ZA NET.HR /

Miroslav Škoro progovorio o obitelji i priznao: 'Bili su žrtve nekih mojih odluka'

Veseli Slavonac i glazbenik prije svega je suprug i otac, a za Net.hr otkriva koliko su ga oblikovali obitelj, uspomene i životne pogreške te koliko mu znači što s djecom dijeli ljubav prema glazbi

5.8.2026.

8:32

Lorena Pajić

Damir Spehar/PIXSELL

Dodaj net.hr među omiljene izvore na Googleu

Miroslav Škoro (64) iza sebe ima četiri desetljeća karijere i brojne pjesme koje su obilježile generacije, no u priči o novoj pjesmi 'Laži, Mare' pokazuje se prije svega kao obiteljski čovjek. Za sebe će reći da je „malo preemotivan šezdesetčetverogodišnji Slavonac imotskih korijena sa zagrebačkom adresom“, a upravo su emocije, uspomene i najbliži ljudi u središtu njegova novog projekta.

Pjesmu je posvetio pokojnoj majci Nediljki i baki Mari, dok su mu se u spotu pridružila djeca - kći Ivana Emily (34), koja pjeva i glumi, te sin Matija (30), gitarist njegova benda. Škoro ističe da ih on i supruga nikada nisu gurali prema glazbi niti im nametali vlastite želje, nego su djeca sama odabrala svoje puteve. Imao je, kaže, sreće što se sve poklopilo pa su i oni, baš poput njega, završili u glazbenom svijetu. U razgovoru za Net.hr Škoro je progovorio o obitelji, očinstvu, odnosu s djecom, uspomenama koje čuva te nadolazećim planovima.

Nova pjesma „Laži, Mare“ posebno je osobna jer ste je posvetili majci Nediljki i baki Mari. Koliko su upravo obitelj i uspomene na najbliže oblikovali Vas kao čovjeka i glazbenika?

Kantautor sam i imam jedan svoj mali krug ljudi s kojima surađujem, rijetko snimam pjesme drugih autora i, u pravilu sam napisao gotovo sve tekstove sam. Na prste jedne ruke bi mogli nabrojati tekstove koje je napisao netko drugi za mene. Zna se dogoditi da imam koautora, ali i to je rijetko. Sve sam to uvodno rekao samo s nakanom da razumijete odgovor koji ću dati na vaše pitanje, a on glasi: Sve su moje pjesme vrlo osobne, a „Laži, Mare“ bi najviše bila posebna po tome što je to makedonska tradicionalna, ili narodna, pjesma koju sam obradio, preveo i dopisao.

Moja mama Neda je često spominjala svoju pokojnu mater Maru i kada sam radio ovu obradu, vjerojatno sam nesvjesno otišao baš u tom smjeru. Još kad je Ivana pristala pjevati i biti u spotu, sve se posložilo. Kao kad pišeš neki rad i na kraju složiš uvod. Jedino što još mogu dodati je da sam sad već u godinama kada, zanatski gledano, i takvu, već odavno gotovu, pjesmu znam i mogu pretvoriti u osobnu priču. Nekad svjesno, nekad nesvjesno, ali uspijeva mi. Taj osobni element mi je najvažniji jer jedino tako, s obzirom na svoje sposobnosti, mogu iznijeti neku pjesmu. Vaše pitanje mi je, ustvari, kompliment i hvala vam na njemu.

U spot ste uključili i svoju djecu, Ivanu Emily i Matiju. Koliko Vam znači što ste s njima mogli podijeliti jedan ovakav poseban trenutak i je li to bila ideja koja je dugo sazrijevala?

Moja djeca odavno više nisu djeca već ozbiljni i k tomu talentirani ljudi sa svojim životima koji se, srećom, podudaraju s onim što ja radim. Nismo ih na to tjerali, sami su odabrali svoje puteve, završili škole, ali su cijeli život u glazbi. I njima je hobi, kao i meni, postao posao. Kad sam čuo pjesmu „Laži, laži, Vere“ i poželio je obraditi, obratio sam se najbližim suradnicima i tako je krenulo.

Moj sin Matija je izvrstan gitarist koji se dobro snalazi u studiju, pa je s Ivom Plivelićem složio matricu, ja sam potom snimio vokal, a onda je Ivica Murat odradio programiranje i produkciju do kraja. Sve je to, u pravilu, in house rješenje jer svi oni i inače sviraju sa mnom. Pjesma je nastala spontano i to u fazi snimanja zadnjih nekoliko brojeva za moj novi, deseti, studijski album. Album će se, kako trenutačno stvari stoje, zvati „Vrijedilo je“ i u dogovoru s Croatia Recordsom, treba izaći do kraja godine.

Vaša djeca danas su odrasli ljudi i svatko ima svoj put. Kada ih gledate, prepoznajete li u njima neke svoje osobine ili ste ipak potpuno različiti?

Moja, već spomenuta, majka je često znala reći da „krv nije pura“ (iliti žganci), a moj bi otac dodao da „nije ni varenika“ (čitaj: kuhano mlijeko). Svi smo mi dobrim dijelom oblikovani genima predaka, a ostalo čine okolnosti u kojima smo odrastali. Zatvorite malo dijete u kokošinjac i ono će nakon nekog vremena kljuckati s ostalim kokošima, ali će i dalje biti čovjek. Normalno da smo u nekim stvarima dosta slični i ta sličnost nas, u isto vrijeme, i zbližava, a ponekad i posvađa.

Uz brojne obveze, koncerte i putovanja, nije uvijek bilo lako uskladiti karijeru i obiteljski život. Kada danas pogledate unatrag, postoji li nešto što biste voljeli da ste napravili drugačije kao suprug i otac?

