Je li e-Dnevnik oduzeo djeci slobodu? Psihologinja: 'Otežano se razvija osjećaj odgovornosti'

Digitalizacija školskog sustava, točnije dolazak e-Dnevnika, roditeljima je omogućio gotovo trenutan uvid u ocjene, izostanke i bilješke o ponašanju njihove djece.  

Iako takva transparentnost može pomoći u praćenju školskog uspjeha, otvara i pitanje gdje je granica između brige i pretjerane kontrole. Može li stalna dostupnost podataka roditeljima uz pomoć e-Dnevnika kod djece stvoriti osjećaj da su pod neprekidnim nadzorom i kako to utječe na razvoj njihove samostalnosti, odgovornosti i osjećaja privatnosti? 

Na ova pitanja za Net.hr odgovara Ivana Garašić, mag. psych., klinička psihologinja i kognitivno-bihevioralna terapeutkinja.

'TREBAMO DOSLJEDNE ODRASLE' /

Psihologinja o zabranama društvenih mreža za djecu: 'Same po sebi ih neće i ne mogu zaštiti'

Može li stalni pristup roditelja e-Dnevniku stvoriti kod djeteta osjećaj da je pod konstantnim nadzorom? Kako to utječe na njihov razvoj?

S jedne strane, razumljiva je potreba roditelja da brinu o školskom uspjehu i ponašanju djeteta i u tom smislu, e-Dnevnik daje roditeljima veći osjećaj kontrole nad ishodima. S druge strane, kad dijete ima osjećaj da roditelj u svakom trenutku može vidjeti svaki njegov korak ili pogrešku, stvara se dojam da je dijete kontinuirano pod nadzorom. Sa strane djeteta, to može biti protumačeno kao veliki udarac na autonomiju i identitet djeteta. Naime, ravnoteža odrastanja je vrlo osjetljiva – djetetu s jedne strane zaista trebaju zdrave i sigurne granice, no s druge strane, mora imati mogućnost pokušati nešto svoje, pogriješiti, sakriti nešto od roditelja kao način izgradnje identiteta.

Ako toga nema, osjećaj odgovornosti i samostalnosti se otežano razvija i dugoročno utječe na osjećaj osobne kompetentnosti.

Je li zdravo da roditelj vidi svaku ocjenu u realnom vremenu? Gubi li dijete time prostor da samo nešto objasni, ispravi grešku ili se nauči nositi s neuspjehom?

Razvojno gledano, nije nužno uvijek korisno koristiti tu mogućnost u potpunosti.

Foto: primijeni.me

Djeca trebaju imati priliku sama donijeti informaciju roditelju – i kada je riječ o uspjehu i kada je riječ o pogrešci. Upravo u tim situacijama razvija se odgovornost, sposobnost suočavanja s neuspjehom i osjećaj da dijete može popraviti situaciju.

Ako roditelj uvijek prvi vidi ocjenu, dio tog procesa može biti preskočen. Dijete tada nema priliku vježbati važne životne vještine poput preuzimanja odgovornosti, objašnjavanja situacije i traženja podrške.

KLJUČNA ULOGA /

Psihologinja savjetuje kako pomoći djetetu nakon traume: 'Roditelji trebaju saslušati'

Oduzima li se na taj način djeci pravo na privatnost i zdravo odrastanje u đačkom dobu, ako ne mogu pobjeći s prijateljima s nastave bez da to roditelj odmah primijeti?

Djeca i adolescenti prirodno testiraju granice i ispituju koliko su samostalni. To je razvojni proces, a ne nužno znak lošeg ponašanja.

Kada je nadzor vrlo intenzivan, djeca mogu imati osjećaj da nemaju nikakav prostor za vlastitu autonomiju. To ne znači da roditelji ne trebaju znati što se događa u školi, ali način i intenzitet praćenja mogu biti različiti.

Važno je pronaći ravnotežu između sigurnosti i povjerenja. Dijete treba osjećaj da roditelj postoji kao oslonac i granica, ali i da ima prostor za vlastite odluke i iskustva.

Dijete također gubi priliku podijeliti dobre ocjene s roditeljima - kako to utječe na njih?

Djeca prirodno žele dijeliti uspjehe s roditeljima jer je roditeljska reakcija važan izvor potvrde i emocionalne povezanosti.

Kada roditelj već sve zna unaprijed, može se izgubiti taj trenutak spontanog dijeljenja radosti i ponosa. To su mali, ali važni trenuci u kojima se jača odnos i osjećaj da dijete može donijeti nešto vrijedno u odnos s roditeljem.

DUBOKI TRAGOVI /

Socijalna radnica: 'Ovako možemo prepoznati traume kod djece. Prirodno je ako ne žele razgovarati'

Gdje je granica između uključenosti roditelja u školovanje i pretjerane kontrole? Kakav bi bio zdrav način korištenja e-Dnevnika?

Zdrav način korištenja e-Dnevnika može biti povremeni uvid, primjerice kada dijete ima poteškoće ili kada roditelj želi steći opći uvid u napredak. No važno je da dijete i dalje ima prostor da samo govori o školi, uspjesima i problemima.

Važno je da roditelj s djetetom ima dogovor – koliko često provjerava e-Dnevnik, kako će dijete komunicirati o svojim ocjenama i drugim bilješkama, dati djetetu vrijeme da popravi ocjenu i samostalno komunicira. Na taj način jača se i djetetova autonomija, ali i gradi odnos djeteta i roditelja.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

JAKO POGREŠNO /

Ove 24 rečenice nikada nemojte govoriti svojoj djeci! Uništavaju samopouzdanje