Talože se u nama: Kemikalije iz nakita i plastike mogu uzrokovati rak i oštećenja mozga
Teški metal kadmij jeftin je pa se koristi u proizvodnji nakita kao premaz kako bi bio sjajniji i dobio na težini. Olovo se također koristi da bi nakit bio teži, dok se ftalati koriste u plastici za omekšavanje
Dok biramo naušnice, ogrlice i dječje igračke, rijetko pomislimo da upravo ti predmeti mogu sadržavati tvari koje uzrokuju rak, oštećenje bubrega i hormonske poremećaje, kod žena nesanicu, a mogu čak i smanjiti plodnost.
Stručnjaci iz zagrebačkog Zavoda “Dr. Andrija Štampar” upozoravaju na koncentracije kemikalija koje se nalaze u predmetima koje upotrebljavamo svaki dan i koje mogu imati dugotrajne posljedice, posebno na djecu.
Da takvih proizvoda ima, ukazuju i upozorenja Državnog inspektorata o opasnih proizvodima koji stižu kroz sustav EU-a za uzbunjivanje kad se u nekoj zemlji pronađe opasan proizvod. Riječ je o platformi Safety Gate na kojoj su nedavno objavili upozorenje za boksačke rukavice koje su u sebi imale povišene razine ftalata, kadmija i parafina.
Ružičasti kolut za plivanje sa šljokicama, pak, imao je povišene ftalate, a na listi opasnih proizvoda našle su se i okrugle crne naušnice zbog prisutnosti kadmija, a zbog iste opasnosti izdano je i upozorenje za šarenu ogrlicu s privjescima u obliku trešnje.
No što je to toliko opasno u tim proizvodima i koliko se moramo bojati ako kroz uši navučemo naušnice koje imaju u sebi povećane koncentracije kadmija i olova?
Odgovor smo zatražili od stručnjaka s Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar u Zagrebu, koji se redovito susreću sa sličnim proizvodima.
Kadmij – 'tihi otrov' koji se nakuplja i oštećuje bubrege
Stručnjaci objašnjavaju da se zbog razvoja industrije u okolišu pojavljuje sve više tvari koje mogu utjecati na ljudsko zdravlje. Procijeniti njihov stvarni učinak nije jednostavno jer ovisi o vrsti kemikalije te o tome koliko dugo i u kojoj količini joj je osoba izložena.
Teški metali poput olova i kadmija s vremenom se nakupljaju u tijelu i mogu uzrokovati štetne posljedice po zdravlje. Upravo u tome leži njihova najveća opasnost.
Stručnjaci pojašnjavaju da se kadmij prirodno nalazi u Zemljinoj kori, ali u okoliš dospijeva i zbog ljudskih aktivnosti.
Kadmij - od baterija do porculana
Riječ je o toksičnom elementu, a koristi se u različitim industrijama – od galvanizacije, proizvodnje fosilnih goriva, baterija i umjetnih gnojiva, do keramike i porculana. Najizloženiji su radnici koji dolaze u dodir s kadmijem tijekom proizvodnih procesa.
Kadmij se u okoliš oslobađa iz prirodnih izvora poput vulkanskih emisija i trošenja stijena, ali i iz industrijskih i poljoprivrednih postrojenja. Može se pronaći u zraku, tlu i vodi, a zatim se nakuplja u biljkama i životinjama.
Iz Štampara navode da je kadmij prvenstveno toksičan za bubrege, ali može uzrokovati i demineralizaciju kostiju.
Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) svrstala ga je u 1. skupinu karcinogena za ljude.
Hrana je glavni izvor izloženosti kadmiju za osobe koje ne puše. Najviše ga ima u žitaricama i proizvodima od žitarica, u povrću, orašastim plodovima i mahunarkama, potom u škrobnom korjenastom povrću i krumpiru, kao i u mesu te mesnim proizvodima.
Visoke razine pronađene su i u nekim drugim namirnicama – morskim algama, ribi i plodovima mora, dodacima prehrani, gljivama i čokoladi. ''Ali budući da se konzumiraju u manjoj mjeri, ne doprinose značajno njegovoj izloženosti“, ističu stručnjaci iz Štampara.
Djeca osjetljivija na izloženost kadmiju
S obzirom na količinu hrane i tjelesnu težinu, djeca su više izložena kadmiju u odnosu na odrasle.
