Razočaranje koje proizlazi iz partnerovog propusta da prepozna nečije potrebe – bilo da se radi o potrebi za utjehom, sjećanju na važan datum ili pružanju pomoći u trenucima preopterećenosti – čest je izvor frustracije u vezama.

U takvim situacijama javlja se štetno uvjerenje: "Da me istinski voli, znao bi što mi treba." Ta zabluda, često potaknuta idealiziranim predodžbama o srodnim dušama, jedan je od tihih, ali značajnih uzroka narušavanja odnosa. Realnost je da ljubav ne podrazumijeva telepatske sposobnosti, a očekivanje da partner čita misli druge osobe vodi prema ogorčenosti i emocionalnom udaljavanju, piše Psychology Today.

Foto: Freepik

Neizgovorena očekivanja

Temeljni problem leži u kognitivnoj pristranosti poznatoj kao "iluzija transparentnosti". Zbog činjenice da su ljudima vlastite misli i osjećaji potpuno jasni, oni pogrešno pretpostavljaju da su jednako očiti i drugim ljudima. Psiholozi ovaj fenomen često ilustriraju eksperimentom u kojem jedna osoba tapka ritam poznate pjesme, uvjerena da će slušatelj lako prepoznati melodiju. U praksi, slušatelji rijetko uspijevaju pogoditi pjesmu jer čuju samo niz nepovezanih udaraca, a ne melodiju koja svira u mislima "izvođača".

VAPAJ ZA POMOĆ /

Ispovijest žene potresla Hrvatsku: 'Nakon 40 godina braka s narcisom ne mogu otići'

Ovaj se princip preslikava na partnerske odnose: neizgovorena potreba za podrškom jednoj se strani čini očitom i glasnom, dok je partner može percipirati kao nejasnu pozadinsku buku ili je uopće ne zamijetiti. Očekivanja tako postaju rigidni scenariji koje jedna strana piše za partnera bez njegovog znanja, a nepridržavanje tih scenarija rezultira osjećajem iznevjerenosti.

Posljedice komunikacijske šutnje

Svakim prešućivanjem vlastite potrebe, u nadi da će je partner samostalno prepoznati, partnera se nesvjesno stavlja pred test kojeg on nije svjestan. Neizbježan neuspjeh na tom nevidljivom testu akumulira osjećaj zamjeranja. Manje frustracije se gomilaju i s vremenom stvaraju emocionalnu barijeru među partnerima.

Taj proces započinje prestankom dijeljenja manje bitnih informacija, a završava uskraćivanjem važnih osjećaja, što stvara opasan mentalni sklop jednosmjernog zrcala: jedna osoba i dalje promatra partnera, ali mu više ne dopušta potpuni uvid u vlastiti unutarnji svijet.

Iako partneri fizički dijele životni prostor, osjećaj usamljenosti se produbljuje, a veza postupno slabi u tišini. Pasivno-agresivna ponašanja, poput uzdisanja ili kažnjavanja šutnjom, dodatno produbljuju jaz jer potiču obrambene mehanizme umjesto empatije i razumijevanja.

Foto: Pexels

Strategije za konstruktivnu komunikaciju

Navedeni se obrazac može uspješno prekinuti primjenom svjesne i asertivne komunikacije. Umjesto optuživanja partnera za propuste, preporučuje se jasno izražavanje vlastitih potreba korištenjem takozvanih "Ja-izjava" i afirmativnog pristupa.

Psiholog dr. John Gottman savjetuje formulu koja prigovor transformira u konstruktivan zahtjev. Ona se sastoji od tri dijela: opis vlastitog osjećaja ("Osjećam se iscrpljeno..."), navođenje specifične situacije koja ga uzrokuje ("...nakon napornog radnog tjedna...") i jasno artikuliranje potrebe ("...i voljela bih da večeras provedemo mirnu večer samo nas dvoje."). Primjerice, umjesto optužbe "Nikada me ne slušaš", učinkovitiji pristup je: "Osjećam se povezanije s tobom kada me pažljivo slušaš dok ti govorim o nečemu važnom." Ovakav pristup ne djeluje kao napad, već kao poziv na razumijevanje i suradnju.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE GALERIJU

BRIGA O SEBI /

Prepoznajte opasnost: 26 znakova koji otkrivaju da je vaša veza postala toksična

POGLEDAJTE VIDEO: Raste broj brakova, ali i razvoda! Župnik: 'To nadilazi moje sposobnosti'