Okusi naših baka i djedova, oni sa sela, vratit će mnoge u sjećanja djetinjstva, probuditi najljepše uspomene. No pomalo se zaboravljaju, kao i recepti kako se radi domaća zimnica ili ono "nešto naše".
Na Danas.hr-u u serijalu u suradnji s prof. dr.sc. Ivom Grgićem, akademikom i profesorom Agronomskog fakulteta u Zagrebu, donosimo recepte kako pripremiti svoj svježi sir, kako napraviti slatke mazalice od sezonskog voća, ukiseliti ciklu i papriku, izraditi u vlastitoj kuhinji domaće kobasice ili krvavice.
Ovog puta prof. Grgić donosi nam ideju za doručak, onako kako su to radili stari - sirotinjski, ali s okusom doma, obitelji, najmilijih. Naš sugovornik dopro primjećuje da je to i najbolja gozba koju možete podastrijeti pred nenajavljenog gosta, koju ćete brzo moći spraviti, a bilo to sirotinjsko ili ne - izmamit će osmjeh svima.
U nastavku profesor Grgić i "pokljukuša":
'Neki me špotaju zbog pripovijedanju o jelima iz moje pradomovine, ali se uvijek sjetim suseda Urbića, povratnika iz dijaspore, koji jednom zgodom reče: 'Bosna je čudna država'. A ja se sjetih stihova M.Ć. Ćatića, pjesnika iz Odžaka: 'Ponosna je Bosna moj zavičaj mili, Tu je sunce žića granulo menika, Djedovi su moji za nju krvcu lili, Njojzi bit ću i ja čelenka i dika'.
U vrijeme M.Ć. Ćatića (1878. – 1915.) nije se na prvu skakalo na iskaz pripadnosti naciji ili vjeri, te su jela uvijek bila 'naša' a ne 'naša ili njihova'. Jedino se razlikovalo je li netko imao ili nije imao hrane za staviti na siniju i nahraniti mnoštvo čeljadi.
'Trbuh se još ne napaja bežičnim punjačem'
Ipak su manje razlike bile, da ne lažemo, je li nešto bio prihvatljivo ili ne, posebno između kršćana i muslimana, jer ne zaboravimo da je i to Bosna, ali koja je stoljećima živjela u ekumenizmu. Jedino su svi bili u suglasju da šljivovica ili vino nije grijeh, barem u ona vremena.
Jer tko se ne sjeća pjesme 'Vino piju nane age Sarajlije…' od pokojnog H. Polovine. A pšenično brašno je uvijek bilo 'naše', od
pojave pšenice na području Levanta do danas, jer nije zabilježeno da se pšenica nije koristila kao hrana zbog nekih razlika između ljudi.
Već smo spominjali pšenicu i pšenično brašno u spravljanju različitih prehrambenih proizvoda, od kruha do keškea i tome pridružujemo još jedan proizvod koji se zadržao bez obzira na umjetnu i/ili prirodnu inteligenciju. Trbuh se još ne napaja bežičnim punjačem.
Jednostavno jelo koje vam nudimo za pripravu je pokljukuša, koja se negdje spominje i kao kljukuša. I nije razlika samo u imenu, ona je i suštinska. Tako je kod Bunjevačkih Hrvata jelo pokljukuša juha s pečenim tijestom u njoj, a u nekim dijelovima Bosne to je pita.
Ipak, da vas previše ne zbunjujemo, mi vam nudimo pokljukušu onakvu kakva se pripremila i još priprema u Bosanskoj Posavini, u selu Jošavi i šire.
'Pokljukuša ne poznaje godišnje doba'
Pokljukuša ne poznaje godišnja doba, ona nije sezonsko jelo kao buncek ili hladetina, a bila je omiljena i kod djece i starčadi. Najčešće se pripremala za doručak, a danas dragi Posavljaci razasuti širom svijeta je najčešće pripremaju za nedjeljni doručak, prije odlaska na pučku misu u obližnju crkvu. A pokljukuša dobro dođe i kao jelo iznenađenja za goste (ne)namjernike, jer jedne podsjeti na rodni kraj, a druge, koji nisu Posavljaci, ugodno iznenadi.
Često se sjetim Novalje, ljeta i jutarnjeg poziva Šime Čolića da dođem na pokljukušu. A jednom zgodom je i moja supruga Mirjana, za druženje s obitelji Križan, Jelušić, Rogić, Rstić… uz druge delicije Bosanske Posavine pripremila i pokljukušu, na veselje naših prijatelja.
Za ondašnju pokljukušu je bilo potrebno brašno, voda, sol, češnjak, malo slanine i svinjske masti. Vremenom se sve mijenja te za one imućnije ili za prijatelje s dvanaestog kata zagrebačkog nebodera, tu je i vrhnje i kiselo mlijeko ili jogurt, a uz pokljukušu možete poslužiti narezanu kobasicu, slaninu i svježi kravlji sir.
Po mogućnosti da je sve iz vlastite proizvodnje, o kojoj smo već pisali.
Smjesu tijesta napravimo žitku, negdje između smjese za palačinke i kruh, te u nju dodamo malo soli. Za to vrijeme pećnicu zagrijemo na 180 0 C. U malo nauljenu tepsiju stavimo tijesto da bude debljine oko 2,5 cm, peče se dok ne dobije zlatno žutu boju. Za to vrijeme pripremamo preljev.
Nekada se, zbog neimaštine, zagrijalo malo svinjske masti i na to stavilo na kockice narezane slanine. Kada je tijesto gotovo, pazeći na ruke, ono se lomi na neoblikovane komade veličine jednog zalogaja, prelije mašću, doda sitno nasjeckanog češnjaka i promiješa. Ovako je nekada izgledao doručak u mome kraju i neka vam je u slast!
Danas su drugačija vremena i koliko god gunđali na trgovce, naši hladnjaci su puno bogatiji od onomad skromnih špajzi. Zbog toga i možete pripremiti bogatiji preljev i dodatak uz pokljukušu.
Preporučam vam da u otopljenu mast dodate bijeli luk na par sekundi, zatim malo vode te vrhnje, a smjesa mora biti rjeđa te njome zalijte tijesto i promiješajte. Po želji, na pokljukušu u svome pijatu možete dodati još malo vrhnja.
Da bi sve još bilo ukusnije, sa strane stavite već pripremljenu slaninu i crveni luk, a kao što smo rekli, dobro dođe i nekoliko šnita domaće kobasice. Može i malo svježeg sira, a ako ga nemate dobro dođe čaša kupljenog jogurta.
I znajte da vama zavide već odavno moji bivši suseljani, koji nisu imali priliku imati takav dodatak, ali niti prilike da se brinu o svojim kilogramima i o "štetnosti" svinjske masti.
Ili kako bi rekla moja baba Anđa, 'polako djeco, nešto mora ostati i za poslije'."
POGLEDAJTE VIDEO Iz Grgićeve kuhinje: Recepti i priče koje mirišu na tradiciju i djetinjstvo!
