Generacija Z otvoreno o poslu: 'Minimalan iznos za koji bih radila bio bi 2000 eura'

Generacija Z postupno mijenja pravila tržišta rada. Mladi koji danas ulaze u poslovni svijet više ne traže samo sigurnu plaću, nego i dobre međuljudske odnose, fleksibilnost te jasnu granicu između privatnog i poslovnog života. Stručnjaci ističu da upravo ta generacija otvoreno govori o mentalnom zdravlju, nezadovoljstvu na radnom mjestu i uvjetima koje više ne žele prihvaćati bez razmišljanja.

Za razliku od starijih generacija koji su na jednom poslu dočekali mirovinu, pripadnici generacije Z spremni su promijeniti radno mjesto ako smatraju da nisu dovoljno cijenjeni ili da radna atmosfera negativno utječe na njihovu svakodnevicu. 

Kako generacija Z danas uistinu gleda na posao, što očekuju od karijere, koji su im glavni razlozi za promjenu posla, kakve uvjete rada smatraju prihvatljivima, kao i plaću, otkrili su za Net.hr komunikologinja Karla (24), programer Boris (26), kineziolog Goran (26) i Lana (25), profesorica engleskog i hrvatskog jezika.

Foto: Shutterstock

Očekivanja generacije Z i iznos plaće

Koliko su vam važni međuljudski odnosi, timski rad i fleksibilni uvjeti rada pri odabiru posla?

Karla: Dobrog radnika nekada će prije zadržati upravo te komponente da ne odu na bolje radno mjesto s boljom plaćom, ako vide benefit u razumijevanju i fleksibilnosti, a također svima je bitno dolaze li na posao s grčem u želudcu ili ne. Meni, kao osobi koja sam jako empatična i volim svoju struku, bez obzira na njene loše strane, ovo je važno, a često i presudno ako razmišljam o promjeni pozicije. Moji roditelji imaju vlastitu tvrtku i njihovi zaposlenici imaju dobre plaće, no u današnje vrijeme, uvijek ima onih koji bi ih više platili. Ipak, jedan radnik je kod njih zaposlen više od 40 godina, znači to mu je bio jedini posao u životu. Ostao je upravo zbog toga što ima takav odnos s kolegom i nadređenim, fleksibilnost po pitanju slobodnih dana kad mu treba, pomoć u privatnom životu kad dođe do teških situacija te izrazito međusobno poštovanje sa šefom. Ljudi nisu samo strojevi koji ne prepoznaju druge kvalitete osim plaće, iako ni nju ne treba zanemariti.

NEZAVIDNA SITUACIJA /

Žene iz generacije Z sve teže pronalaze posao: 'Nemojte čekati da vas savršena prilika pronađe'

Boris: Atmosfera i timski rad su mi važni jer dosta utječu na to koliko je posao svakodnevno lakši ili teži. Dobra ekipa i zdrava atmosfera puno znače. Ipak, realno gledajući, većina ljudi prvenstveno radi zbog plaće pa bi mnogi neko vrijeme "istrpjeli" i lošije uvjete zbog sigurnosti i egzistencije.

Goran: Rangirao bih po važnosti ovako: odnosi 8/10, atmosfera 8/10, timski rad 6/10 i fleksibilnost 9/10. To mi je dosta važno ako gledam sve zajedno.

Lana: Iskreno, jako su mi važni jer gotovo cijeli dan provedem na svojim poslovima. Mislim da dobra atmosfera može puno utjecati na to kako se čovjek osjeća. Ako svaki dan dolaziš na posao pod stresom zbog kolega ili loše energije, teško je dugoročno ostati motiviran. Fleksibilnost mi je isto dosta važna jer ljudi, uključujući i mene, uz svoj posao rade još dodatne stvari, žele se posvetiti nekim hobijima ili jednostavno pokušavaju organizirati više obveza odjednom. Puno znači kad postoji neko razumijevanje i kad posao nije organiziran po principu da zaposlenik mora cijeli život podrediti poslu.

Stabilan ugovor i profesionalni odnosi

Što generacija Z danas očekuje od posla i koji vam je minimalni iznos plaće ispod kojeg ne biste pristali raditi?

