Bruno Rački punom parom osvaja glazbenu scenu, pa otkriva: 'Čovjek sam koji živi za emocije'

Mladi glazbenik Bruno Rački (25) jedno je od zanimljivijih novih imena na našoj sceni, a radi se o izvođaču koji uspješno spaja bezvremensku emociju s autentičnim i tradicionalnim zvukom. Iako je odrastao u obitelji inženjera te i sam studira na FER-u, sudbina ga je neočekivano odvela u glazbene vode u kojima stvara uspjeh nevjerojatnom brzinom. Pred njim je radno ljeto ispunjeno koncertima diljem regije, dok u studiju usput završava svoj album najavljen za rujan. Unatoč gustome rasporedu i rastućoj popularnosti, Bruno je ostao izuzetno prizemljen mladić kojemu su obitelj, autentičnost i iskrena emocija uvijek na prvome mjestu. Sada je za Net.hr otkrio kako balansira između faksa i pozornice, tko mu je najveća podrška te kakve sve novosti priprema za svoju publiku.

Foto: Privatna galerija

Vaš glazbeni put privlači sve više pažnje. Kako biste sami opisali svoj trenutni zvuk i ono što Vas izdvaja na sceni?

Mislim da je moj zvuk zapravo potraga za onim što je na našoj sceni počelo pomalo zamirati, a na čemu smo svi odrasli. Danas i mlađi i stariji masovno prate moderan, energičan klupski pop-zvuk, no ja sam baš u tome prepoznao priliku da vratim život nečemu našem, autentičnom i tradicionalnom. Želim onaj bezvremenski ponos, emociju i dušu kakvu su imali mnogi naši legendarni pjevači povezati s aktualnom, modernom produkcijom. Cilj mi je to približiti mlađim, ali zapravo i svim ostalim generacijama te pokazati da se ta dva svijeta itekako mogu uspješno povezati.

Jeste li još u djetinjstvu sanjali o karijeri u glazbi ili je Vaš plan bio drukčiji?

Iskreno, nikada nisam sanjao da će glazba postati moj životni poziv, moji su planovi išli u potpuno drugim smjerovima. Kao klinac sam htio biti fizičar, jedno vrijeme me jako privlačilo i kuhanje, a faks sam na kraju odabrao iz tog nekog dječačkog sna, ali i zbog obitelji. Otac, sestra i brat su mi inženjeri, pa je to bio nekakav prirodan slijed. Tek tijekom studija pjevanje je neočekivano došlo u prvi plan i stvari su se pokrenule nevjerojatnom brzinom što mi je i dalje nepojmljivo, ali mi je samo pokazalo da se najljepše životne priče zapravo dogode potpuno neplanirano.

Što Vam je do sada bio najupečatljiviji trenutak u karijeri, a što najveći izazov?

Teško je izdvojiti samo jedan trenutak, ali svakako bih istaknuo koncerte u Crnoj Gori, posebno onaj na glavnom trgu u Kotoru gdje me publika nevjerojatno prihvatila, kao i nastupe u Sloveniji gdje je energija uvijek posebna. S druge strane, nastupi pred domaćom ili studentskom publikom kao na Radićevim danima imaju neku posebnu, ludu atmosferu koja me ispunjava pozitivnom energijom. Što se tiče izazova, najveći je definitivno vrijeme. Kada samostalno vodiš cijeli ovaj posao, ogroman je izazov uskladiti sve obveze na FER-u s intenzivnim rasporedom nastupa, a da pritom ne pati ono najvažnije – slobodno vrijeme za sebe, obitelj i prijatelje. Ponekad je to pravi balans na žici, ali kad izađem na pozornicu i vidim ljude kako se vesele, znam da vrijedi svakog truda.

Kako izgleda Vaš kreativni proces? Radi li se o spontanoj inspiraciji ili ste disciplinirani kada je u pitanju posao?

Nemam neku strogu formulu koju pratim, niti mogu reći da ću danas sjesti i napisati tri pjesme. Jednostavno pišem onda kada mi dođe, a to je najčešće kada sam sam, sjedim za svojim klavirom i osjetim emociju koju pokušavam prenijeti u melodiju. S druge strane, kada su u pitanju nastupi, tu definitivno postoji ogromna disciplina, možda čak i veća nego kada su u pitanju fakultetske obveze. To je zato što te na pozornici ljudi prate i pamte. Koncert je prilika da drugima uljepšaš vrijeme, i da se tvoj veliki trud isplati.

Foto: Privatna galerija

S kojom biste domaćom ili regionalnom zvijezdom najradije snimili duet i zašto?

