Ako ste ikada naišli na video u kojem netko istovremeno kuha, pleše i širi dobru vibru – velika je šansa da ste upoznali Klaskalicu. Iza popularnog profila na društvenim mrežama krije se Viktoria Družijanić, influencerica iz Ploča koja je život između juga Hrvatske i sjevera Europe pretočila u originalan digitalni sadržaj. Na Instagramu i TikToku prati je na desetke tisuća ljudi, koje oduševljava spojem kulinarske kreativnosti, ritma i iskrene ljudskosti.

Viktoria danas živi i studira u Švedskoj, a za sebe kaže da je "divojče z yuga na sjevernom polu". U njezinim videima nema filtera, ali ima puno okusa, boja i smijeha. Kuhanje bez mesa, svakodnevne crtice iz skandinavske svakodnevice, ples kroz male rituale života...

Foto: Instagram

Ona pleše dok kuha, kuha dok priča, i priča dok živi – iskreno, šareno i bez filtera. U nastavku intervju s Klaskalicom: o početku, balansima, kritikama i okusima između juga i sjevera.

Danas ste poznata influencerica – na Instagramu vas prati gotovo 90 tisuća ljudi. Kada ste i zašto počeli objavljivati videe u kojima originalno spajate ples i kuhanje?

Sve je počelo prije otprilike godinu i pol, u jednom od onih životnih zastoja koji, na kraju, otvore vrata nečemu novom. Ostala sam bez posla, imala višak vremena i tražila način kako da si strukturiram dan – ali da to bude nešto što mi je stvarno zabavno. Kuhanje mi je oduvijek bilo blisko, a kako sam imala afiniteta i prema glazbi i vizualnom izrazu, prirodno su se ti elementi počeli stapati.

U početku su to bili jednostavni videozapisi – više kao dokumentacija mog kuhanja. No, onda sam otkrila jedan program za montažu videa, počela eksperimentirati i shvatila koliko me to veseli – iskreno i djetinje. Kroz igru sam pronašla format koji mi je omogućio da spojim nekoliko stvari koje volim: ritam, vizualni storytelling i – hranu. Kad sam osjetila da i drugi na to reagiraju pozitivno, znala sam da sam na dobrom putu.

Foto: Instagram

Jeste li se u početku bojali ružnih komentara? Je li ih uopće bilo?

Ne mogu reći da me bilo strah, ali bih lagala kad bih tvrdila da sam potpuno imuna. Svaki komentar – pa i onaj negativan – dotakne te, više ili manje, ovisno o danu i vlastitom stanju. Kad sam ranjivija, loš komentar može djelovati kao posljednja kap – kao šlag na već gorku tortu. No kad sam u balansu, što je sve češće slučaj, takve poruke ne dopiru do mene. Dapače, ponekad me i nasmiju – jer svjedoče o raznolikosti (i dubini) ljudske nesvjesnosti.

Vjerujem da konstruktivna kritika dolazi iz empatije i zrelosti, dok ružni komentari više govore o onome tko ih piše nego o meni. Na kraju, sve to djeluje kao svojevrsni filter – jednostavno pritisneš „blok“ i ideš dalje. Nismo svi na istoj frekvenciji, i to je sasvim u redu.

Foto: Instagram

Vaši su recepti vegetarijanski. Zašto ne jedete meso?

Već godinama jednostavno nemam potrebu za mesom. Nije to bio dramatičan rez ili ideološki preokret – više znatiželja i eksperiment, a kasnije i etičko promišljanje kako sam se više educirala. Usput sam otkrila nevjerojatno ukusne i raznolike obroke bez mesa, i odlučila otvoriti vrata tim okusima. Posebno otkad živim u Švedskoj, gdje je ponuda biljnih alternativa impresivna i lako dostupna.

Naravno, postoji i etički aspekt. Iako je mesna industrija u EU bolje regulirana nego, recimo, u SAD-u, meni je ovakav izbor način da dam svoj mali doprinos suosjećanju prema životinjama, što mi je jako važno. Danas u tome vidim toliko prednosti – iako mi je u početku bilo teško jer je meso duboko utkano u balkanski identitet. Ali onda se zapitam – da nisam krenula ovim putem, bih li uopće otkrila toliko novih okusa? Ne znam, samo razmišljam naglas.

Foto: Instagram

Što skuhate kada želite nekoga impresionirati?

To je uvijek mala improvizacija! Prvo volim pitati osobu što voli – kakve okuse, začine, kuhinje. Ako voli nešto pikantno, idemo prema Indiji. Ako želi nešto nježno i poznato – talijanska kuhinja uvijek ima elegantno rješenje. A ponekad bacimo i kartu iznenađenja pa zajedno isprobamo nešto novo.

Koji vam je vaš video najdraži – i zašto?

Jooj, to ti je kao da mamu pitaš koje joj je dijete najdraže, haha! Ali ako baš moram izdvojiti jedan, onda onaj s koktelom. (Da, nije jelo!) U pozadini svira pjesma Who See-a, a partner i ja smo se – sasvim nenadano – napili od jedne jedine čaše. Cijelo smo popodne pokušavali doći k sebi da bismo navečer mogli izaći s prijateljima. Komentirali smo kako više ne možemo pratiti tempo iz mlađih dana i da to više „nije za nas“. Naručili smo hranu i morali malo odrijemati prije izlaska. A snimanje je bilo prezabavno i totalno spontano!