Karla: Od posla očekujem stabilni ugovor kako bih mogla imati uredan radni staž, normalne i profesionalne radne odnose s kolegama i onima iznad mene u poslovnoj hijerarhiji, plaću u skladu s mojim obrazovanjem, iskustvom te angažmanom i talentom na poslu te osnovno suosjećanje nadređenih kad dođe do nekih životnih obaveza ili situacija. Također, važno mi je radno vrijeme te da ne moram ostajati dulje ako se posao izvan radnog vremena ne bi platio. Smatram da tako razmišlja cijela generacija Z, možda čak mnogi zahtijevaju i više, no ovo su moja očekivanja. Također, kako sam doktorandica te visoko obrazovana osoba, smatram kako trenutačno radim za premalu plaću. Neki minimalan iznos za koji bih radila i smatrala ga korektnim bio bi 2000 eura.

Boris: Plaću uglavnom procjenjujem prema informacijama koje pratim preko raznih web stranica za usporedbu plaća, ali i kroz razgovore s prijateljima jer nam to nije tabu tema. Dok god sam unutar nekih plus/minus 10 posto od iznosa koje smatram realnima za svoje iskustvo i područje rada, zadovoljan sam. Naravno, ako nema puno opcija, ljudi će raditi i za manju plaću zbog egzistencije.

TJEDAN MENTALNOG ZDRAVLJA /

Psihologinja otkrila kako prepoznati prve znakove izgaranja: 'Gotovo svakom burnoutu prethodi ista stvar'

Goran: Očekujem da me se poštuje i cijeni te da je plaća vrijedna onog rada koji uložim i naravno rezultata. Koliko dajem sebe i koliko doprinosim firmi, toliko očekujem i nazad. Minimalan iznos plaće ovisi o tome koliko sam kvalificiran za posao i koliko iskustva imam, ali recimo 1600 eura. 

Lana: Mislim da generacija Z više ne pristaje na ono "šuti i radi". Naravno da je plaća važna, osobito danas kad su troškovi života enormni, ali mislim da nam je jednako važno i kako se osjećamo na poslu te imamo li uopće vremena za privatni život. Većina ljudi mojih godina želi da njihov rad ima smisla, da postoji mogućnost napretka i da ih se poštuje kao osobe, a ne samo kao radnu snagu. Osobno nemam problem s puno rada jer imam tri posla, stoga sam navikla stalno nešto raditi i imati više obveza odjednom, ali mi je važno da je to na kraju financijski i psihički vrijedno toga. Mislim da je danas stvarno teško živjeti ispod nekih 1200–1300 eura, osobito u većim gradovima, tako da je sve ispod toga stvarno tužno jer svatko zaslužuje neku osnovnu sigurnost i normalan život, a ne samo puko preživljavanje.

Foto: Shutterstock

Razlike generacija u pogledima na posao

Po čemu se vaš pogled na posao, karijeru i ravnotežu privatnog i poslovnog života razlikuje od pogleda starijih generacija, osobito vaših roditelja?

Karla: Ako uspoređujem svoj pogled na posao s obzirom na moje roditelje, čak i ne bih rekla da se mnogo razlikuju. Kako su oni poduzetnici, ne misle da se jedan posao treba raditi cijeli život već misle kako njihovi radnici trebaju biti dobro plaćeni s obzirom na današnje životne troškove i standarde. Radno vrijeme se poštuje i na temelju razgovora s njima smatram kako imaju slična očekivanja kao i ja. Znam da se mnoge starije generacije osjećaju kao da trebaju raditi isti posao cijeli život te kako ne zaslužuju bolje plaće, no čak se i kod njih s današnjim promjenama i financijskim istupanjima mišljenje mijenja. 

Boris: Mislim da generacija mojih roditelja nije imala toliko mogućnosti koliko ih sada imamo mi. Danas je promjena posla puno normalnija i fleksibilnija nego prije. Razlika je možda u tome što su oni bili spremni trpjeti takve uvjete cijeli život, dok moja generacija ipak češće razmišlja o promjeni nakon nekoliko godina.

