u kojima će biti sniženog raspoloženja, osjećat će se tužno ili bespomoćno, a potom će u nekom trenutku doživjeti suprotni pol – hipomaniju ili maniju – naglašeno pozitivno raspoloženje koje može varirati od blago povišenog do euforije, a može trajati danima ili tjednima. Ove izmjene raspoloženja mogu se događati rijetko, s periodima normalnog raspoloženja između ekstrema, ali mogu se javljati i nekoliko puta godišnje pa čak i češće u iznimnim slučajevima.
Višak energije i pretjeran optimizam
"Bipolarni poremećaj ne dovodi samo do promjena u raspoloženju, nego i do oštećenja drugih psihičkih funkcija uključujući pažnju, mišljenje, nagon i volju. Faze povišenog raspoloženja mogu se prepoznati po hiperaktivnosti, višku energije, povišenom samopouzdanju, pretjeranom optimizmu, otkočenom ponašanju te smanjenoj potrebi za snom. Takvo povišeno raspoloženje može varirati od bezbrižne veselosti do nekontroliranog uzbuđenja koje može rezultirati i nekritičnošću, pogrešnim procjenama te precjenjivanjem vlastitih mogućnosti. Kod bolesnika sa sniženim tj. depresivnim raspoloženjem javlja se gubitak energije, interesa i uživanja, osjećaj krivnje i bezvrijednosti, teškoće u donošenju odluka, promjene apetita i tjelesne težine, problem koncentracije, smetnje spavanja, bezvoljnost i osjećaj usporenosti", objašnjava za Net.hr psihijatrica doc. dr. sc. Tihana Jendričko, pročelnica Zavoda za psihoterapiju Klinike za psihijatriju Vrapče, dodajući kako su osobe koje boluju od ove bolesti spremnije potražiti pomoć u depresivnoj fazi, dok im je u povišenoj ugodno i ne žele svoje stanje mijenjati - iako ono može biti vrlo izazovno za okolinu.
"U depresivnoj fazi takvi bolesnici mogu pokazivati sklonost samoubojstvu, dok u hipomaničnoj tj. maničnoj fazi mogu biti nepromišljeni i nekritični, imati velike planove i ideje pri čemu precjenjuju svoje mogućnosti. Mogu se upuštati u aktivnosti koje mogu dovesti do pretjeranog trošenja novca i financijskih gubitaka te ponašanjem ugroziti poslovne i privatne odnose. Primjerice, u povišenoj fazi osobe su zaljubljive te imaju povećan seksualni interes. Uz sve navedene smetnje, u obje faze bolesti kod određenog broja bolesnika mogu biti prisutni i psihotični simptomi poput sumanutih ideja i halucinacija", pojašnjava dr. Jendričko dodajući kako od ovog poremećaja pati oko jedan posto stanovništva u Europi, no kako se oboljeli obično javljaju liječniku samo u depresivnoj fazi, postoji mogućnost pogrešnog dijagnosticiranja (kao depresivnog poremećaja), ako se ne evidentira hipomana ili manična epizoda.
Mnogi od ovih simptoma su vrlo uočljivi te okolini zbunjujući, a bliske osobe mogu pomoći oboljelima tako da ih upute liječniku, a ako je njihovo ponašanje rizično, da pozovu i Hitnu pomoć kako bi osoba na vrijeme bila hospitalizirana i pružena joj adekvatna skrb. Što ranije, naime, počne liječenje ove bolesti, to je ono uspješnije. Bipolarni poremećaj se liječi lijekovima, no vrlo je važna edukacija bolesnika i njegove obitelji o bolesti. Okolina također može pomoći tako da podrži promjenu životnih navika oboljelog jer to može pridonijeti oporavku. Preporučuje se redovita tjelesna aktivnost te prestanak konzumiranja alkohola i droga, koji su ujedno i rizični faktori za nastanak bolesti.
Vraćanje u ravnotežu
"Lijekove je potrebno uzimati kontinuirano i dugotrajno, a oni pomažu ponovnoj uspostavi ravnoteže neurotransmitera u mozgu koja je bolešću narušena. Izbor lijekova ovisi o tome prevladava li u određenom trenutku depresivna ili manična faza i kako se te faze izmjenjuju. Pomoću lijekova raspoloženje se stabilizira i uspostavlja se kontrola nad njegovim promjenama tako što se smanjuje učestalost i intenzitet depresivnih i maničnih faza. Upravo zato ne treba prestati uzimati lijekove jednom kad se stanje uravnoteži jer je tu ravnotežu potrebno održavati", ističe dr. Jendričko.
Prema dosadašnjim iskustvima za liječenje bipolarnog afektivnog poremećaja, najčešće je potrebna kombinacija lijekova, što uključuje antidepresive, stabilizatore raspoloženja i antipsihotike koji djeluju kao stabilizatori raspoloženja. Tako se u maničnoj fazi uz antipsihotik daje tzv. stabilizator raspoloženja, a u fazi depresije uz stabilizator raspoloženja daje se antidepresiv uz antipsihotik novije generacije, pojašnjava liječnica.
Izbor lijekova je individualan proces te ponekad zna potrajati, no kad se nađe prava kombinacija, mnogim oboljelima omogućava da žive normalno. Nakon što se povuku akutni simptomi bolesti, nužno je nastaviti terapiju održavanja kako bi se spriječilo ponavljanje bolesti. Konačni cilj liječenja je održavanje radne sposobnosti te što kvalitetnije obiteljsko i socijalno funkcioniranje.
