Procjenjuje se da se u Hrvatsku svake godine iz dijaspore vrati oko 10.000 ljudi, a u posljednje tri godine njih oko 30.000 odlučilo se za povratak u domovinu. Najveći interes dolazi iz Njemačke, a među povratnicima prevladavaju mlade obitelji s djecom. Kao ključne razloge povratka navode kvalitetu života, sigurnost te želju da djeca odrastaju u okruženju bližem hrvatskim vrijednostima. Zanimanje za povratak pokazuje i dio visokoobrazovanih Hrvata iz Latinske Amerike, kao i druga generacija iseljenika iz Australije.

Potvrdili su nam to ranije iz resornog Ministarstva demografije i useljeništva.

Povratnici se najčešće naseljavaju u Zagrebu, Slavoniji – osobito u Osijeku – te u Splitsko-dalmatinskoj županiji, gdje raste interes za manjim mjestima u zaleđu. Inače, u svijetu se procjenjuje da živi oko 3,4 milijuna ljudi hrvatskog podrijetla na koje se u svjetlu demografije gleda kao na potencijalni izvor demografske obnove.

Niz poticaja za povratak - od poreznih olakšica do tečaja jezika

Država povratnicima nudi niz poticaja – od potpora za samozapošljavanje do 27.000 eura kroz mjeru „Biram Hrvatsku“, preko poreznog oslobođenja na dohodak do pet godina, do olakšanih uvjeta boravka i mogućnosti stambenog zbrinjavanja. Dostupne su i stipendije za učenje hrvatskog jezika, koje uključuju pokrivanje troškova tečaja, subvencioniranu prehranu i smještaj.

O tome govore li ovi brojevi da smo na pragu bitnijeg vala povratka ljudi iz dijaspore, odakle se i (zašto) ljudi vraćaju te iz kojih zemalja, razgovarali smo s demografom prof. Tadom Jurićem koji potvrđuje - Hrvatska ulazi u novu fazu migracijskog ciklusa u kojoj emigracija više nije jednosmjeran proces. Sada je to postala dinamika u kojoj se ljudi i vraćaju u zemlju.

Pojašnjava - to je tipičan obrazac za zemlje koje su prošle intenzivnu fazu emigracije nakon integracije u šire gospodarske prostore, poput Europske unije.

Iskustva Španjolske, Grčke i Italije - ne vrate se svi

"Međutim, važno je naglasiti da povratak neće biti automatski niti masovan. Iskustva zemalja poput Španjolske, Grčke i Italije pokazuju da se dugoročno vraća najčešće između 10 i 15 posto iseljenika. To predstavlja realističan okvir i za Hrvatsku", navodi prof. Jurić.

Zanimljivo je i istraživanje od prošle godine koje je su lani proveli socijolog Ivan Burić te ekonomist Velimir Šonje uz pomoć Antuna Krešimira Buterina ispred Udruge Meeting G2 među 500 ispitanika dijaspore diljem svijeta i to među profesorima, menadžerima, investitorima, poslovnim ljudima... Kako nam je ranije rekao Antun Krešimir Buterin, istraživanje je pokazalo da među iseljeništvom postoji prigušena, ali snažna energija povratka jer je gotovo polovica ispitanika – njih oko 46 posto – aktivno razmišlja o povratku u domovinu.

Pritom ekonomist Velimir Šonje, godinama upozorava da migracije pokreću ekonomski faktori te je predvidio da će Hrvatska početi bilježiti pozitivan migracijski saldo kada dosegne oko 80 posto prosjeka razvijenosti Europske unije – što se u međuvremenu i dogodilo. Procjena Velimira Šonje i socijologa Ivana Burića je da je stvarni potencijal povratka iseljenika iz europskih zemalja 10 posto, a vjerojatni 20 posto.

'Nije presudno koliko se ljudi vrati'

To se prilično uklapa u predviđanja i demografa prof. Tade Jurića koji dodatno ukazuje na još nešto - pitanje količine (broja ljudi koji se vraća) nije presudno.

"Ključno je pitanje strukture povratka. Posebno je važno poticati povratak studentske i visokoobrazovane populacije, jer ona donosi socijalni i ljudski kapital, međunarodno iskustvo i nalazi se u životnoj fazi u kojoj formira obitelji. Upravo ta skupina ima najveći dugoročni razvojni potencijal. U svojoj knjizi Suvremene migracije i opstanak nacije pokazujem da opseg povratka prvenstveno ovisi o percepciji institucionalne stabilnosti, profesionalnih perspektiva i dugoročne društvene sigurnosti. Povratak dakle nije rezultat pojedinačnih mjera, nego rezultat povjerenja u dugoročnu održivost života u zemlji", navodi prof. Jurić.