Kadmij se u organizam može unijeti i dišnim putem – inhalacijom i probavnim sustavom, a rjeđe kroz kožu. Osobe mogu biti izložene kadmiju kronično i akutno.
Koji su simptomi izloženosti kadmiju?
Prilikom izlaganja dolazi do iritacije gornjih dišnih puteva, suhoće u ustima, glavobolje i vrtoglavice, dok u slučaju ulaska kadmija kroz probavni sustav dolazi do mučnine i bolova u trbuhu. Studije ukazuju da kadmij štetno djeluje na bubrege. Kod djece se povećava rizik od štetnog djelovanja kadmija u slučaju kada predmete koji sadrže kadmij stavljaju u usta.
Zato što je jeftin, kadmij se koristi i u nakitu za premaze kako bi bio sjajniji i teži.
''Prema REACH Uredbi maksimalna količina za kadmij iznosi 0,001%. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, postavljen je privremeno prihvatljiv mjesečni unos kadmija koji iznosi 25 µg/kg tjelesne težine ili 25 µg/dan za osobu od 70 kg, dok je prema mišljenju EFSA-e prihvatljiv tjedni unos kadmija 2,5 µg/kg t.m.“, ističu iz Štampara.
Gdje nalazimo olovo?
Olovo nalazimo u anorganskom i organskom obliku, no anorganski oblik češće se nalazi u okolišu i jedini je oblik prisutan u hrani.
Iako je prirodno prisutno u zemlji, njegova je široka rasprostranjenost uglavnom posljedica ljudske aktivnosti – poput rudarstva, taljenja metala, proizvodnje baterija, korištenja olovne municije, ali i nekadašnje upotrebe olova u bojama, benzinu i vodovodnim cijevima.
Takve su aktivnosti dovele do onečišćenja okoliša, a olovo može dospjeti u hranu putem vode ili naslaga na biljkama.
Zbog opasnosti koje predstavlja, doneseni su propisi kojima se ograničava količina olova u proizvodima poput boja, konzervi, nakita, cijevi i benzina, a olovni benzin zabranjen je u Europskoj uniji 2000. godine.
Ljudi su olovu najčešće izloženi putem hrane, vode, zraka, tla i prašine, pri čemu je hrana glavni izvor.
Kod djece dodatni rizik predstavlja gutanje kontaminirane prašine ili zemlje.
Prijetnja koja se prenosi s majke na dijete
''Olovo se nakuplja u tijelu, prvenstveno u kostima, gdje može ostati dulje vrijeme. Tijekom razdoblja demineralizacije kostiju, poput trudnoće, dojenja ili osteoporoze, olovo pohranjeno u kostima postupno se oslobađa natrag u krvotok. Olovo se također može prenijeti s majke na fetus, budući da prelazi transplacentarnu barijeru te na dojenče kroz majčino mlijeko. Istraživanja su utvrdila da je mozak u razvoju posebno osjetljiv na izloženost olovu, pri čemu čak i niske razine mogu uzrokovati značajna neurološka oštećenja“, navode naši sugovornici.
Kod odraslih, izloženost olovu može izazvati oštećenje kognitivnih funkcija, uključujući kratkoročno pamćenje te dovesti do motoričke disfunkcije.
Izloženost olovu može imati ozbiljne posljedice za djecu.
Izloženost olovu i smanjenje kvocijenta inteligencije
''Visoke razine mogu uzrokovati oštećenja mozga i živčanog sustava, dok i niže razine, bez vidljivih simptoma, mogu štetno djelovati na više organa. Ono može trajno utjecati na razvoj mozga djece, smanjiti kvocijent inteligencije (IQ), uzrokovati promjene u ponašanju, uključujući smanjenje pažnje i povećano antisocijalno ponašanje“, otkrivaju koliko kemijski rizici mogu biti veliki.
Svjetska zdravstvena organizacija 2021. objavila je Smjernice o kliničkom liječenju izloženosti olovu. Ako se u krvi otkrije koncentracija olova od 5 µg/dL ili više, preporučuje se utvrditi izvor i odmah spriječiti daljnju izloženost.
Olovo se vrlo često koristi kako bi nakit bio teži i svjetliji te kako bi se stabilizirali plastični sastojci u nakitu. ''Radi se uglavnom o jeftinom nakitu od plastike i metala, a istraživanja ukazuju da se nakit možda izrađuje ponekad i od recikliranog materijala poput baterija koje imaju u sebi metale kadmij, olovo i nikal. Prema REACH Uredbi, najveća količina olova koja se može naći u nakitu iznosi 0,05 %“, pojašnjavaju iz Štampara.
