Arktički sobovi su se, kako se čini naime, odrekli nama toliko važnog mehanizma - unutarnjeg sata, koji vodi i naš dnevni biološki ritam, piše portal biologija.com.hr.
"U živim bićima ciklusi svjetla i tame pokreću hormonalne cikluse putem organa, kao što su oči, dijelova živčanog sustava i struktura uključenih u regulaciju izlučivanja hormona, pogotovo melatonina", pojasnio je Andrew Loudon sa Sveučilišta u Manchesteru u časopisu Current Biology. Većina životinja stoga posjeduje unutarnji sat koji održava razine određenih hormona u 24-satnom ritmu, čak i ako nema ciklusa svjetlosti i tame.
U sobova (Rangifer tarandus), koji nastanjuju arktička i subarktička područja, čini se da nedostaje unutarnji sat jer oni, naime, uopće ne pokazuju vlastiti unutrašnji ritam izlučivanja melatonina. Umjesto toga, melatonin se luči kao brz i izravan odgovor na svjetlost ili tamu. Istraživači su dokazali da u ovih životinja razine melatonina tijekom danjeg svjetla ostaju pri točki u kojoj ih je jedva moguće detektirati ili su čak ispod nje. No čim svjetlost nestane, razine ovoga hormona gotovo trenutačno porastu.
Daljnje studije na stanicama kože sobova pokazale su i da aktivnosti dvaju dobro poznatih gena za unutarnji sat ne osciliraju na način na koji se to događa u drugih organizama (kao mehanizam praćenja vremena).
"Stoga smatramo da sobovi imaju sve potrebne gene za unutarnji sat, no oni su drukčije regulirani", pojašnjava Loudon.
Iako su se u početku iznenadili, znanstvenici sada smatraju da će se slična otkrića postići i s drugim životinjama koji žive na prostoru Arktika, navodi biologija.com.hr.