Foto: Emica Elvedji/PIXSELL

Ovaj stručnjak navodi da ono što trenutačno vidimo nije samo izolirani trzaj, nego početak diferenciranog i selektivnog povratnog ciklusa.

Najviše se vraćaju oni koji su emigrirali nakon 2013.

"Međutim, ne radi se o masovnom povratku, nego o fazno strukturiranom procesu koji zahvaća određene skupine. U Suvremenim migracijama i opstanku nacije identificiram tri ključna indikatora koji upućuju na strukturnu promjenu migracijskog ciklusa. Prvo, povratak je najizraženiji među iseljenicima koji su emigrirali nakon 2013. godine. To je generacija koja emigraciju nije doživljavala kao trajni prekid, nego kao privremenu razvojnu strategiju", ističe prof. Jurić. Dakle, oni koji su tada iselili imaju već ideju vjerojatnog povratka u domovinu.

Drugo, ističe naš sugovornik, digitalni demografski podaci, uključujući pretrage vezane uz povratak, zapošljavanje i nekretnine, pokazuju kontinuirani rast interesa za povratak.

NEKOLIKO 'POGURANACA' /

Povratnicima u Hrvatsku na raspolaganju tisuće eura: Evo što trebaju učiniti da ih dobiju

Postoje znakovi koji prethode povratku

"U svojim istraživanjima pokazao sam da takvi digitalni obrasci redovito prethode stvarnim migracijskim tokovima s vremenskim odmakom od jedne do tri godine. I treće, povratak je posebno izražen u životnoj fazi kada pojedinci prelaze iz faze maksimalne profesionalne mobilnosti u fazu traženja dugoročne stabilnosti, najčešće u četrdesetim godinama života. To potvrđuje temeljnu tezu iz moje knjige: migracija nije trajno stanje, nego faza životnog ciklusa", kaže prof. Jurić.

Nije samo ekonomija razlog povratka

Dodaje da povratak nije rezultat jednog faktora, nego promjene ukupnog odnosa između pojedinca i okruženja. Ukazuje da se ekonomska razlika između Hrvatske i zapadnih zemalja smanjila zbog rasta troškova života i inflacije u zemljama useljavanja. Međutim, ekonomski faktori sami po sebi ne objašnjavaju povratak.

Foto: Sanjin Strukic/PIXSELL

"U knjizi pokazujem da je ključni faktor dugoročna kompatibilnost između osobe i društvenog sustava. Svaki pojedinac implicitno razvija psihološki odnos sa sustavom u kojem živi. Ako sustav dugoročno pruža stabilnost, predvidljivost i mogućnost razvoja, migracijski pritisak se smanjuje. Ako pojedinac prestane doživljavati sustav kao stabilizirajući okvir, povećava se vjerojatnost migracije ili povratka", navodi. 

Dodaje da je posebno važan relacijski aspekt, odnosno da ljudi ne traže samo posao, nego dugoročnu životnu stabilnost.

"Profesionalni uspjeh sam po sebi nije dovoljan ako ne postoji osjećaj dugoročne pripadnosti i životne održivosti. Upravo zato, povratak se najčešće događa nakon što su ostvareni primarni ekonomski ciljevi migracije. Nakon toga u prvi plan dolaze pitanja dugoročne stabilnosti, identiteta i kompatibilnosti", ističe prof. Jurić. 

Poticaji države nisu dovoljni da bi se netko vratio

Već ranije pisali smo o tome koje poticaje država daje povratnicima - od izdašnih mjera za samozapošljavanje, preko poreznih olakšica za prvih pet godina povratka, do tečaja hrvatskog jezika - čak i stambenog zbrinjavanja. 

Je li to dovoljan mamac za ljude da se vrate ili dosele čak iz dalekih zemalja svijeta?

Naš sugovornik kaže da to ima pozitivan učinak, ali da samo po sebi nije dovoljno.

ŽIVOT VANI /

Stvari postaju malo jasnije: Evo zašto se Hrvati nakon desetljeća iseljavanja sada vraćaju

"Ključna teza koju dokazujem u knjizi Suvremene migracije i opstanak nacije jest da migracijske odluke nisu primarno vođene jednokratnim financijskim poticajima, nego percepcijom dugoročne stabilnosti. Najvažniji faktori su: stabilnost institucionalnog okvira, profesionalne perspektive, dostupnost stanovanja, administrativna predvidljivost i dugoročna društvena sigurnost. Povratak nije samo fizički čin dolaska, nego proces reintegracije. Upravo zato Ministarstvo demografije i useljeništva i ministar Šipić, čiji sam savjetnik za migracije razvija cjeloviti Plan povratka, koji ima za cilj smanjiti institucionalne prepreke i povećati dugoročnu stabilnost povratnika", ističe prof. Jurić.

