Nesanica može imati niz uzroka – može biti posljedica određenih bolesti, uzimanja određenih lijekova ili napitaka poput kave, čaja ili kole. Mogu je izazivati bolovi ili pretjerano izlaganje plavom svjetlu s različitih uređaja, posebno pred spavanje. No, prečesto je ona posljedica stresa i prenapregnutosti živčanog sustava zbog izazova koje moderan život pred nas stavlja.
Gotovo da ne postoji osoba koja u nekom trenutku života nije barem kratko patila od nesanice. Potraje li kratko, poremećaj usnivanja i spavanja nema veće posljedice i ne ostavlja ozbiljnije tragove na naše funkcije pa tako i na sposobnost da se nosimo sa svakodnevnim izazovima.
No, potraje li dulje ili se učestalo ponavlja, nesanica može imati niz negativnih utjecaja na zdravlje, posebno na kardiovaskularni sustav te može pridonijeti visokom tlaku, dijabetesu i nakupljanju kilograma, ali i izazivati promjene raspoloženja te kognitivnog funkcioniranja.
Unutarnji i vanjski stres
Kada je izaziva stres – bio on unutarnji potaknut zabrinutošću, pretjeranim razmišljanjem, intenzivnim emocijama, ili vanjski zbog velikih opterećenja koja ne dopuštaju odmor - nesanica može biti uzrokovana pretjeranom aktivacijom simpatičkog živčanog sustava, dakle onog dijela koji nam omogućuje da angažiramo svu svoju energiju kako bismo se suočili i nosili s izazovima.
U toj situaciji naša je pozornost fokusirana i napeta, pojačano smo budni i oprezni, mišići se napinju, srce brže kuca kako bismo bili spremni na reakciju borbe ili bijega. Sve u nama je u pripravnosti.
Ako je organizam u tom stanju predugo, a u stanjima stresa jest, jednom kada legnemo u krevet san ne dolazi na oči. Unatoč umoru, naša fiziologija je još pod utjecajem povišenih zahtijeva i ne može ući u stanje opuštanja za koje je zadužen parasimpatički ogranak živčanog sustava. U nama se tada još uvijek odvijaju "operacije" visokog intenziteta iako je tijelu prijeko potreban san.
Ova ravnoteža se narušava zato što evolucijski i biološki reakcija borbe ili bijega nije kreirana da bi trajala pretjerano dugo. Ona je dizajnirana tako da odgovori na trenutačni izazov (dakle u dalekoj ljudskoj prošlosti da pobjegnemo od divlje životinje ili da je pokušamo uloviti), no kad u suvremeno doba potraje zbog beskonačnih izazova, zahtjeva i obaveza, ometa prirodnu regulaciju pobuđenosti i opuštanja.
Prirodni ritam
Ovisno o intenzitetu problema, potrebne su različite intervencije, no prema tjelesno orijentiranom psihoterapijskom pristupu Somatic Experiencing, potrebno je pomoći tijelu da uđe u prirodni ritam aktivacije i deaktivacije. To znači da svjesno moramo dozirati izlaganje stresu i u danu raditi svjesne pauze u kojima ćemo dati tijelu da uđe u privremenu relaksaciju.
Navečer je potrebno smanjiti izlaganje svim podražajima, ne samo poznatim ometačima sna, te se posvetiti aktivnostima koje nas opuštaju. To može biti vrlo individualna stvar – nekome je to kupka, drugoj osobi topli napitak, čitanje, slušanje glazbe ili seks. Preporučuje se i svjesno završavanje – svega što smo u danu započeli, od obaveza do razgovora ili rješavanja određenih problema.
Dakle, započnite samo ono što možete završiti kako biste sustavu dali poruku da je aktivacija završena i da je vrijeme za odmor. Kod pobuđenosti i posljedične nesanice zbog traumatičnih ili visoko stresnih iskustva od pomoći može biti tjelesno orijentirana terapija Somatic Experiencing koja pomaže ukupnoj regulaciji živčanog sustava što je neophodno za zdrav san. I vježbe minfulnessa, tj. svjesno usmjeravanje pažnje na određene senzacije može biti od koristi jer smanjuje preplavljivanje podražajima. Mindfulness nam daje mogućnost da stvorimo distancu između sadržaja našeg uma i naše svijesti što omogućava relaksaciju.