Provedena je studija o riziku izloženosti teškim metalima iz nakita putem dodira s kožom (dermalno) i stavljanja u usta (oralno).
Pokazalo se da su žene i djeca osjetljiviji na štetne metale u nakitu. Žene češće nose nakit, pa su više izložene kroz kontakt s kožom, dok su djeca posebno ugrožena jer nakit često stavljaju u usta, čime dolazi do gutanja i unosa metala u organizam.
Zaključak istraživanja je da nakit koji sadrži olovo, kadmij i nikal može predstavljati rizik za zdravlje, posebno kod djece.
Ftalati – kemikalije koje razaraju hormone i DNK
Često se spominju i ftalati – tvari koje se koriste u gotovo svemu što je plastično, uključujući i dječje igračke.
Ftalati su kemijski spojevi koji plastiku čine mekšom i savitljivijom.
Nalaze se u PVC plastici, a time i u mnogim svakodnevnim predmetima – od građevinskog materijala, namještaja, odjeće i kozmetike, do lijekova, dodataka prehrani, medicinskih uređaja, igračaka, svjetlećih štapića, gline za modeliranje, ambalaže za hranu, automobila, maziva, voskova, sredstava za čišćenje i insekticida.
Budući da kao plastifikatori nisu vezani za PVC, ftalati se vrlo lako mogu oslobađati u zrak, hranu i druge proizvode te se mogu lako ispirati.
Proizvodi koji sadrže ftalate mogu dovesti do izloženosti ljudi izravno kontaktom i uporabom, a neizravno ispiranjem u druge proizvode ili općim onečišćenjem okoliša.
Ljudi mogu biti izloženi ftalatima gutanjem, udisanjem ili dodirom kože, i to tijekom cijelog života – čak i u razdoblju trudnoće.
''Di-(2-etilheksil) ftalat (DEHP) jedan je od najraširenijih ftalatnih plastifikatora koji se koristi u brojnim proizvodima, uključujući i građevinski materijal, a još se uvijek koristi i kao plastifikator u medicinskim proizvodima. Dok je prijašnjih godina DEHP bio najčešće korišten plastifikator, čija je proizvodnja iznosila od 3 do 4 milijuna tona diljem svijeta (Wams, 1987.), u Zapadnoj Europi 2003. godine korišteno je više od 800.000 tona ftalata, od čega 24 % DEHP-a i više od 50 % DINP-a (di-izo-nonilftalat) i DIDP-a (di-izo-decilftalat) (ECPI, 2004.). Također se široko koriste i drugi ftalati, poput di-etil-ftalata (DEP), di-n-butil ftalata (DBP), butil benzil ftalata (BBP) i di-n-oktil ftalata (DnOP)“, daju iscrpne detalje.
Kako ftalati utječu na zdravlje?
Istraživanja su pokazala da ftalati štetno djeluju na zdravlje jer narušavaju ravnotežu hormona u tijelu.
Takva hormonalna neravnoteža može uzrokovati umor i razdražljivost.
''Kod žena mogu utjecati na promjene u menstrualnom ciklusu, plodnost, san, raspoloženje, lošu cirkulaciju, pa čak i kardiovaskularne probleme te utjecati na tjelesnu težinu. Također je utvrđeno da ftalati mogu djelovati na smanjenje porođajne težine novorođenčadi te na razvoj autizma kod djece. Kancerogenost ftalata također je dokazana istraživanjima. Dugoročne toksikološke studije pokazale su da imaju kancerogeno djelovanje kod miševa i štakora. Također, pokazalo se da uzrokuju oksidativni stres i naknadno oštećenje DNA u mnogim vrstama stanica. Ovo je potvrđeno za razne organe novim i starijim istraživanjima. Posebno je to istaknuto kao čimbenik u povećanju rizika od raka jajnika, dojki i testisa“, upozoravaju stručnjaci iz Štampara.
Da treba biti osviješten da opasnosti zaista postoje, dovoljno je ukazati na to da se na stranicama Državnog inspektorata neprestano objavljuju proizvodi u kojima su pronađene povišene koncentracije olova, kadmija i ftalata, a listu tih proizvoda možete vidjeti OVDJE.
POGLEDAJTE GALERIJU
POGLEDAJTE VIDEO Stručnjaci analizirali kakve lampione kupujemo: Prodaje se sve i svašta