Goran: Roditelji misle da je rad u javnom sektoru siguran i da se držim toga (vojska, policija, škola...) dok ja recimo vidim viši potencijal u pokretanju svog biznisa, uz rizik koji postoji.

Lana: Mislim da su starije generacije često odrastale uz uvjerenje ostanka na jednom radnom mjestu bez obzira na uvjete. Kod moje generacije toga ima manje jer ljudi danas žele osjećaj slobode te imati mogućnost da sami organiziraju svoj život. Moji roditelji bi vjerojatno radije trpjeli loše uvjete ili prekovremene sate samo da zadrže posao, dok moja generacija češće kaže da posao nije vrjedniji od zdravlja i privatnog života. Ne znači da ne želimo raditi, nego samo ne želimo da nam posao postane cijeli identitet. Međutim, kao osoba koja dosta radi, imam neke svoje ciljeve i motivaciju koji me potiču na rad i ispunjavaju bez obzira na manjak slobodnog vremena.

Koje ste savjete o radu i karijeri dobili od roditelja te mislite li da su njihova iskustva danas još uvijek primjenjiva na tržištu rada?

Karla: Mislim da su itekako primjenjivi jer oni i danas rade, razvijaju svoj posao, prate trendove i potrebe tržišta. Dobila sam mnogo savjeta, no među najboljima bih izdvojila taj kad su mi rekli da jako detaljno provjerim svaki ugovor koji potpisujem jer iako mi se na prvu nadređeni može činiti simpatičan, ništa ne treba uzeti samo kao obećanje, već za sve mora postojati pisani dokaz. Također su mi savjetovali da ne dopuštam da me vrijeđaju i da nikad ne zaboravim koliko vrijedim. Imam pravo tražiti maksimalno poštivanje svih svojih kolega (to ne znači da ne prihvatim kritiku, već da i kod kritiziranja poštovanje mora biti prisutno). Također, mnogo puta su mi rekli kako nitko nije vrijedan mojih živaca, iako se netko možda neće ponašati u skladu sa svojim godinama, iskustvom ili ulogom. Posao je posao, i poslovni odnosi su poslovni odnosi. Na kraju dana treba stati na svoje noge, pogotovo mi kao mlada generacija koju tek čekaju financijski, privatni i obiteljski izazovi te se moramo boriti za bolje uvjete. Ako ih ne tražimo, nećemo ih ni dobiti jer svaki poslodavac želi maksimalno uštedjeti. Sada shvaćam kada su mi to moji roditelji savjetovali da su bili u pravu. 

Boris: Vjerujem da bi se roditelji složili s time da ljudi često ostaju na poslu zbog financijske sigurnosti, čak i kada nisu zadovoljni.

Goran: Savjet o karijeri koji sam dobio od roditelja je da se školujem, da diploma znači sve u životu i poslu te da ostanem raditi na fakultetu. Mislim da to nije više primjenjivo, iako može biti opcija za neke i mnogi će se pronaći u tome, ali ja smatram da nekakav poslovni uspjeh sve manje ide u tom smjeru danas.

Lana: Od roditelja sam najviše naučila da treba biti odgovoran, vrijedan i ozbiljno shvaćati svoj posao, a mislim da su to stvari koje će uvijek biti važne. Dosta sam stavova razvila sama kroz vlastito iskustvo rada jer sam se imala prilike susresti s mnogobrojnim tipovima ljudi. Tržište rada svakako se promijenilo. Danas ljudi češće mijenjaju poslove, rade više stvari odjednom i puno više razmišljaju o kvaliteti života i mogućnostima napretka nego prije.

Foto: Shutterstock

Glavni razlozi za otkaz i vrijeme traženja povišice

Koje su vam najveće “crvene zastavice” - okidači - na radnom mjestu i zbog kojih biste situacija ili uvjeta dali otkaz bez previše razmišljanja? 