Ako bih morao izdvojiti jedno ime, to bi definitivno bio Željko Bebek. Riječ je o jednom od najvećih i najprepoznatljivijih vokala naših prostora, glazbeniku koji je obilježio brojne generacije i ostavio neizbrisiv trag na sceni. Izuzetno cijenim njegovu energiju, vokalnu interpretaciju i karizmu koja traje desetljećima. Vjerujem da bi suradnja s izvođačem takvog formata i iskustva za mene bila neprocjenjivo profesionalno, ali i veliko osobno iskustvo.

Imate li možda neke nove projekte u planu? Spremaju li se nove pjesme ili možda album?

Trenutno sam u vrlo kreativnoj i dinamičnoj fazi. Intenzivno radim na novim pjesmama i svom albumu koji je planiran za rujan. U studiju provodim jako puno vremena jer želim da svaka pjesma bude napravljena s puno ljubavi i truda. Paralelno s tim, u punom je jeku i ljetna turneja kojom sam izuzetno zadovoljan, i iako je ritam brz, iskreno uživam u toj dinamici. Ovaj album za mene ima jedno posebno značenje jer mislim da je vrijeme da proslavim sve one ljude koji su me podržali, koji dolaze na nastupe i koji su mi uopće dopustili da živim svoj san i budem pjevač. To je moj način da im zahvalim na svemu.

Gdje se vidite za pet godina? Postoji li neki specifičan cilj ili pozornica koju pod svaku cijenu želite osvojiti?

Ja sam po prirodi obiteljski čovjek i privatni su mi temelji izuzetno važni, no svjestan sam da je glazbena scena nepredvidiva i da ne mogu sa sigurnošću znati u kojem će se smjeru sve razviti. Zato mi u ovom trenutku nije prioritet neka specifična, velika pozornica. Moj trenutni cilj je graditi karijeru korak po korak, etablirati se i čvrsto se ukorijeniti na sceni. Za pet godina vidim se s nekoliko albuma iza sebe, ali ono što mi je najvažnije jest da uz sebe i dalje imam ove iste ljude koji me danas prate i podržavaju. Zadržati njihovo povjerenje i nastaviti im kroz glazbu vraćati onu autentičnu emociju koja je na sceni počela zamirati, to će za mene značiti sve. To će biti potvrda da ono što radim doista vrijedi.

Ljeto je pred vratima, a za glazbenike je to obično najnapornije doba. Kako izgleda Vaš ljetni raspored i gdje Vas sve publika može slušati ovog ljeta?

Raspored je ove godine toliko pretrpan da zapravo kroz šalu kažem: što sam se kupao u petom i šestom mjesecu, kupao sam se. Ostatak ljeta je rezerviran isključivo za rad (i koji izlazak), putovanja i pozornicu, no unatoč toj žrtvi, ja sam neizmjerno sretan. Turneja je u punom jeku, a među prvim stanicama su Vela Luka i Karlovac odakle dalje nastavljamo niz obalu i regiju u istom, jakom ritmu. Kako se datumi stalno nadopunjuju, najbolje je da ljudi bace oko na moje društvene mreže, tamo redovito objavljujem sve lokacije. I pozivam ih da dođu i posjete nas na nekom od koncerata da skupa napravimo noć za pamćenje!

 

 

 

 

 

View this post on Instagram

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A post shared by Bruno Rački (@brunoracki)

Kako balansirate između ljetnih koncerata i klasičnog ljetnog uživanja? Hoćete li uloviti vremena za odmor i gdje najradije ljetujete?

Svaki slobodan dan koji uspijem iz rasporeda koristim za punjenje baterija i druženje s bliskima. Moja glavna oaza mira je obiteljska kuća u Dalmaciji, tamo rado provodim svaku sekundu slobodnog vremena. Moram priznati da ljeti izbjegavam dolazak u Zagreb kad god je to moguće, jer su one asfaltne, paklene vrućine u gradu teške za izdržati. Po prirodi sam čovjek koji neizmjerno voli prirodu, mir i more, tako da savršen odmor pronalazim upravo u tom mediteranskom okruženju. Nekoliko dana u tišini, uz šum mora, daju mi snagu za sve nadolazeće nastupe.

Kako se opuštate prije izlaska na pozornicu? Imate li tremu i kako se rješavate stresa prije nastupa?

Najviše me opušta razgovor s prijateljima i ljudima iz mog tima u backstageu. Nemam nikakve posebne ili neobične rituale, ali smatram da je najvažnije na nastup doći naspavan, odmoran i dobre volje. Naravno da uvijek postoji određena doza uzbuđenja i pozitivne treme prije izlaska na scenu, ali vjerujem da publika vrlo brzo prepozna energiju koju izvođač donese sa sobom. Kada osjete da je ta energija iskrena i pozitivna, sve odmah sjedne na svoje mjesto i stres nestaje.

