Treba li dopustiti psu da vas liže po licu? Ovako savjetuju stručnjaci
Rasprava o sigurnosti dopuštanja psu da liže ljudsko lice traje već godinama, a stručnjaci se nalaze na suprotnim stranama
Pitanje koje može podijeliti i najbliže prijatelje glasi: biste li dopustili psu da vas liže po licu? Mišljenja su duboko polarizirana, a medicinski stručnjaci ne nude jedinstven odgovor.
Dok neki vlasnici pasa uživaju u takozvanim "psećim poljupcima" kao znaku privrženosti, drugi se zgražaju pri samoj pomisli na bakterije koje se mogu prenijeti. No, poznati prirodoslovac i voditelj BBC-jeve emisije "Springwatch", Chris Packham, nudi snažnu znanstvenu i evolucijsku podlogu za svoj, mnogima iznenađujući, stav.
Medicinska zajednica ne slaže se oko rizika
Rasprava o sigurnosti dopuštanja psu da liže ljudsko lice traje već godinama, a stručnjaci se nalaze na suprotnim stranama. S jedne strane, postoje dokazi o potencijalnim koristima. Profesor Graham Roberts, počasni konzultant za pedijatrijsku alergologiju i respiratornu medicinu, izjavio je za medicinski časopis The Hippocratic Post kako bebe koje odrastaju u domovima s kućnim ljubimcima imaju znatno manju vjerojatnost za razvoj alergija.
"Ako ste rođeni u kućanstvu u kojem postoji kućni ljubimac, manja je vjerojatnost da ćete biti alergični", tvrdi on. Neka istraživanja sugeriraju da izloženost psećim bakterijama može ojačati imunološki sustav djece i pridonijeti razvoju zdravijeg mikrobioma.
Međutim, drugi stručnjaci pozivaju na oprez. Profesor John Oxford, emeritus profesor virologije i bakteriologije na Sveučilištu Queen Mary u Londonu, snažno se protivi pretjerano bliskom kontaktu sa psima. On upozorava da opasnost nije samo u slini.
"Psi provode pola života s njuškama u prljavim kutovima ili nadvijeni nad psećim izmetom, pa su njihove njuške pune bakterija, virusa i klica svih vrsta", ističe Oxford. U psećim ustima mogu se nalaziti zoonotske bakterije poput salmonele, E. coli i kampilobaktera, kao i paraziti poput giardije, koji mogu uzrokovati ozbiljne gastrointestinalne probleme kod ljudi. Rizik je, naravno, veći za osobe s oslabljenim imunitetom, malu djecu, starije osobe i trudnice.
Znanstveno objašnjenje Chrisa Packhama
Za prirodoslovca Packhama, dileme nema. U gostovanju na podcastu "Oh My Dog", Packham je voditelju Jacku Deeju objasnio zašto on ne samo da dopušta, već i podržava takvo ponašanje, a svoje argumente temelji na biologiji i povijesti. "Kad porežemo prst, što prvo napravimo? Poližete ga. A to radite jer u vašoj slini postoji bakterijska fauna koja ima antiseptička i ljekovita svojstva", započeo je.
On tvrdi da se slična zdravstvena korist može dobiti i od pseće sline. "U davna vremena, tijekom srednjovjekovnih bitaka, bilo je mnogo ranjenika. Ljudi su tada dopuštali logorskim psima da im ližu rane. Otkrili su da je manja vjerojatnost da će se rana inficirati ako je pas liže", objašnjava Packham. Ovaj povijesni kontekst, prema njemu, pokazuje da su ljudi intuitivno prepoznali ljekovita svojstva pseće sline davno prije modernih znanstvenih spoznaja, piše Mirror.
Ponašanje naslijeđeno od vukova
Svi domaći psi potječu od vukova, a Packham ističe da je ta veza ključna za razumijevanje njihovog ponašanja. Tvrdi da, iako mala količina pseće sline može biti korisna, vučja slina ima još jača ljekovita svojstva. "Lizali su me vukovi, ljubili su me vukovi", kaže on, "i oni imaju još čišću, odnosno bakteriološki bogatiju slinu od pasa." Objašnjava da vukovi nikada nisu tretirani antibioticima ili drugim lijekovima koji bi mogli narušiti njihovo prirodno stanje.
Lizanje kod vukova ima i ključnu socijalnu i prehrambenu ulogu. "Kad se vukovi vrate u brlog, kako bi donijeli hranu koju su možda ulovili kilometrima daleko, oni je pojedu, progutaju i djelomično probave. Kada se vrate, mladunci im ližu usne, što stimulira odrasle vukove da povrate hranu", objašnjava Packham. Iako su domaći psi izgubili tu naviku regurgitacije, instinktivno lizanje zadržalo se u odrasloj dobi kao oblik pozdrava, komunikacije i iskazivanja privrženosti.
Što je s jedenjem izmeta?
Jedan od najjačih argumenata protivnika "psećih poljubaca" jest navika nekih pasa da jedu izmet, poznata kao koprofagija. Packham i za ovo, naizgled odvratno ponašanje, nudi evolucijsko objašnjenje koje ga također povezuje s vukovima. "Nedavno je provedeno istraživanje u Kaliforniji koje pokazuje da će psi jesti samo izmet star između jednog i tri dana", objašnjava on.
Ovo ponašanje je, tvrdi, ostatak vučjeg instinkta. "Odrasli vukovi vraćaju se i pojedu sav izmet u području brloga dok imaju mladunce. To je način smanjenja opterećenja parazitima, jer se jajašca parazita nalaze u izmetu, a oni ne žele da ih njihovi mladi dobiju." Dakle, ponašanje koje vlasnici doživljavaju s gađenjem zapravo proizlazi iz vučje brige za zdravlje i higijenu legla.
Na kraju, odluka o tome hoćete li dopustiti svom psu da vas liže po licu ostaje osobna. Dok Packhamovi argumenti pružaju fascinantan uvid u prirodne instinkte pasa i potencijalne, povijesno utemeljene koristi, savjeti medicinskih stručnjaka o mogućim rizicima ne smiju se zanemariti. Opći konsenzus ipak naginje oprezu: lizanje po netaknutoj koži vjerojatno je sigurno za većinu zdravih ljudi, ali dopuštanje lizanja usta, nosa i očiju nosi rizik prijenosa nepoželjnih mikroorganizama.
POGLEDAJTE GALERIJU