U današnje vrijeme nije teško razviti problematičan odnos s hranom. S jedne strane ona nam može poslužiti kao „alat“ za nošenje s teškim i preplavljujućim emocijama kojih je u stresna vremena pregršt.
S druge strane, s njom možemo ratovati zbog nerealnih zahtjeva koje pred nas postavljaju mediji i društvene mreže o tome kako bi naša tijela trebala izgledati pa pritom i kako bi se trebali hraniti. Iako smo svjesni da su fotografije koje gledamo uređene brojnim alatima i filterima, ideal ostaje.
Kad smo ovim pritiscima izloženi u ranoj dobi dok se naš identitet još formira, to može odvesti u poremećaje prehrane. Oni se obično javljaju u adolescentskoj ili ranoj odrasloj dobi, no rjeđe mogu nastati i nešto kasnije u životu.
Ozbiljan problem
Poremećaji prehrane spadaju u mentalne poremećaje koji se mogu dijagnosticirati tek kad postoji toliko ozbiljan problem vezan uz hranu da utječe na zdravlje, emocije i način na koji organiziramo svoju svakodnevicu.
Osoba koja pati od nekog poremećaja prehrane bit će jako preokupirana onime što jede, koliko jede, kao i svojom težinom te oblikom tijela. Osoba zbog toga može toliko promijeniti prehranu da to utječe na cjelokupan organizam, uključujući zdravlje srca, kostiju, zuba te, naravno, cijelog probavnog trakta. Najpoznatiji poremećaji su anoreksija, bulimija i prejedanje.
Anoreksija podrazumijeva drastično smanjivanje kalorijskog unosa kako bi se postigla i održala mršavost, često ekstremna, a osoba koja boluje od anoreksije se izrazito boji da će dobiti na težini i udebljati se.
Oboljeli često imaju potpuno izobličenu predodžbu kako izgleda njihovo tijelo, nisu svjesni da je njihova mršavost pretjerana. Često koriste i laksative kako bi eliminirali konzumiranu hranu i spriječili debljanje, a mnogi često pribjegavaju povraćanju nakon obroka.
9. Mučnina: Mučnina je kasnije dodana na popis, ali se ističe kako se može pojaviti i nakon cijepljenja.
Držanje dijete
Mnogi bi se mogli zapitati pate li osobe koje su na restriktivnim dijetama od anoreksije. Uglavnom to nije slučaj. Osobe na dijetama žele smršavjeti, cilj im je idealna težina pa često i bolje zdravlje, dok oboljeli od anoreksije zapravo žele kontrolu nad svojim životom i emocijama. Ovaj poremećaj, naime, često nastaje nakon nekog velikog stresa ili traume, a oboljeli kontrolom hrane žele ovladati sobom i onime što im se događa.
Bulimija je još jedan poremećaj u prehrani, a podrazumijeva unos veće količine hrane te potom povraćanje. U tim trenucima osoba ne može prestati jesti čak i ako to želi. Nakon toga često osjeti strah i anksioznost što je navodi na namjerno povraćanje konzumirane hrane.
I ove osobe imaju strah od debljanja i jako su preopterećene svojim tijelom, no za razliku od anoreksičnih osoba, bulimične mogu imati normalnu težinu pa čak biti i malo teže od prosjeka. Povraćanje nosi brojne zdravstvene rizike pa osim što oštećuje probavni sustav, oštećuje i zube zbog vraćanje želučane kiseline u usta. I ovo ponašanje ukazuje na pokušaj kontroliranja nekih aspekata vlastitog života koje ne možemo kontrolirati.
Jedenje bez kontrole
Prejedanje također spada u poremećaje prehrane, a podrazumijeva unos velike količine hrane pri čemu osoba ne može prestati jesti čak ni kad je sita. To nije klasično prejedanje u kojemu netko pojede previše jer uživa u hrani ili se zanio, primjerice, tijekom slavlja. Prejedanje, poznato i pod engleskim terminom binging, uključuje često, brzo i impulzivno jedenje nakon čega osoba osjeća krivnju, sram pa čak i gađenje.
Osobe mogu pojesti toliko da osjećaju mučninu, a često jedu kad nisu uopće gladne. Hranu konzumiraju u tajnosti kada ih nitko ne vidi jer se srame svojih navika. Nemaju poriv prejedanje anulirati na neki način poput vježbanja, uzimanja laksativa ili povraćanja što ovaj porećaj razlikuje od prethodnih.
Ne zna se što točno uzrokuje ovaj poremećaj, no veća je šansa da će ga osoba imati ako ga netko u obitelji već ima. Epizoda prejedanja obično se pojavi nakon negativnih emocija, svađa ili nesporazuma i općenito u situacijama u kojima se osoba osjeća manje vrijedno.
Prepoznajte na vrijeme
Signali da bi osoba mogla imati neki poremećaj u prerani su preskakanje obroka, izbjegavanje zajedničkog objedovanja ili dizanje od stola da bi se išlo na toalet, neprestana briga oko debljanja, pretjerano brojanje kalorija, praćenje vrlo restriktivnih režima prehrane, neprestano vaganje ili gledanje u ogledalu kako bi se provjerio oblik tijela, izbjegavanje jedenja pred drugima ili pak prejedanje bez kontrole pred drugima.
Uzimanje dodataka prehrani, laksativa i slično također bližnjima može sugerirati da postoji problem s prehranom iako to nije uvijek nužan znak. Stoga je najbolje pokušati razgovarati s osobom o onome što primjećujemo no bez osuđivanja i unaprijed donesenih zaključaka. Osobe se često srame ovih problema pa bi se i na najmanji znak osude mogle zatvoriti. No pristup s brigom i sućuti može ih navesti da se otvore potražiti pomoć.
Ovi se poremećaji liječe edukacijom i psihoterapijom, a ako zbog anksioznosti i depresije postoji potreba, mogu se uključiti i lijekovi. Oboljele treba educirati o zdravim navikama i efektima prehrane, pa i one štetne, na sve tjelesne sustave.
Od velike pomoći mogu biti kognitivno-bihevioralna psihoterapija kao i uključivanje članova obitelju u zajedničku terapiju. No, prvi korak je potražiti pomoć obiteljskog liječnika. Imajte na umu da se poremećaji prehrane najbolje liječe dok su još u začetku te dok nisu nastale zdravstvene komplikacije.
