Datum 24. veljače 2022. označio je početak ruske agresije na Ukrajinu, ali i prekretnicu u ratovanju kakvo poznajemo. Nikad do tada rat nije bio toliko realno i sirovo dokumentiran, a stanje na bojišnici toliko drugačije od bojišnice bilo kojeg rata prije toga.

U svakom ratu ima dezinformacija, ali količina informacija i dezinformacija o ratu u Ukrajini nadmašila je sve što nam je bilo poznato do sada.

Nikada još nismo vidjeli predsjednika da sudjeluje na samitima i konfenrecijama online ili da drži govor putem 3D holograma. 

Nikada prije nismo vidjeli da ruski generali prijete i naslađuju se putem društvenih mreža. Nikada prije nismo vidjeli da se putem Telegram kanala ili X-a izvještava o osvajanju nekog grada ili sela.

Vojno, rat u Ukrajini donio je toliko novog da će biti potrebne godine analiza i razvoja vojnih doktrina koje bi dale novi smisao starim vrstama oružja.

Što su sve donijeli dronovi u ratu?

Tragična, ali hrabra i tvrdoglava borba Ukrajine protiv glomaznog okupatora i njezina domišljatost da se brani sredstvima koja bi malo tko zdravorazumski smjestio na bojno polje, proučavat će se u godinama koje dolaze, iako su već i sada tema tema rasprava i revolucionarnih spoznaja. 

Što to vidimo u Ukrajini, a da nikad ranije nismo? Kako će ovaj rat odrediti budućnost ratovanja? Koja oružja gube svoj smisao u novom načinu ratovanja? O svemu tome detaljno za net.hr govori vojni analitičar Goran Redžepović.

Ovaj rat je donio toliko toga što do sada nismo vidjeli: vojno, tehnološki, medijski pa i u našem poimanju rata. Krenimo redom, vojno - tu je prije svega upotreba dronova.

Dronovi su nešto novo kao sredstvo ratovanja, ali dronovi su prije svega pokazali da je upotreba 'low cost' sredstava i njihova masovna proizvodnja bila potpuno zanemarena i da je nametnula novi način ratovanja. Jedan dron od 600-650 dolara uspijeva uništiti tenk od 2 milijuna dolara. Međutim, upotreba dronova donosi još jednu vrlo važnu stvar - on nije samo napadno sredstvo nego i sredstvo za prikupljanje informacija - bojno polje postaje potpuno transparentno, nema više mogućnosti prikupljanja većih oružanih informacija da bi se mogao izvršiti masovni napad. Dronovi su spriječili prikriveno gomilanje i grupiranje snaga za izvršenje jačih udara. Također, dronovi su pokazali da i u toj tehnologiji postoji razlika: isplate se oni koji su jeftini, masovno se proizvode i brzo se mogu nadomjestiti upotrebom onog što je dostupno na tržištu, za razliku od skupih velikih dronova kao što su Bayraktar dronovi, koji su se prvih mjeseci pokazali potpuno neupotrebljivima u sukobima visokog intenziteta. 

Pored toga, dronovi su donijeli razvoj jedne potpuno nove vještine: pilot drona postaje ključna osoba, on je taj koji uspijeva reagirati u realnom vremenu. Dakle, jedan dron otkriva cilj, on odmah ragira. Međutim, sada dolazimo do drugog dijela - prikupljanje, obrada i diseminacija informacija. Sve se to može postići pod uvjetom da operator tih dronova, dakle konačni izvršitelj, ima mogućnost raspolaganja informacijom u pravom vremenu, dakle u vremenu u kojem je njegova reakcija moguća. To je moguće ako je sustav odlučivanja decentraliziran jer, da bi se brzo moglo reagirati, morate imati brzo donošenje odluke. Da biste imali brzo donošenje odluke, morate sustav decentralizirati, ne čekati dvije ili tri razine zapovijedanja da bi se reagiralo nego treba reagirati u pravom vremenu kada se može reagirati. Dron kao dron je sredstvo međutim, kompletan taj sustav i uvjeti u kojima djeluju dronovi su se promijenili pa su oni došli do izražaja. 

Zanimljivo je da prvi FPV dron koji su Ukrajinci koristili, dakle komercijalni dron koji je zabilježeno da se upotrebljava u ratu - to je jedan klinac na prilazima Kijeva letio sa svojim dronom i slao je obavještajne podatke obrambenim snagama odmah na početku rata - jako brzo su skužili koje su mogućnosti tih dronova i onda su ih počeli masovno uvoziti pa proizvoditi. 