Svako od nas bi neke stvari napravio drugačije, to je normalno, ali sam ja pobornik toga da u današnjem trenutku probamo živjeti najkvalitetnije što možemo a, istovremeno, na osnovu dosadašnjih iskustava, donosimo najbolje odluke glede budućnosti. Mislim da su svakoga od nas izgradile svi naši dobri i loši potezi podjednako. Ako je čovjek zadovoljan s onim što je postigao, onda su greške jednako važne kao i uspjesi, tako da ne bi baš puno mijenjao. Žao mi je samo što nisam bio u nekim stvarima oprezniji, ali to se ne tiče moje obitelji direktno. Oni su, indirektno, bili žrtve nekih mojih odluka u životu koje su se zasnivale na mom odgoju. Ja sam odgojen kao kršćanin, ali ne licemjerni i prijetvorni kršćanin nego kao stvarni sljedbenih onoga koji nas je učio da vjerujemo i ljubimo bližnjeg svoga.

Kada danas gledate svoju djecu, što Vam je najveći dokaz da ste Vi i supruga dobro odradili roditeljski posao?

To što znaju razlikovati dobro od zla i što su oduvijek znali razlikovati tatu od Miroslava Škore. Jednostavni su i vrlo razumni ljudi koji će, nadam se, preuzeti obiteljske poslove i razviti ih sukladno svojim željama. Bogu hvala, dobri su.

Prošle godine ste obilježili 40 godina na glazbenoj sceni, a krajem ove godine očekuje Vas veliki koncert u Areni Zagreb. Kako izgledaju pripreme za jedan takav veliki nastup i razlikuje li se osjećaj danas, nakon četiri desetljeća karijere?

Uvijek je svaki izlazak na pozornicu izazov i veselje. Ne znam što je zahtjevnije: imati nastup na trgu ili u šatoru ili samostalni koncert? Kada radim te pučke, peripatetičke veselice na koje može doći svaki putnik namjernik i slučajni prolaznik, onda više pokušavam biti srednjovjekovni minstrel koji želi zabaviti sve nazočne, pa su i repertoar i komunikacija drugačiji u odnosu na koncerte s kupljenim ulaznicama. Koncert će biti 19. prosinca i zove se „Vrijedilo je“ što je, istovremeno, i promocija novog albuma ali i rezime te moje četrdesetogodišnje karijere.

Ne umišljam si da sam neki bitan faktor na našoj šturoj kulturno-umjetničkoj sceni jer umišljenih ima već dovoljno. Ja sam samo zabavljač i malo preemotivan šezdesetčetverogodišnji Slavonac imotskih korijena sa zagrebačkom adresom. Jako volim ovo naše i nadam se da ćemo se dobro zabaviti i emotivno istovremeno isprazniti i napuniti. Zadnja Arena je bila izuzetan doživljaj koji smo snimili i objavili nedavno kao audio-video materijal, a uz to ide i jedan dokumentarac u kojem sudjeluje i moja strina Anica, što je garancija dobre priče.

Što publika može očekivati od koncerta u Areni Zagreb? Pripremate li neko posebno iznenađenje ili trenutak kojim biste željeli obilježiti tu večer?

Dobu zabavu. Pripreme za taj koncert započet će na jednom drugom koncertu koji će se održati u mom rodnom Višnjevcu. Dakle, kod nas je kirbaj ili kirvaj, dernek, prošćenje ili kako već to tko zove, a u pitanju je crkveni god naše župe, Mala Gospa i ja ću, po prvi put u životu imati samostalni koncert na velikoj pozornici u Višnjevcu. Mirko Ivković, zvani Mirza, i ja o tome razgovaramo već više od deset godina i to nam je bila velika želja. Sve se poklopilo ove godine. Gradonačelnik Radić i poglavarstvo, jer mi smo dio Osijeka, dali su zeleno svjetlo; župnik se slaže; neke moje lege i kumovi su nas odlučili malo pogurati i sada možemo reći urbi et orbi da ćemo u sklopu tradicionalne i jedne od najvećih fišijada u tom dijelu svijeta, sedmog rujna u večernjim satima moj osječki bend i ja imati koncert u Višnjevcu.

Mliki je obećao doći, grupa Vigor isto tako i vidjet ćemo još... Mislio sam pozvati Miu Dimšić, možda još neke kolege kao i nekoliko ljudi s kojima sam, davnih godina, najprije napravio „Zadnju stanicu“, a potom i „OK band“ (poslije „Prva liga“), pa ako to dobro prođe, selimo u Arenu. Mislim da ćemo najvažnije pripreme i konzultacije obaviti kuhajući fiš jer ćemo imati svoju ekipu. Jedne smo godine čak bili, mislim, drugi, a zna tu biti preko 200 kotlića.

Eto, tko o čemu, mi Višnjevčani o klopi, ali tako dolazimo do najboljih zaključaka. Naše je geslo: „Treba samo dobro jesti i piti i rješenje će se nametnuti samo po sebi“.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

komentara

Komentiranje na Net.hr dozvoljeno je samo registriranim korisnicima. Ako se ne slažete s autorom teksta ili nekim tko je komentirao taj tekst to je u redu. Međutim, nije u redu vrijeđati ljude, diskriminirati, trolati, kršiti Pravila komentiranja i odredbe stavka 2. članka 94. Zakona o elektroničkim medijima. Odgovorni ste za sve napisano u komentaru. Ovo je web portal kojeg posjećuje tisuće ljudi svakodnevno i s nekima se jednostavno nećete slagati. Zato se držite osnovnih pravila ponašanja i sve će biti ok.