Imate li još neke hobije i interese osim glazbe?

Kao klinac sam bio dosta u sportu, puno sam igrao košarku i nogomet. No, uz to su me oduvijek privlačili i znanstveni eksperimenti jer me zanimalo kako funkcionira sve oko nas. Danas, uz sav ovaj tempo, nemam previše slobodnog vremena za takve stvari, pa se moji hobiji svode na jednostavne gušte. Volim pogledati dobar film, pročitati kvalitetnu knjigu i kad god je to moguće, otići na neko privatno putovanje gdje mogu potpuno odmoriti glavu.

Koji Vam je trenutno najveći guilty pleasure (bilo da je riječ o hrani, seriji ili nečem trećem?)

Moj najveći guilty pleasure definitivno je dobra hrana nakon napornog nastupa, bez obzira na to koliko je sati. Bilo da je riječ o kasnim noćnim satima ili ranom jutru, dobar komad mesa ili lijepo pečena riba su nešto što nikada, ali baš nikada neću odbiti. Kroz šalu znam reći da me ljudi s tim mogu i potkupiti.

Foto: Privatna galerija

Kako Vaša obitelj i prijatelji gledaju na Vaš uspjeh? Jesu li Vam oni najveći kritičari ili najveća podrška?

Obitelj i prijatelji su mi najveća podrška od samog početka. Izuzetno mi je stalo do njihovog mišljenja jer su to ljudi koji me najbolje i najduže poznaju, zato me jedino oni mogu i imaju pravo kritizirati kao osobu, što mi pomaže da ostanem prizemljen. Naravno, uvijek je bilo i bit će i onih ljudi koji su imali drugačije mišljenje ili poglede na ono što radim. No, to mi je zapravo samo pomoglo da uvidim neke stvari i guralo me da se trudim još više. Shvatio sam da se nikada ne možeš svidjeti svima i to je sasvim u redu. Ti si tu da daješ svoj maksimum, radiš na sebi i u profesionalnom smislu slušaš konstruktivne savjete kolega i glazbenih kritičara koji imaju iskustvo u ovom poslu.

Prepoznaju li Vas već ljudi na ulici i kako se nosite s tom novom dozom popularnosti?

Sve mi se češće događa da me ljudi prepoznaju i to mi je još uvijek neobično, ali mi je i izuzetno drago jer mi ljudi prilaze na jedan jako lijep i prirodan način. Drago mi je ako u meni vide pristupačnu osobu pored koje se osjećaju ugodno. Ja sebe i dalje vidim kao malog izvođača koji je tek na početku svog puta, pa mi nevjerojatno puno znači kada mi netko priđe, pita me kako sam ili pohvali moj rad. Moja publika me zaista shvaća i dopušta mi da ostanem ono što jesam. Kada negdje izađem, nema tu nikakvih barijera ili gledanja s visoka; ljudi mi prilaze s prijateljskom energijom, s namjerom da se jednostavno podružimo i popričamo. Najljepši je osjećaj kada te ljudi prihvate kao dio sebe i kada shvatiš da se družiš s njima na istoj razini.

Postoji li neka posebna osoba koja je zauzela mjesto u Vašem srcu ili ste sretno slobodni?

Često ljudi misle da sam zbog FER-a i svih obveza nekakav isprogramirani inženjer, ali ja sam definitivno čovjek koji živi za emocije. Ipak, taj dio života bih volio ostaviti koliko-toliko privatnim.

Za sam kraj, što biste poručili onima koji Vas gledaju kao uzora i sami sanjaju o tome da se jednog dana bave glazbom?

Ja sam tek na početku svog puta i nisam netko tko bi trebao dijeliti velike lekcije o građenju karijere, ali ono što iz svog dosadašnjeg iskustva mogu reći jest da treba biti spreman na puno odricanja, neprospavanih noći i golema ulaganja energije. S jedne strane, ovo je predivan svijet, upoznaš nevjerojatne ljude i proživljavaš predivne stvari o kojima mnogi maštaju. S druge strane, naravno da postoje i trenuci koji te mogu malo pokolebati ili u kojima osjetiš da te netko ne podržava, ali čovjek ne smije dopustiti da zbog toga padne duhom. Ako doista voliš glazbu, moraš ustrajati u svemu što s njom dolazi. Glazba je moj najveći pokretač u životu i zato nikada neću odustati od nje, a to je ujedno i jedini savjet koji mogu dati svima: nađite ono što vas pokreće i držite se toga.

Foto: Privatna galerija

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!