Dakle, promijenilo je i sam zapovjedni sustav, to je bilo nužno...

Apsolutno. Da bi se moglo reagirati, vi morate decentralizirati odlučivanje, ne možete čekati da vam netko odobri. Postoji centralizirano odlučivanje ali decentralizirano izvršavanje. Suština je da se više ovlasti daje na taktičkoj razini pojedincima i nižim taktičkim postrojbama da one odlučuju u odnosu na zajednički cilj. Na primjer, vi kažete 'zajednički cilj je što prije uništiti neprijateljski tenk' kad se pojavi. To odmah znači za neku nižu taktičku jedinicu da oni taj tenk uništavaju, ne samo kad ih napada nego, kada se transportira negdje, skladišti itd. Suština je dati dronu prostora da se inicijativa ispolji na najnižim razinama. 

Kako postići nadmoć kada se sve zna?

Koliko god je to novost u ratovanju, koliko stvarno mijenja tijek ratovanja? Navodno je upotreba dronova korisna i njihova moć je razorna, ali istovremeno, posljedica je nastanak zamrznute linije bojišnice tzv. zone smrti u kojoj nema naprijed ni natrag - pokuša li netko napraviti proboj u manjim formacijama, dronovi to odmah detektiraju. U konvencionalnom ratovanju, kako ste spomenuli, gomilanje snaga u tajnosti omogućava ozbiljnije pomake. Je li to onda i otegotna okolnost za ukrajinsku vojsku?

Pa, ne možemo govoriti o otežavajućim i otegotnim okolnostima. Radi se o taktici i prilagodbi za primjenu taktike. Nisu dronovi doveli do toga da se zamrzne bojišnica. Bojišnica je zamrznuta zato što nijedna strana ne može ostvariti nadmoć u određenom trenutku. Tu se sad javlja pitanje, kako postići nadmoć u uvjetima pune transparentnosti bojišta? Sada se radi na tome: da li će ti dronovi i njihovo djelovanje biti soft ili hard, elektroničko ili nešto drugo, o tom se sad uvelike raspravlja.

Nitko još nije doktrinarno definirao novi način upotrebe oklopno-mehaniziranih snaga koje ustvari garantiraju brze prodore. Dakle, da bi se ostvario brzi veliki prodor morate imati osoblje sa velikim manevarskim sposobnostima. Velike manevarske sposobnosti imaju oklopno-mehanizirane jedinice koje kombiniraju pokret, vatru i zaštitu, oklop. E sad, kako omogućiti da te postrojbe djeluju u stvarnim uvjetima bojišta i vještine koje moraju upotrijebiti? Prerano je sad procjenjivati da je tenk kao oružje neupotrebljiv. Tenk ostaje kao oružje, ali njegov koncept i način primjene mijenja se u odnosu na ono što je bilo prije ukrajinskog rata.

Dakle, nisu dronovi ti koji su zamrznuli sukob, koji su stvorili tu mrtvu zonu, nego mogućnost nijedne od strana: Rusi ne pobjeđuju, Ukrajinci ne gube - to je osnovna lekcija zato što nijedna strane ne može ostvariti određenu nadmoć u realizaciji svojih vojnih ciljeva. 

Što biste još istaknuli u ovom konkretnom ratu, a da u dosadašnjim ratovima nismo imali priliku vidjeti na ovaj način? 

Ovaj rat se vodi u nekoliko domena: na kopnu, moru, u zraku, u cyber spaceu. U svemiru se još ne vodi, iako se koriste neki podaci. Ono što je interesantno za ovaj rat je jako visoka fleksibilnost koju je pokazala ukrajinska strana i inicijativa da iskoristi sve moguće 'off the shelf', komercijalne, tehnologije za provođenje uspješnih operacija.

Recimo, pored dronova, tu su ogromne komunikacijske sposobnosti Starlinka. Starlink omogućava stvarno dostupnost informacija, brzo, kvalitetno i dovoljnog kapaciteta od najviših do najnižih razina na bojišnici. Druga karakteristika je diseminacija informacija - dakle, informacije se stvarno jako brzo šire i mora se reagirati u pravom vremenu, inače dolazite u inferioran položaj. Artiljerija je i dalje ostala najjača udarna snaga kopnene vojske međutim, način primjene i mogućnosti te artiljerije se promijenio u odnosu na ranije. Dolazi artiljerija mnogo preciznija, primjenjuje se nova taktika 'opali i bježi' - 'shoot and scoot'. 

Upotreba tenka je promijenjena. Dakle, još ne znaju što će s tenkovima, ali taktika se mijenja, neće se više ovako koristiti. 

