Za Nikolinu je vraćanje poslu bio jedini način da sačuva živu glavu iz svega. 'Jedno vas rad može fokusirati i pomoći vam da maknete misli s ružne svakodnevnice na nešto drugo. Dovesti vam neku svježu energiju na neke nove ljude i stvoriti paravan u svijetu u kojem se osjećate dobro. Nakon što sam ispoštivala taj određen period tugovanja koji je bio bitan, morala sam spašavati sebe i svoje dijete. Prije svega da ostanem mentalno zdrava i stabilna što sam i uspjela. I tu sam se suočavala s raznim osudama jer 'kakva televizija, kakav javni život, ona treba tugovati'. Prije svega zaboravili su da je medijski posao bio moja branša, iako bih u tim trenucima vrlo rado izabrala biti anonimna i da radim nešto što nije izloženo očima javnosti. Zaboravljaju i činjenicu da, ako sam na primjer neka službenica koja radi u državnoj firmi, imala bih maksimalno dva tjedna da se oporavim od tragedije i morala bih se vratiti na posao, što vjerojatno nitko ne bi zamjerio...