Okusi naših baka i djedova, oni sa sela, vratit će mnoge u sjećanja djetinjstva, probuditi najljepše uspomene. No pomalo se zaboravljaju, kao i recepti kako se radi domaća zimnica ili ono "nešto naše".
Na Danas.hr-u u serijalu u suradnji s prof. dr.sc. Ivom Grgićem, akademikom i profesorom Agronomskog fakulteta u Zagrebu, donosimo recepte kako pripremiti svoj svježi sir, kako napraviti slatke mazalice od sezonskog voća, ukiseliti ciklu i papriku, izraditi u vlastitoj kuhinji domaće kobasice ili krvavice.
Ovog puta prof. Grgić donosi nam jednostavnu ideju s običnim kukuruzom. Nekad sirotinjska hrana, danas bi mu vjerojatno nutricionisti dali zeleno svjetlo.
Donosi nam priču i recept za vricu:
"Veseli me početak godine jer se ponovo kotrlja već viđena priča. Potrošači gunđaju, naročito kada znaju da će biti u medijima, jer tko bi nešto dobro rekao, a znamo da ni mediji ne žive od objava dobrih vijesti. U redu, zgodno dođe uspjeh sportaša, ali i to kratko traje. Ministri pokušavaju biti duhoviti, kada im već ne ide u poslu koji im je netko podario i za što su plaćeni.
Zato nam nude koješta, od 'kuhanja' kruha do otkrića da 'možemo prehraniti tri Hrvatske'. Znanstvenici mudro šute, dobili su veliku povišicu i guraju svoje projekte, tvrtke, obrte, što je često sukob interesa, ali koga je za to briga.
Jer i novinari vode razne konferencije u fušu? A sve se vrti oko hrane, njene cijene, globalnih i lokalnih mutikaša, ozbiljnih proizvođača i trgovaca. Priznajem, jedino dobro je da mi, uvijek isti 'analitičari', dajemo mudre savjete kako preživjeti, a značajan dio nas zbog kilaže ne stane u ekran velikog formata. Televizija
uvećava, rekao sam ja već.
Red je da i ja ponudim neko rješenje, nisam ni ja lošiji od ministra Šušnjara, bivšeg Dabre, a bogme, niti od ministra Šipića. Tko zna, možda me trener, znate već koji, pozove u tim, on zna odabrati.
Kad se štedjelo i na energiji i na hrani
Dok se znojim kako započeti priču, sjetih se svoje Jošave, drugačijih vremena nego danas, vremena kada je u siječnju i veljači bila ciča zima, a dnevni život se odvijao u jednoj grijanoj sobi jer se i tada štedjelo. Na energiji i hrani.
Već sam bio dečkić kome je dozvoljeno biti s odraslima, a danas se naša djeca skrivaju i kreću kao zombiji, posebno kada navrati slučajni prolaznik. Ne daj Bože da bi došao svećenik stan ili kuću posvetiti, tada bi društvene mreže cičale od primjera zlostavljanja.
I tako veli djed Anto da u subotu dolazi rođak Mijat, čak iz Balegovca, s guslama i da će biti desetak odraslih, jer više nije ni moglo stati u grijanu sobu, sijelo ili večernje zimsko druženje će ovaj puta biti kod nas. Naravno, baba Anđa tri puta otpuhnu, nekoliko puta duboko uzdahnu i krenu u izgubljenu bitku, iako je u kući bila prvotna, ali djed je obećao i 'Amen'. 'Što dati ljudima?', reče baba, ne misleći samo na muškarce. Rakije još nešto ima, pa nađe se i malo 'meze' i kruha, kukuruznog naravno.
Ali je to malo za sve one koji dođu oko 6 navečer i budu, da Bog prosti, do 10. I spasonosno ona otkri 'toplu' vodu: varica.
Bosansko posavska zemlja je bila škrta, u suprotnosti s ljudima, i malo je davala za puno usta.
Već sam u ranijim tekstovima spominjao kukuruz i konkurenciju između ljudi, svinja i kokoši. Ipak, ljudi su bili u prednosti jer su svinje okončale svoj život u studenom, a broj kokoši se smanjio na nužnu reprodukciju, tako sve do proljeća.
Varica je bio kuhani kukuruz, tzv. bjelić.
Kuhanje od jutra do večeri
Za ovu poslasticu koja može zamijeniti nezdrave grickalice ili grizine, kako veli moj kum Molnar, potrebno je kilogram ili više zrna kukuruza, dobar lonac, voda i sol. Zrno kukuruza dobro isperite, poželjno je da ga kao grah dan ranije potopite u vodu.
Ovisno od lonca i grijača, kukuruz treba dovoljno kuhati. U ono doba je bilo jednostavno, stavio bi se ujutro na šparhet na drva i polako se to krčkalo do navečer. Kada je dovoljno skuhan, metoda 'provjere zagrizom', sklonite i u zdjelicu izvadite ocijeđeni kukuruz i posoliti prema želji. I rukometna utakmica može početi.
Tako je bilo i u ono doba kada je pauza od junačkih pjesama pokojnog Mijata dobro došla. Najviše zbog 'posluživanja' varice. Jedini problem su bile zdjele za svakoga, ali tada se nismo strašili zaraza i djece bi prstima također uzimala iz iste posude. Jedino bi sutradan baba Anđa gunđala zbog potrošene soli, a djed Anto vrtio glavom 'kako se ipak malo više rakije popilo'.
Jer se zimi nije nazirao kraj, a tko zna i kako će šljiva roditi.
Danas je puno jednostavnije, ima kukuruza, ekspres lonac je tu, a ne morate ni šporet ložiti. I evo zajedničkog projekta za dva ministra, jer se proizvođači kukuruza žale na niske otkupne cijene.
Varicu treba djelomično tehnološki pripremiti, pakirati s vrećicom soli i podijeliti potrebitima. Šala, kao što se i neki političari šale.
Ali, kao ideja i nije loša, jer sam siguran da bi mnogi, ako je po pristupačnoj cijeni, i kupili varicu.
Mladi kukuruz smrznuti
Druga ideja, za moje prijatelje s dvanaestog kata zagrebačkog nebodera, je da koncem srpnja ili početkom kolovoza nekako dođu do desetak klipova mladog kukuruza. Stavite ga u vrećicu za zamrzavanje i u hladnjak. U ove dane je odličan ako ga skuhate i malo posolite.
U našim 'hramovima duha', veletrgovinama u ponudi nisam vidio smrznuti mladi kukuruz. I jedno i drugo su prilika za nekog mladog poljoprivrednika- jedino me strah da u tome lancu 'Od polja do droba' cijena ne naraste kao da je to 'Dubai kuruza'."
POGLEDAJTE VIDEO Iz Grgićeve kuhinje: Recepti i priče koje mirišu na tradiciju i djetinjstvo!
