Mlada žena iz Slavonije odlučila je podijeliti svoja loša iskustva sezonskog rada na otoku Hvaru kako bi se pročulo kako zapravo izgleda sezonski rad na Jadranu. Od ponašanja lokalaca, groznog smještaja za radnike koji nije human, do toga da joj nikad nisu htjeli pomoći ni u čemu te su ju poprijeko gledali jer nije s otoka i nije imućna.
Stravično iskustvo radnice na Hvaru
Svoja iskustva podijelila je s korisnicima Reddita: "Ovaj post pišem iz čiste ogorčenosti na bezobrazluk i loše ponašanje lokalnog stanovništva ovdje. Za sve turiste otok Hvar je neki prestiž, luksuz, a za sezonce apsolutna noćna mora. Potaknuta iskustvom ljudi koje sam upoznala ovdje prošle godine i koji su radili ili rade ovdje, mislim da je dobro da se čuje za naše muke. Ovo mi je druga sezona koju radim tu, posao je savršen i baš zbog toga sam odlučila doći opet. Da izuzmemo posao, ovdje ne bih došla više ni na godišnji."
'Smještaj na slikama bajan, a uživo - kuća strave'
"Prošle godine kada sam došla, dočekao me je smještaj koji je na slikama izgledao bajno, a uživo kao kuća strave. Žbuka je opadala, osjetilo se na mokraću i vlagu, sve je bilo puno kukaca, prljavštine i plijesni. Šefove se nažalost lažno navuklo slikama i bili su frapirani kad su vidjeli gdje sam došla te su stvarno radili svim silama da nađemo smještaj gdje sam sada. Dabogda svi imali gazde kao ja. I ne, nisu lokalci otoka Hvara, nego ljudi iz Slavonije.
Kad sam po gradu tražila smještaj, svi su nekako distancirano samo govorili da ne znaju tko nudi smještaj za sezonce, iako su lokalci i valjda bi trebali znati bar nekoga sa sobom u cijelom tom mjestu, turističkom mjestu. Naći uredan smještaj ovdje je lutrija, ljudi bez imalo srama iznajmljuju šupe koje izgledaju kao kuća strave i još vam naplate 300€ mjesečno da živite u doslovno smetlištu."
"Hvarani su (čast izuzecima) ljudi koji su prema vama dobri samo ako imate para, ako ćete platiti bijesne pare za bilo što što nude, a ako ste tu kao sezonac, vaš posao će gledati kao konkurenciju i čak i kad vas ne poznaju, mrko gledati ispod oka i biti otresiti prema vama jer im "uzimate novce koje bi turisti možda dali njima". Kakvu god sam pomoć tražila (smještaj, prijevoz koji bismo platili koliko treba) uvijek je bilo odbijanje, bezobrazluk i gledanje s visoka jer nismo s otoka. Kažem čast izuzecima jer sam uspjela upoznati 2 osobe koje su mi pomogle bar razgovorom. I to su osobe koje lokalci uglavnom ne vole. Sapienti sat."
"Ja sam osobno iz Slavonije i apsolutni mi je šok doći u mjesto koje je sve suprotno od onoga što je Slavonija. Da vam treba prenoćište, hrana, piće, bilo što, Slavonci bi vam odmah pohrlili i odbili ponuđen novac čak i da im treba. Pomoć i dobro domaćinsko ponašanje je nažalost za ovo mjesto strana riječ. Dragi sezonci, ako vam smještaj i blizina radnog mjesta nije 100% potvrđena i čista, ne idite ovdje jer ćete dobiti samo odbijanje i zlu narav lakomih, gladnih za novcem ljudi. Znam da će neki reći ostani raditi u Slavoniji i iskreno, nakon još jedne godine razočarenja, I might as well."
Grozna iskustva
Svoja iskustva su i drugi prepričali: "Prvu sezonu sam išla raditi na Hvar, u nekakav kamp kao čistačica. Došla sam tamo i ostala u šoku. Smještaj kamp kućica puna crva, mrava i buba za nas 4. Osim čišćenja radi se i na recepciji i u kuhinji. Čisto izrabljivanje. Moj savjet je da odeš u Austriju. Tamo sam odradila 3 sezone, plaća 1500 €, samački vrhunski smještaj s podnim grijanjem, svaki tjedan slobodan dan."
