Sedam godina bez Žuži Jelinek - prisjetili smo se njezinih top izjava: 'Život svojih roditelja platila sam seksom i nije mi žao'

Već sa 17 godina Žuži je krenula raditi u Pariz kao krojačica u tvornici Nine Ricci, poznate francuske dizajnerice, gdje je upoznala i Coco Chanel za koju je kratko radila. Zbog početka Drugog svjetskog rata, u Zagreb se vratila 1939. godine. Po povratku je otvorila krojačku radnju u kojoj je šivala za imućnije obitelji.

Također je bila vrlo zainteresirana i aktivna u učenju stranih jezika pa je naučila čak sedam jezika. 1941. godine udala se za prvog supruga, uglednog zagrebačkog zubara dr. Eriha Jelineka. Iz tog braka ima dvoje djece, sina Ivicu i kćer Dijanu.

Uspostavom NDH sva tri Žužina brata su stradala, Imre 1941. u zatvoru Kerestinec, Aleksandar-Šanji u Koncentracijskom logoru Jadovno i Ivan na nepoznatom bojištu. Za vrijeme boravka u Rijeci, gdje se odselila sa suprugom, Žuži je saznala da će joj roditelji biti deportirani u Koncentracijski logor Jasenovac. Na Sušaku je otišla do talijanskog časnika kojeg je zavela te tako spasila roditelje od sigurne smrti. Nekoliko noći je odlazila časniku u riječku Esplanadu. Da joj komentari i mišljenja drugih o svojim postupcima nisu bitni, pokazala je rekavši: “Život svojih roditelja platila sam seksom i nije mi žao. A kaj ćete vi misliti o meni, baš me briga.”

U rujnu 1943. pridružila se Narodnooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije gdje je služila u zubarskoj ambulanti, a po završetku rata vratila se u Zagreb.

Krajem 1950-ih godina Žuži je prva svoje modele prikazala na revijama u inozemstvu te je tako obišla Europu, Ameriku, Bliski i Daleki Istok. Prva se proslavila u modnom svijetu izvan granica SFR Jugoslavije, a domaći tisak ju je zbog toga prozvao ambasadorom mode. Svoj nadimak je dobila i u inozemnom tisku koji ju je nazivao 'najpoznatijom modnom kreatoricom iza Željezne zavjese'.

Mnogima je vjerojatno ipak najpoznatija po kolumni o seksu koju je 22 godine pisala za tjednik Gloria.

HRT je o Žuži snimio dokumentarac Mislim da ja to ne zaslužujem koji je prikazan 2007. u kinu Tuškanac. I sam Steven Spielberg je želio snimiti film o njezinom životu. Naime, nakon što je čuo priču o ženi iz židovske obitelji koja je tijekom Holokausta riskirala svoj život kako bi spasila roditelje, Spielberg ju je pozvao da radi kao glavni savjetnik u filmu. Ipak, iako vrlo počašćena ponudom, Žuži nije htjela živjeti u SAD-u dvije godine, pa je ponudu odbila.

Na Titov poziv je postala stilistica Jovanke Broz, a i samom Titu je birala odjeću.

Ostat će zapamćena po mnogim legendarnim savjetima koji se čitaju i danas.

Za ovu kolumnisticu, seks je bio oduvijek jako važan.' Seksala bih se ja još, ali muž mi je star. Kroz moj život prošli su mnogi muškarci, ali ne mogu otkriti s koliko sam njih spavala. Da se ponovno rodim, sve bih isto napravila', govorila je tijekom života Žuži.

Ono čemu se protivila je pornografija i upotreba seksualnih pomagala. 'Ma te igračke su gluposti, a pornografija je uvreda za muškarca i ženu. Što ima ljepše od toga nego da ti se mirisna žena uvuče u krevet', smatrala je.

Smatrala je da žena muškarca ne smije pretvarati u parazita, nego da on mora imati dojam da je lovac i da ju je osvojio. 'U ljubavi mislite nekad i gornjom glavom, ne samo ‘donjom’. I nemojte mu odmah dati. Neka čeka barem mjesec dana', isticala je Žuži napominjući kako se svaka slobodna žena mora barem jednom udati, a ako žena ne može naći čovjeka po svojoj mjeri koji će je osvojiti na prvi pogled, neka uzme bilo kojeg i od njega napravi muškarca.

Žuži je također naglašavala kako su djeca najvažnija u životu svake žene. 'Ne postoji savršen muškarac, ali zato će djeca naš život učiniti ljepšim. Sto puta sam rekla mladim djevojkama da se udaju što prije. Jednoga dana i vi ćete biti stari, a sve je drukčije kad imate djecu i unuke s kojima se slažete', govorila je, smatrajući pritom da je bitno da imaju posao koji vole jer ne smiju ovisiti o mužu, ma koliko ga voljele.