Uz povratak izazov je reintegracija

No u svjetlu povratka iseljenika koji svakako jesu razvojni potencijal, određeni izazov predstvalja proces reintegracije. 

"Najveći izazovi uključuju profesionalnu reintegraciju, administrativne prepreke i psihološku reintegraciju. Povratnici često prolaze kroz fazu ponovne prilagodbe, jer su razvili profesionalne i društvene obrasce u drugačijem institucionalnom okruženju. Međutim, dugoročno gledano, povratnici predstavljaju razvojni resurs. Oni donose znanje, međunarodno iskustvo i profesionalne standarde koji mogu doprinijeti modernizaciji društva", ukazuje prednosti prof. Jurić.

Foto: Emica Elvedji/PIXSELL

Bitno je društvo u kojem će djeca odrasti

Posebno je izražen povratak kod obitelji koje ulaze u fazu odgoja djece. U toj fazi migracija prestaje biti primarno ekonomsko, a postaje egzistencijalno i razvojno pitanje jer roditelji procjenjuju ne samo plaću, nego i društveni okvir u kojem će njihova djeca odrastati, ukazuje naš sugovornik.

"Kako pokazujem u knjizi Suvremene migracije i opstanak nacije upravo u tom trenutku kriterij odluke pomiče se s maksimalizacije prihoda na maksimalizaciju dugoročne stabilnosti, pripadanja i kulturne kompatibilnosti", navodi prof. Jurić.

Tu je još i ovo - dio iseljenika, posebno nakon više godina života na Zapadu, počinje percipirati da unatoč profesionalnoj integraciji ne dolazi nužno do pune društvene i identitetske integracije.

Želja da djeca odrastu u poznatom okruženju

"U kontekstu sve intenzivnijih demografskih i društvenih promjena vezanih uz multikulturalizam u zemljama useljavanja, kod dijela obitelji jača želja da djeca odrastaju u kulturno i društveno poznatom okruženju, koje percipiraju kao stabilnije i predvidljivije. To je obrazac koji sam jasno identificirao u knjizi: povratak se najčešće događa upravo u trenutku kada migracija prestaje biti projekt rada, a postaje pitanje dugoročnog životnog okvira i budućnosti obitelji", navodi naš sugovornik.

'DOŠLA SU DRUGA VREMENA' /

Nije više obećana zemlja, iselilo čak 22.000 Hrvata: Ali, ni povratak u Hrvatsku nije lagan

Drugim riječima, ključno pitanje za povratak nije samo gdje se može bolje zaraditi, nego gdje se može dugoročno živjeti i odgajati djecu s osjećajem stabilnosti i pripadanja. Upravo ta promjena kriterija predstavlja jedan od najsnažnijih pokretača povratka.

Zaključuje  - Jedan od temeljnih nalaza koje iznosi i u svojoj knjizi jest da migracija i povratak nisu samo ekonomske, nego egzistencijalne odluke. "Pojedinac implicitno procjenjuje djeluje li određeni sustav kao okvir stabilnosti ili kao okvir dugoročne neizvjesnosti. Kada sustav djeluje stabilizirajuće, migracijski pritisak se smanjuje. Kada prestane djelovati stabilizirajuće, migracija ili povratak postaju racionalna adaptivna strategija. Migracija je, u svojoj biti, proces traženja kompatibilnosti između pojedinca i društvenog okruženja. Upravo ta kompatibilnost, a ne samo visina plaće, predstavlja ključni faktor koji određuje hoće li pojedinac ostati, otići ili se vratiti. To je jedna od središnjih teza koje iznosim u svojoj knjizi, koja pokazuje da budućnost migracijskih tokova ne ovisi samo o ekonomiji, nego o ukupnoj sposobnosti društva da djeluje kao stabilizirajući okvir za život pojedinca", navodi.

NET I VOYO /

Prijavite se na Net.hr s istom e-mail adresom kojom ste pretplaćeni na Voyo i čitajte sadržaje bez oglasa!

POGLEDAJTE VIDEO Naomi je napustila Japan sa samo jednim koferom: 'Nešto nas je vuklo u Dubrovnik i ondje smo imali posebno vjenčanje'