U povijesti tehnoloških inovacija, rijetko koji izum tako neprimjetno, a opet fundamentalno, utječe na našu svakodnevicu kao brisači vjetrobranskog stakla. Danas ih uzimamo zdravo za gotovo, no početkom 20. stoljeća vožnja po kiši ili snijegu predstavljala je ozbiljan sigurnosni rizik.

Zasluge za rješenje ovog problema pripadaju Mary Anderson, svestranoj američkoj poduzetnici koja nije bila ni inženjerka ni dizajnerica, ali je posjedovala iznimnu sposobnost prepoznavanja i rješavanja praktičnih problema. Njezin patent iz 1903. godine postavio je temelje za revolucionarno poboljšanje sigurnosti, no unatoč genijalnosti, nikada nije uspjela komercijalizirati svoj izum. Financijsku korist od njezine ideje ostvarili su drugi, i to tek nakon što je njezin patent istekao.

Foto: Profimedia

Inspiracija nastala iz nužde

Ključni trenutak za nastanak brisača dogodio se tijekom posjeta Mary Anderson New Yorku za vrijeme zime 1902. godine. Vozeći se u tramvaju tijekom snježne oluje, primijetila je kako je vozač bio prisiljen neprestano otvarati prozor kako bi rukom čistio snijeg s vjetrobranskog stakla, izlažući sebe i putnike hladnoći.

Dok su drugi takve neugodnosti smatrali neizbježnima, Anderson je u tome vidjela problem koji zahtijeva rješenje. Odmah je počela raditi na ismišljavanju mehaničkog uređaja kojim bi vozač mogao efikasno čistiti staklo iz unutrašnjosti kabine.

SIGURNOST NA CESTI /

Prometni stručnjak upozorava: Provjera od samo dvije minute može vam spasiti život

Po povratku u Alabamu, Anderson je svoju viziju pretvorila u konkretan nacrt te angažirala lokalnu tvrtku za izradu radnog modela. Njezin je uređaj bio iznimno jednostavan i učinkovit: sastojao se od poluge unutar vozila koja je kontrolirala opružnu ruku s gumenom oštricom na vanjskoj strani stakla. Pomicanjem poluge, ruka bi se kretala preko stakla i uklanjala oborine. Uređaj je bio dizajniran tako da se može lako ukloniti tijekom lijepog vremena. Svoj izum, nazvan "uređaj za čišćenje prozora za električne automobile i druga vozila", patentirala je 10. studenoga 1903. godine, dobivši američki patent broj 743.801, koji je vrijedio 17 godina.

Komercijalni neuspjeh i zakašnjelo priznanje

Uvjerena u vrijednost svoje inovacije, Anderson je 1905. godine pokušala prodati prava na patent uglednoj kanadskoj tvrtki, no njezin je prijedlog odbijen. U odgovoru je navedeno kako izum nema dovoljnu komercijalnu vrijednost koja bi opravdala ulaganje. Takav stav bio je posljedica tadašnjeg stanja u automobilskoj industriji: automobili su bili rijetkost, a postojala je i bojazan da bi pokretanje brisača tijekom vožnje ometalo vozača.

Mary Anderson na kraju je odustala od daljnjih pokušaja prodaje. Njezin je patent istekao 1920. godine, upravo u vrijeme kada je automobilska industrija, predvođena masovnom proizvodnjom, doživljavala procvat. Već 1922. godine Cadillac je postao prvi proizvođač koji je brisače ugradio kao standardnu opremu. Iako nikada nije ostvarila financijsku dobit od svog izuma, Mary Anderson je nastavila uspješno upravljati svojim poslovima. Priznanje za njezin doprinos stiglo je prekasno – tek 2011. godine, kada je posthumno uvrštena u Nacionalnu kuću slavnih izumitelja, kao podsjetnik na vizionarku čija je ideja bila daleko ispred svog vremena.

POGLEDAJTE GALERIJU

GRAD DUHOVA /

Fotografije nikad dovršenih kvartova lede krv u žilama: Velebna zdanja zjape prazna

POGLEDAJTE VIDEO: Ne rade restorani, nema smeća, prazni kafići: Evo kako živi Zadar kad nema turista