Iako su velike gradske povorke poput one u Rijeci ili Samoboru postale zaštitni znak hrvatskih poklada, u srcu ove tradicije krije se jedan intimniji i stariji običaj, onaj koji se odvija na kućnom pragu. Obilazak u selima i gradovima od vrata do vrata, gdje maškare pjesmom i bukom tjeraju zimu, a zauzvrat traže darove, običaj je koji spaja drevna vjerovanja s današnjim načinom života. No, kada se točno ide u maškare, postoje li razlike od regije do regije i blijedi li ovaj običaj pred naletom modernog doba?

Vrijeme je od maškara, od siječnja do korizme

Razdoblje maškara, poznato kao fašnik, poklade, mesopust ili karneval, službeno započinje blagdanom Sveta tri kralja šestog siječnja i traje sve do Pepelnice, odnosno Čiste srijede, kojom počinje korizma. Ipak, vrhunac ludovanja i vrijeme kada maskirane povorke najčešće kreću u ophodnju po kućama rezervirano je za posljednje dane prije odricanja, takozvane "pokladne dane": nedjelju, ponedjeljak i, najvažnije, pokladni utorak.

U nekim dijelovima Hrvatske, poput Kastavštine, maškare imaju i svoj neslužbeni početak. Tamo se tradicija budi na blagdan svetog Antuna Pustinjaka, sedamnaestog siječnja, kada se prvi put oglase zvona i rogovi, najavljujući da je stiglo peto godišnje doba. Upravo su ti dani, a posebice posljednji vikend i utorak prije Pepelnice, vrijeme kada se očekuju veseli i bučni gosti na vratima.

KLJUČNI KORACI /

Tajne najmekših krafni: Trikovi za savršene pokladnice koje uvijek uspijevaju

Svaka regija ima svoja pravila i svoje maske

Hrvatska se ponosi iznimnim bogatstvom pokladnih običaja, a maske i pravila ophodnje drastično se razlikuju od sela do sela, a kamoli od regije do regije. Svaka od njih čuva djelić pradavne magije čiji je cilj bio otjerati zle sile zime i prizvati plodnost.

U Slavoniji i Baranji, pokladno vrijeme obilježava pokladno jahanje, običaj koji vuče korijene iz vremena Vojne krajine, gdje okićeni jahači na konjima obilaze sela pjevajući i nazdravljajući s domaćinima. Uz njih, selima haraju i "strašne buše", maske s drvenim licima i životinjskim krznom čija je zadaća stvaranjem buke otjerati zimu.

S druge strane, Istrom i Kvarnerom odjekuje zvuk zvona. Najpoznatiji su Halubajski zvončari, čija je tradicija zaštićena kao nematerijalna kulturna baština UNESCO-a. Odjeveni u ovčje kože, s velikim zvonima oko pojasa i zastrašujućim maskama životinjskih glava, oni u ritmičnoj povorci obilaze sela kako bi otjerali zle duhove i prizvali proljeće. Njihova pojava istovremeno je i zastrašujuća i fascinantna, a predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola hrvatskog karnevala. Slične skupine, poput Grobničkih dondolaša ili zvončara iz Žejana i Muna, svaka sa svojim specifičnostima, čuvaju ovaj jedinstveni običaj.

U Dalmaciji se spaljuje Krnje

U Dalmaciji se karnevalske svečanosti, poznate kao "krnjeval", vrte oko suđenja i spaljivanja lutke zvane Krnje, koja simbolizira krivca za sve nedaće u protekloj godini. Na otocima poput Lastova sačuvani su jedinstveni običaji s viteškim plesovima i strogo propisanim ritualima starim stoljećima.

BEZ GRIŽNJE SAVJESTI /

Mekane kao pamuk: Donosimo recept za krafne iz pećnice, ukusnije su od prženih

U središnjoj i sjevernoj Hrvatskoj, gdje vlada "fašnik", tradiciju predvodi Samobor sa svojim satiričnim prikazom društva. U manjim mjestima i selima Zagorja i Međimurja još uvijek živi običaj dječjih maškara koje idu od kuće do kuće pjevajući pjesmice i tražeći darove.

Što se daje maškarama?

Tradicija nalaže da se maškare nikada ne smiju otjerati s kućnog praga praznih ruku, jer se vjerovalo da to donosi nesreću. Nekada su se darivali isključivo plodovi domaćinstva: jaja, komad slanine ili suhe kobasice, orasi, jabuke i, naravno, vino ili rakija za odrasle. U nekim se selima još pamti stara pjesmica koja jasno pokazuje magijsku vezu darivanja i blagostanja: "Dajte nam jaja, da vam ne krepa krmača!"

Nezaobilazna poslastica su krafne, koje se u kontinentalnom dijelu nazivaju i pokladnice, dok se u primorskim krajevima pripremaju fritule i kroštule. Danas su se, pogotovo kada su djeca u pitanju, tradicionalni darovi uglavnom zamijenili novcem i kupovnim slatkišima.

Živi li običaj makara na kućnim pragovima i danas?

Dok su velike organizirane povorke sve popularnije i privlače tisuće posjetitelja, postavlja se pitanje opstaje li običaj obilaska kuća. U velikim gradovima, zbog ubrzanog načina života, otuđenosti i sigurnosnih razloga, ovaj je običaj gotovo u potpunosti nestao. Djeca ga danas prakticiraju uglavnom u sklopu organiziranih školskih i vrtićkih aktivnosti.

Ipak, u ruralnim sredinama i manjim mjestima, tradicija i dalje živi punim plućima. Tamo je dolazak maškara i dalje važan društveni događaj koji jača veze unutar zajednice. Običaj se ne gasi, već se prilagođava i transformira, zadržavajući svoju ključnu ulogu: biti ispušni ventil, prilika za kritiku društva kroz satiru i, najvažnije od svega, veseli ritual kojim se slavi pobjeda proljeća nad zimom.

Podijelite s nama u komentarima njegujete li vi ili vaša djeca običaj obilazaka kućanstava?

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU 

NEMA LJEPŠIH /

Odlučilo više od 17.000 ljudi: Ove nacije su najprivlačnije na svijetu

POGLEDAJTE VIDEO Recept za ukusni obrok koji spaja hrskavo i svježe: Pripremite tortilje s komadićima piletine