U jednom od svojih svjedočanstava Hržica je priznao kako se dugo borio i s depresijom: "Bilo je to ratno vrijeme, 1993. i 1994. godina, u Zagrebu je bilo jako puno droge na cesti, dosta prijatelja je završilo u Cenacolu i drugim zajednicama za odvikavanje. Zagrizao sam u alkohol, u drogu i poslije 22. godine sam upao u krizu, depresiju, strahove... Posjetio sam psihijatre, dali su mi tablete, bio sam polusvjestan, pospan, usporen, nesposoban za bilo što. Zavapio sam - 'Bože, ili život ili smrt, ovo nema smisla'".