U posljednje vrijeme na društvenim mrežama kruže moji lažni profili. Ne bih to ni znala, no nasreću na ovom svijetu još uvijek ima dobrih ljudi, pa su mi oni javili i od srca im za to hvala. Ostala sam šokirana kad mi se na Messenger javila jedna policajka i kazala mi da je netko napravio moj lažni profil na Facebooku i da taj netko šalje zahtjeve za prijateljstvo njenim prijateljima… Kad sam to pročitala i shvatila što se ustvari događa, tlo mi se izmaklo pod nogama i nisam znala dal' da plačem od muke ili da se smijem.
To je u vrlo kratkom vremenskom roku riješeno i mislim da više nema mojih lažnih profila, barem za sada. Iskreno, neću se zamarati s tim te opsesivno i pomahnitalo ih tražiti jer onda ne bih bila ništa bolja od jadnika koji ih kreiraju - slučaj za psihijatriju. Mislila sam tu problematiku lažnih profila ghostati, kao što radim sa svim ljudima i temama koje me ne diraju, niti su vrijedni moje pažnje i vremena, no onda mi je moja frendica Pola rekla "Eto ti teme za sljedeću kolumnu s porukom 'ljudi nađite si vlastiti život'". Moja draga Maja, koja mi je ujedno i urednica, mi je napisala "Stara moja, to ti je samo kompliment", a Iva me je do suza nasmijala komentarom "Napad klonova… To je sigurno tvoja zla blizanka… Ili imaš podvojenu ličnost, a da to ne znaš".
Najiskrenije, nemam podvojenu ličnost ili neki drugi psihički poremećaj, a ako ikad mentalno obolim rado ću vas izvijestiti i o tome. No, jadnicima koji kradu identitete drugim ljudima na društvenim mrežama definitivno u glavi nisu sve daske na broju, a nekima od njih fali cijela pilana. Zamislite tog bijednika ili bijednicu koja se ujutro probudila i rekla si "Danas ću biti Anteja Vidić!" i onda si je dala truda i vremena napraviti profil i slati ljudima zahtjeve za prijateljstvo i poruke kao Anteja. Zastrašujuće, jel' da? No, ne za mene jer se ne dam tako lako isprepadati, nego je jezivo to što se odigrava u glavi takve jedne osobe koja drugima krade identitet.
Takav netko zasigurno priča s Isusom u svojoj glavi i dobiva tajne poruke od anđela… Neću sad dalje u tom smjeru da ne uvrijedim sve dobre i drage ljude koji imaju shizofreniju jer mi to nije namjera, a njima je život užasno težak. Sve o ovoj ozbiljnoj psihičkoj bolesti koja narušava normalan život podjednako i oboljelom i njegovoj obitelji možete pročitati u tekstu "OVI LJUDI ŽIVE U ZASTRAŠUJUĆEM SVIJETU, A OBITELJ IH SE ČESTO SRAMI I SKRIVA IH: Ovo je priča o shizofreniji'. Morate je znati". Još jednom najljepša hvala psihologinji Ani Miletić koja nam je pojasnila sve o ovom najtežem obliku psihoze.
Kako jedna domaćica može imati preko 1.000 pratitelja?
No, da se vratim na tematiku! Svi oni koji rade lažne profile na društvenim mrežama su najvjerojatnije izopačeni, zli, perverzni, bezosjećajni i iskompleksirani te definitivno imaju jako puno slobodnog vremena. Toliko su si važni da su vjerojatno umislili da im se Bog obraća ili da su mu ravni, pa ga izigravaju i poigravaju se životima drugih ljudi. Pa, zamislite neku tinejdžericu koja je u inbox dobila poruku od svoje obožavane Maje Šuput, a ni ne sluti da se iza tog profila krije netko tko je izopačen i predstavlja se kao ta pjevačica! Da je Sigmund Freud danas živ sigurno bi od muke čupao kosu i imao posla preko glave, jer bi morao uz eros i thanatos naći i treći pojam svoje psihoanalitičke teorije nagona kojim bi objasnio neke nove vrste perverzija…
Moderno vrijeme očito je izrodilo neke nove psihičke poremećaje ili je modificiralo one postojeće. No, tu tematiku ostavljam stručnjacima na razmatranje. Lažno predstavljanje i krađa identiteta nije samo psihijatrijski problem, već i kazneno djelo te je, prema podacima, jedna od najbrže rastućih kriminalnih aktivnosti na svjetskoj razini. "Gotovo trećina djece u Hrvatskoj komunicirala je na internetu s nepoznatim osobama pri čemu se 14 posto djece susrelo uživo s osobom koju su upoznali na internetu", zastrašujući su podaci iz "Nacionalnog istraživanja o sigurnosti djece na internetu" Lane Ciboci i suradnika iz 2020. godine. Djeci bi trebalo pojasniti da se na društvenim mrežama kontaktiraju samo osobe koje osobno poznaju. No, kako im to nacrtati kad im se roditelji ne drže tog pravila?!