"Jao, to me podsjetilo na anegdotu. Dvaput sam radila sezonu u gradu Hvaru. Prvi dan prvog puta su me lokalci upozorili da postoje dva cjenika u gotovo svakom bircu i restoranu - jedan za turiste (pivo 40kn) i jedan za lokalce (pivo 20kn). Ja sam naravno besramno spominjala taj drugi cjenik čim bih sjela negdje jer mi ne pada na pamet plaćati britanske cijene dok RADIM tamo za hrvatsku plaću. Brzo sam naučila u kojem bircu me gledaju kao hrvatsko ljudsko biće koje pokušava preživjeti, a gdje kao "konkurenciju". U jednom od birceva gdje sam prve godine najnormalnije dobivala kavu po lokalnoj cijeni, druge godine dobijem račun s turističkom cijenom. Kažem gazdi "pardon, ali mi smo domaći, radimo tu", a na to meni smeće otočko kaže "niste vi domaći, čujem da ste iz Zagreba". Pa je... ti pas mater, dan danas mi se digne tlak kad ga se sjetim", opisala je svoje iskustvo jedna Zagrepčanka.
Jedan muškarac je rekao kakve ih je iznajmljeni smještaj dočekao na Hvaru: "Uh, onda nama niti nije bilo toliko grozno koliko je moglo biti, išao sam na Hvar sa starcima, Zavala. Cijena sada dok gledam za 18.09. je oko 600 kuna za 2 osobe, nas je bilo 4 (starci, ja (19) i mlađi buraz (7)). Mi smo išli od 25.06 do 09.07., apartman je na slikama bio super, bili smo doslovno minuta do plaže, kad smo došli tamo bilo je grozno, namještaj istrošen i napuknut, apartman smrdi i pod prljav. Jedino što smo naglasili da je jako bitno i za što su nas uvjeravali da je super je internet. Potrebno je bilo starcima za posao i meni za faks, od 14 dana koliko smo tamo bili, internet je radio 8 dana, sporo, a šifru su promijenili 3 puta. Navečer, poslije 22 h su ga isključili ili se nije bilo moguće spojiti. Prema ovome vašemu zvučim kao razmaženo derište iz Amerike, ali je..., pao sam 2 ispita radi toga."
Umišljeni i razmetljivi Hvarani
Ostali su komentirali ponašanje Hvarana: "Imao sam kolegu Hvaranina na faksu. Lik i njegovi su imali neku restorančinu i apartmane i mlatili su puste pare, a ovaj se godinama zaj... po Zagrebu i to trošio. Otvoreno je pričao kako ne uzimaju goste s malom djecom jer žvalavurdija plače pa onda on ne može spavati. Ja sam mu pisao seminare za pare, plaćao je kao nitko. Par puta smo bili vani po studentskim bircevima i jednu situaciju neću nikad zaboraviti. Došla je neka njegova ekipa s Hvara i bili su jaaaaako bezobrazni vani. Razmetali su se votkama i viskijima u kiblama, vrijeđali konobare, šlatali random ženske. Naravno, u jednom trenutku je došlo do tuče i on je mrtav hladan otišao do izbacivača i dao mu 200 ili 500 kuna samo da stane iza njega i da on ne dobije batina. Boljela ga je kita za te kolege koji su na kraju popili samo par šamara, ništa strašno. Njemu je to kasnije bilo uber smiješno. I meni je bilo smiješno jer mi se tad lik činio kao treći brat Trotter, ali često se njega sjetim kad čujem ovakva loša iskustva turista ili sezonaca s naše obale. Uglavnom, je... se Toni jer si vjerojatno i danas šupak kao što si bio i prije 10 godina. PS: Javi se ako budeš pisao doktorat ili nešto slično."
"Nažalost moje iskustvo potvrđuje ovaj post. Isto kao i ti pronašao sam par dobrih ljudi i bilo nam je super i družiti se i surađivati, ali načelno je s lokalcima izuzetno teško. Što je najgore ljute se na sve i svakoga, uglavnom oni kojima se ne da raditi pa su čisto ljubomorni na one koji dođu zaraditi ili koji su domaći, a radišni. No, bacaju kajlu pod noge i traže mito kad god mogu. Tužno jer ekipa bi tamo mogla živjeti bogovski, ne samo zbog prirode već zbog prebogate povijesti i kulture", dodao je jedan muškarac.