Karla: Na mom sadašnjem poslu dogodile su se situacije zbog kojih sam htjela momentalno dati otkaz, a to su: vikanje na mene ili moje kolege, otvoreno ogovaranje mene ili mojih kolega pred drugim kolegama, vrijeđanje i to sve pod izgovorom da je to jednostavno "takva industrija". Osim toga, neplaćen prekovremeni rad, dobivanje većih odgovornosti bez prikladnog povećanja plaće... Ima mnogo toga, no moram napomenuti kako smatram da sam mlada radnica koja je tek s fakulteta počela raditi i da zbog toga nekada imam osjećaj da se te stvari moraju "trpjeti", što naravno nije istina. Poštovanje radnika je nešto za što se treba moliti, osobito kad nadređeni vidi vaš rad, trud i napredak. Problem je što se - pogotovo nas, mlade radnike - doživljava samo kao broj i ne dovodi se u pitanje bilo kakva moralna komponenta kad dođe do poboljšanja uvjeta rada ili priznavanje svojih grešaka i propusta kao poslodavca.

TIHI NEPRIJATELJI /

Osam stresora koje ne primjećujete: Čak i kada se osjećate smireno, ovi okidači vrebaju

Boris: Do sada nisam bio u situaciji da ozbiljno razmišljam o otkazu, ali mislim da bi mi glavni okidač bio kada posao često izlazi izvan radnog vremena i počne previše utjecati na privatni život. Ako se život svede samo na posao i spavanje, dugoročno mi to ne bi bilo prihvatljivo.

Goran: Ako me se izrabljuje, ne bih puno razmišljao u vezi otkaza i ako se poslodavac ne drži ugovora pa da na primjer moram raditi vikendom, a u ugovoru stoji drukčije ili ostajati duže i to neplaćeno.

Lana: Najveće red flagove vidim u nepoštovanju zaposlenika, lošoj komunikaciji i iskorištavanju nečijeg truda i dobre volje. Kad se od tebe stalno očekuje da daješ više, a zauzvrat nemaš ni osnovno poštovanje ili razumijevanje, mislim da to dugoročno nitko ne može izdržati. Također, jako mi smeta kad se stvara toksična atmosfera među kolegama ili kad nadređeni misle da zaposlenici moraju biti dostupni 24/7. Smatram da ljudi danas puno brže daju otkaz jer više ne žele trpjeti stvari koje ozbiljno utječu na njihovo mentalno zdravlje.

Foto: Shutterstock

Kada smatrate da je vrijeme za povišicu?

Karla: Smatram da ne postoji jedan odgovor na ovo pitanje. U trenutku kada radnik svojim zalaganjem i povećanjem odgovornosti pokaže svoj rad i trud te se dokaže, mislim da je u redu tražiti povišicu. Osobno sam je tražila nakon završetka probnog roka na trenutačnom poslu, nakon što sam radila kao zamjena na višoj poziciji od one za koju sam plaćena. No za to istupanje nisam dobila niti hvala, a kamoli prikladnu plaću ili bonus. Dežurala sam i vikendima za koje je dogovor da ne trebam biti radno aktivna te svoje nadređene učila poslu jer nažalost, zaposleni su zbog svog statusa, a ne zbog radne sposobnosti. Napomenula bih kako povišicu nisam dobila i upravo zbog toga aktivno tražim novi posao jer, osim plaće, tu ne vidim benefite fleksibilnosti, dobrih i pristupačnih kolega, a ni pravilno (u najgorem slučaju verbalno) priznanje i pohvalu svojih šefova.

Boris: Mislim da je povišica rezultat napretka u radu ili pak znanjem i odgovornošću. Na godišnjoj bazi bi se trebalo moći o tome razgovarati s nadređenom osobom. Razgovor o povišici je isto nažalost tabu tema, ali realno firmi odgovara plaćati radnika što manje. Sve dok se ne zatraži i razgovara o tome, neće biti napretka po tom pitanju. U slučaju da se ne dobije povišica, uvijek se može pitati: "Što trebam napraviti ili što se od mene očekuje da bih je ostvario?". To može biti vrlo konstruktivan razgovor.

Goran: Vrijeme za povišicu je nakon godinu dana, dakle svake godine ako sam ispunio očekivanja.

Lana: Smatram da je pravo vrijeme za tražiti povišicu nakon godinu dana.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

SUKOB GENERACIJA /

Milenijalci otvoreno: Živcira nas ovih 11 stvari koje rade pripadnici generacije Z