Foto: Instagram

U vašim videima plešete na razne glazbene žanrove. Postoji li pjesma ili glazba na koju nikad ne biste zaplesali?

Da – na one koje šire mržnju ili pozivaju na nasilje. To mi nikad nije bio, niti će biti ritam. Sve ostalo – od klasike do trap-folka – ako ima puls, ima i ples.:)

Objavili ste da vam je majka, skupljajući boce, uspjela kupiti prvo računalo. Zašto ste se odlučili podijeliti tu priču?

Zato što je to priča o snazi žene koja nije znala za riječ „ne može“. Htjela sam njezinu tišinu pretvoriti u buku ljubavi i zahvalnosti. Danas se toga prisjećam s ponosom, i željela sam drugima pokazati da iza svakog uspjeha često stoji nečija nevidljiva borba. I ljubav – u najčišćem obliku.

Foto: Instagram

Sada živite i studirate u Švedskoj. Što vam je ondje najdraže, a po čemu vam je Hrvatska ipak draža?

Ne bih rekla da je jedna zemlja bolja od druge – više su to dva paralelna svijeta, svaki sa svojim vrijednostima i zakonitostima. Švedska me naučila jednostavnosti i sustavnosti – od digitalizirane birokracije, do društva koje potiče kreativnost i osobnu slobodu. Znaš svoja prava, osjećaš se dobrodošlo i znaš da postoji struktura koja te podržava. Cijene se mir, priroda, životinje. Trudnice su, recimo, zaista prioritet – rodilišta su opremljena i usluga je personalizirana.

Hrvatska, s druge strane, ima ono što se ne može digitalizirati – ima emociju. Ljudi su prisutniji, otvoreniji, sve je direktnije, iskrenije. Možeš pričati s neznancem pola sata na rivi kao da ste stari prijatelji. Hedonizam je kod nas stil života – kuhanje, kava, ćakula, more – sve su to mali rituali. I da budem iskrena – hrana je neusporedivo bolja. Kod nas i najobičnija pomidora ima više okusa nego deset pakiranja cherry rajčica u Švedskoj.

No Hrvatska zaostaje u sustavu. Ako nisi „unutra“, sve ide teže – od posla do zdravstva. Povjerenje u institucije je nisko, i s razlogom. Ne zbog naroda, nego zbog vođenja. Tako da – jedno srce, drugi razum. A meni osobno trebaju oba.

Foto: Instagram

Iz Ploča ste. Zašto bi naši čitatelji ovog ljeta trebali doći na jug?

Zato što je dolina Neretve još uvijek svojevrsna tajna – netaknuta turističkom hiperprodukcijom. Cijene su normalne, tempo života sporiji, a doživljaj autentičan. Sve je još lokalno i "po starinski", što je danas rijetkost.

Ušće Neretve je raj za ornitologe – više od 250 ptičjih vrsta! Baćinska jezera su prirodni fenomen – sedam isprepletenih jezera idealnih za SUP, plivanje ili vožnju lađom. S druge strane zaljeva je Pelješac – s vrhunskim vinima i kamenicama iz Stona koje su svjetski poznate. Dolina miriše po mandarinama, smokvama i limunima.

I ono najbolje – more, planina, jezero i rijeka nalaze se unutar 15 minuta vožnje. Ako to nije dovoljan argument, ne znam što jest.

Foto: Instagram

Provodite li svako ljeto doma? Kako izgledaju vaši dani kada ste tamo?

Nastojim. Ljeto mi nije ljeto ako nisam doma. Tu sam svoja i na svome. Dani su mi potpuno nestrukturirani, i baš zato – puni. Ne planiram puno, dan me nosi – i to mi najviše godi.

Jutro počne kavom s obitelji ili prijateljima, možda skočim do jezera ili mora, često pomognem oko nečeg što se zatekne. Navečer se okupimo negdje, bacimo đir ili ostanemo kod kuće s mamom. Obiđem toliko ljudi u danu da zaspem kao beba. Nema rasporeda, ali dan uvijek bude ispunjen – i to mi paše. Taj organski ritam, gdje stvari nastaju iz susreta i slučajnosti – to mi u Švedskoj baš nedostaje.

Imate li zacrtan „dream job“?

Imam, ali nije vezan uz titulu ili poziciju – više uz osjećaj. Moj san je stvarati bez financijskog pritiska. Da imam uvjete u kojima mogu birati s kim, kada i na čemu radim. Ne zato što sam lijena, već zato što vjerujem da se najkreativnije ideje rađaju kad nisi u grču egzistencije.

Zanima me istraživanje raznih medija – videa, dizajna, fotografije – ali pod vlastitim uvjetima. Bez korporativnih pritisaka, izmišljenih rokova i šefova koji ne razumiju kreativni proces. Želim znati što se događa kada glava nije opterećena brojkama, nego znatiželjom.

I kad to kažem, mislim ozbiljno. Ne tražim luksuz, već stabilnost iz koje mogu stvarno biti slobodna. Jer vjerujem da svi u sebi nosimo ogroman kreativni potencijal – ali ga rijetko tko ima priliku zaista istražiti.

POGLEDAJTE VIDEO: Očajnički vapaj znanstvenika: 'Nestaje veliki Koraljni greben! Treba im pomoć'