'Meni je taj rad puno pomogao. Zahvalna sam što sam dobila dvije predivne kolegice s kojim sam uspostavila i prijateljske odnose. I da, ponekad se bavimo i teškim pričama, ali nisu sve teške, neke su i vesele, bizarne jer se bavimo fenomenima. I vidim da me te stvari više pogađaju nego prije. Posljednje gostovanje jedne majke koja je bila heroinska ovisnica i pričala je o svom teškom i trnovitom putu do izlječenja je za mene bilo tako strašno svjedočanstvo da sam ja cijeli njen iskaz u studiju preplakala. Sada naprosto suze same krenu, iako nisam osoba koja često plače. Kada osjetiš na svojoj koži koliko život može biti okrutan, puno dublje suosjećaš nego ranije. Živjela sam u balonu od sapunice koji se doslovce rasprsnuo preko noćo kada mi je suprug preminuo'.