Vedrana Rudan iznijela potresne detalje o svom stanju: 'Nepokretna plačem, umirem od raka'

Književnica i kolumnistica Vedrana Rudan (76) sve rjeđe objavljuje na svom blogu pa je njezina najnovija kolumna pod nazivom 'Imati djecu... nemati djecu...', očekivano, privukla veliku pažnju javnosti. 

Spisateljica koja se već neko vrijeme bori s karcinomom, u spomenutoj kolumni, između ostalog, otvoreno govori o teškoj bolesti i boravcima u bolnici, gdje se, suočena s prolaznošću, okreće najvažnijem - svojoj djeci. Upravo u tim trenucima ranjivosti, slika majčinstva dobiva novu, nježniju perspektivu.

Govoreći o percepciji žene koja piše, o tome kako se svaka njezina riječ doživljava kao osobna ispovijest, kroz ironiju i gorčinu dotiče se i vlastitog majčinstva, priznajući kako su priče o "lošoj djeci" često bile način suočavanja sa stvarnošću i životnim izazovima.

'Umirem od raka, sporo ide'

Također, Vedrana na surov i sebi svojstven način opisuje i svoje trenutačno zdravstveno stanje. 

"Teško sam bolesna. Češće sam u bolnici nego doma. Umirem od raka, sporo ide. Pred dva dana bili su sa mnom u bolnici. Na smjene. Kći mi je osvježavala tijelo i usta tankom krpom. Prepričavala sam joj priče iz zajedničkog djetinjstva. Slušala me, smijala se i pravila kao da ih prvi put čuje. Iz torbe je izvukla turpiju za nokte, uzela moj dlan u svoj, da mi budeš lijepa, mama.

Došao je sin. Donio mi je knjigu koju smo dugo čekali i kutiju Kraš Dražeje, lakše ćeš zaspati. Nakon desetak minuta navukao mi je komad paste na četkicu i pomogao mi da u krevetu operem zube. Poljubio mi je gornju stranu desnog dlana, laku noć, mama.

Sinoć sam izašla iz bolnice. Možda sam već napisala. Dan je veseo i žut. Lijepo je biti doma i kad si nepokretan i kad nikako da izračunaš je li već vrijeme za smrt. Stiže kći u goste s novim psom. Raduje me naša Kokošica. U velikoj torbi hrpa mirišljave, popeglane robe. Uvaljujem nos u nju. Ne mogu podnijeti bolnički miris. Za ručak će mi spremiti lignje na žaru.

Izležavam se na kauču na terasi dok me ubija ili čini živom miris mora. Lemmy me gleda iz kartonske kutije. U dvorište ulazi sin. Za mene je ispekao najbolje palačinke na svijetu po receptu moje stare. Ne znam ga. Zaboravljam. U pozadini muž sprema sve što meni treba za raskošan ručak. Jednu lignju, komadić kruha i pola palačinke", opisuje Vedrana u kolumni te za kraj poručuje: 

"Djeca odlaze svojim kućama. “Bokić”, dobacuje mi kći. Sin mi veselo maše krpom za pranje suđa. Čekam da mi muž ode u kuhinju. Plačem. Bolest? Dan je previše žut? Strah od smrti? Alergija na pelud? Imati djecu? Nemati djecu?"

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO: Prizori kao iz crtića u Ninu, grad 'okupirali' napoznatiji hrvatski psi: 'Vole jesti, spavati i vole cure'