Treći je prokomentirao: "Pa kaj se čudite? I Plenki je porijeklom s Hvara. To vam samo govori kakvi ljudi tamo žive."
Usporedba sa Slavoncima
Neki su prokomentirali kakvi su Slavonci u usporedbi s Hvaranima: "U zadnjih 10-15 godina ljudi na obali su se jako iskvarili, taj val turizma i profit koji donosi je očigledno napravio svoje. Svake godine sve postane malo skuplje, a loših iskustava bude sve više. Ne znam što da komentiram više što se tiče otočana, ima jako puno dobrih ljudi, ali mislim da je samo pitanje vremena prije nego postanu manjina na vlastitim otocima, a Slavonci su najveće ljudine u Hrvatskoj, to je bez sumnje. Mislim da ću u budućnosti nastojati više putovati kroz Slavoniju i družiti se sa Slavoncima te rado podijeliti svoj teško zarađeni penez kod njih. Volim more, ali ne sviđa mi se kamo je ovo krenulo."
"Iz Osijeka sam i radim puno sa strancima, imali smo sastanke po cijeloj Hrvatskoj uključujući i Slavoniju. Znači, ljudi koji su obišli pola svijeta, ljetovali u Hrvatskoj (između ostalih destinacija), nisu mogli vjerovati kako su ih dočekali u Osijeku i Baranji. Od smještaja, hrane, usluge, ljubaznosti, cijene i generalno pozitivnog odnosa prema njima kao strancima. Kad mi na moru naplati porciju Ledo lignji 120 kn i to mi preko kur... baci na stol, dođe mi da istog momenta sjednem u auto i odem u Baranju u neku čardu. Evo, sad sam se nasekirao", dodao je jedan Osječanin.
Neradnici
"Vjeruj mi, tamo da svaki lokalac pomogne drugom lokalcu, svi bi puno više zaradili. Hvar ne zarađuje ni upola koliko bi mogao (pri tome ne mislim na broj turista, već na kvalitetu)", pojasnio je svoje mišljenje jedan muškarac, na što se drugi nadovezao: "Pa baš to i je problem. Imaju sve te nekretnine, rentaju cijelo ljeto i umjesto da ostatak godine rade neki normalan posao, a ovo da im bude bonus, oni samo ispijaju kave i ljenčare cijelu godinu. Koliko puta sam vidio u Dalmaciji da netko renta apartmane prvi red do mora, a nosi podrapanu robu, vozi Renault 4 i živi kao zadnji bijednik."
"Imam ja prijatelje koji u Dalmaciji na kopnu, ne otoku, zarade po sezoni minimalno 100.000 eura pa se tako ponašaju. Ne preživljavaju 8 mjeseci nego lagodno uživaju. Kur.. ne maknu ostatak godine, a sezonu im rade žene koje nemaju izbora nego raditi od jutra do sutra za nikakvu lovu. E da, i najžešći su vjernici haha", rekao je jedan Dalmatinac.
Bolja je usluga u Istri
Mnogi Hrvati smatraju da je bolja usluga u Istri kao i Istrijani općenito: "Zato ne idem više na more južno od Svetog Roka (gledam kao geografsku crtu). Ljudi u turizmu se ponašaju kao da su bogom dani, imaju sreće što je priroda prekrasna pa misle da se mogu ponašati kao zadnja stoka. Taj bi te izj... na svakom koraku, od smještaja i hrane, do usluge prijevoza. Jedino gdje si siguran je hotel od 5* koji mora održavati standard. Naravno, postoje iznimke, ali u Istri su domaći 100 puta ljubazniji, nude bolju uslugu, u većini slučajeva dobiješ što platiš. Valjda kompenziraju činjenice da more i plaže nisu toliko lijepi kao na južnom Jadranu. U svakom slučaju, apsolutno razumijem što ljudi idu na more izvan Hrvatske. Jeftinije, bolje i stranci te tretiraju bolje nego tvoji sunarodnjaci. Dno dna i apsolutna sramota." Na taj komentar se nadovezao još jedan muškarac: "Nije, nego Istrijani shvaćaju koliko je važnija kvaliteta naspram kvantitete, kao i da more nije be-all and end-all turizma."
"Moj prijatelj ima teoriju, u Istri me oderu, ali se nekako pomirim s time i mislim da sam doživio nešto vau, dolje u Dalmaciji me samo oderu", zaključio je jedan Hrvat.