Kako jedna mama i domaćica može na svom profilu imati preko 1.000 pratitelja kad u realnosti poznaje možda samo nekoliko desetaka ili stotinu ljudi, pod uvjetom da nema mnogobrojnu rodbinu?! A da ni ne spominjem sve one puste celebove i wannabe celebove koji imaju na tisuće i milijune pratitelja kojima svakodnevno otkrivaju što rade! Naravno, nađe se među njima i onih koji svoje profile koriste isključivo za reklamiranje svojih filmova, umjetničkih dijela, glazbe itd., no takvi su zaista rijetki.
Svi bi htjeli biti mini Bogovi
Ljudi moji dragi ja vam nemam račune na Instagramu, TikToku, Twitteru itd., pa me nema smisla tamo ni tražiti. Imam samo jedan jedini profil na Facebooku i to je to. Nemam potrebu pokazivati cijelom svijetu svoje tijelo, djecu, što jedem, pijem, kako treniram, što imam na sebi itd. Cijenim svoje slobodno vrijeme i ne želim ga trošiti na društvene mreže. Opirala sam se dugo i svom prvom mobitelu jer mi se nije sviđala činjenica da me svi mogu dobiti kad god im se to prohtije, a definitivno mi je odbojna ideja da svi mogu znati što radim u svakom trenu mog života te da je za to dovoljan samo jedan klik. Meni je to stravično bolesno.
Društvene mreže potiču voajerizam, a ako vam nije jasno što je to - proguglajte! Osim toga, mnogi od vas zaboravili su kakav je blagoslov posvetiti se djeci, sebi, šetnji u prirodi, kuhanju… bez mobitela. Samo jedan klik na "off" dijeli vas od psihičkog mira. Ali ne! Za mnoge je postalo nasušno da žive preko društvenih mreža, a sve veći broj pratitelja i lajkova stvara im privid psihičkog mira.
U psihologiji postoji nešto što se zove metoda supstitucije i spada u kategoriju obrambenih mehanizama koji se aktiviraju kad osoba ne prihvaća realnost ili se ne suočava s problemom. Primjerice: dijete vam je problematično i umjesto da se uhvatite u koštac s tim i odgajate svog klinca te da zbog toga dobijete osjećaje ispunjenosti i zadovoljstva, vi se skinete ili lažirate da ste na nekoj egzotičnoj destinaciji ili oboje, pa se poslikate jer vam je to lakše i brže. Skupit ćete veliki broj lajkova na Instagramu i to će vam dati osjećaj zadovoljstva. A dijete? Tko ga šiša! Važno je da ste vi sretni…
Onaj tko nema što pokazati ili nije baš maštovit u kreiranju vlastitih lažnih objava, otići će korak dalje i napravit će neki lažni profil. Žalosno je kako smo postali društvo u kojem broj lajkova ili pratitelja određuje nečiju vrijednost. A još je žalosnije što sve više i više ljudi nasjeda na to i frustrira se zbog toga umjesto da ugasi internet i okrene se realnom životu. U današnje moderno vrijeme skoro svi bi htjeli biti mini Bogovi i oko sebe okupljati svoje sljedbenike da ih obožavaju. Što nam to govori o ljudskom društvu?
Moja 14-godišnja kćer je neki dan izvalila "Jadni mi, mama, kad vi dinosauri koji ste rasli bez mobitela i društvenih mreža pomrete jer će svijet onda definitivno otići u p.m. Većina ljudi neće htjeti raditi normalne i poštene poslove jer će svi htjeti biti influenceri" i s time zaključujem današnju kolumnu.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autorice i ne odražavaju nužno stav redakcije Net.hr-a.