Na moru je zanimljivo...

Današnji tenkovi su prošlost

Pardon, prije nego što spomenete more, što to znači - da je tenk previše trom za takav način ratovanja? 

Pa nije. Da bi tenk uspješno djelovao, moraju se stvoriti određene okolnosti u kojima bi on mogao ispoljiti svoje sposobnosti - manevar, vatru, oklop - tenk je kombinacija tog troje.

U ovom slučaju, problem je zaštita tenka. Nitko ne može osigurati adekvatnu zaštitu u odnosu na napade dronova, a pogotovo ako se radi o napadu rojeva dronova. Rusi sad rade neke kornjače, nadograđuju svakakve strukture na tenkove, a Ukrajinci znaju potrošiti i po 60 FPV dronova da bi uništili jedan tenk, ali to je još uvijek daleko daleko isplativije. Dakle, tenk nije gotov međutim, sada nije riješen problem zaštite. Kako će se taj problem riješiti, to ćemo vidjeti.

Morate shvatiti jednu stvar. Koncepcijski, sadašnji tenkovi koji ratuju u Ukrajini napravljeni su za Hladni rat, dakle oklop je pravljen da se štiti od horizontalnih prijetnji, bilo da su to protutenkovski topovi, protutenkovske rakete. U tom smislu, tenk je oklopljen, da tako kažemo, u dvije dimenzije: gornji dio tenka je jako slabo oklopljen. Dronovi koriste tu slabost i napadaju tenkove iz te gornje sfere gdje je on jako slabo oklopljen. Još nije definirano, ali budući koncept tenka ide na to da on bude manji, lakši, pokretljiviji, da bude top s automatskim punjenjem i da ima mogućnost zaštite od napada drona. Ta zaštita mora biti individualna zaštita tenka kao borbenog sredstva i kolektivna to jest zaštita tenkovske formacije.

Puno se na tome radi. Ovo da Trophy oklop, aktivna zaštita, to osigura - to je čisti fake jer je ta aktivna zaštita dizajnirana da brani tenk od protuoklopnih raketa, a ne od napada rojeva drona. Dakle, koncepcijski, mora se još riješiti dizajn tenka i taktika upotreba. A smatra se da će smanjena težina i povećana manevarska moć dovesti do toga da se tenk brže kreće, bude manji i kraće izložen za napade drona iz zraka. To su sve neki problemi koji su otvoreni i za koje još nitko nema rješenje. Sada su tenkovi koji su po starom konceptu - trebali bi biti udarna šaka prodora, a oni djeluju iz pozadine dok pješadija ide naprijed. Dakle, potpuno se okrenulo. Zašto? Zato što tenkovi, ako idu sami naprijed, postaju vrlo laka lovina jedne ili druge strane. 

Jedna potpuno nova dimenzija ratovanja

More ste spominjali...

Da, operacije na moru su dokazale da u zatvorenim morima kao što je Crno more flota ne može sigurno djelovati, da li zbog napada protubrodskih raketa koje djeluju s obale, da li zbog napada dronova iz zraka ili pomorskih dronova koji djeluju kopneno. Čak ni veliki oružani pomorski sustavi kao što je bio Burak, stanica Moskva, koji ima višeslojnu zaštitu od napada iz zraka, od napada projektila, nije se uspjela obraniti od napada ukrajinskih protubrodskih raketa lansiranih s obale. Pogotovo to važi za plovila niže razine, za korvete, fregate..

Tako da su Ukrajinci - faktički mornarica bez borbenih brodova - uspjeli otjerati crnomorsku flotu iz zapadnog dijela Crnog mora i iz njihove matične luke Sevastopola. To je potpuno jedna nova dimenzija ratovanja gdje se vidi da upotreba velikih plovnih jedinica u zatvorenom moru u sadašnjim uvjetima postaje, da kažemo, vrlo vrlo upitna. Nitko ne može osigurati toliko sredstava za zaštitu koliko se može koncentrirati jednostavnih i jeftinih sredstava koja napadaju to plovilo. U tom smislu, isto se preispituje. Rusi su svoju flotu maknuli u Novosibirsk, na istočnu obalu Crnog mora, i djeluju nešto iz pozadine, balansiraju koji krstareći projektil i to je to. 

'Mnogi ratovi su izgubljeni bez ijedne izgubljene bitke'

Unatoč svim tim promjenama, ono što određuje rat su - ako govorimo o određivanju pobjede na bojnom polju - 'boots on ground'.

Apsolutno. Bez pješadije nema pobjede. Ali morate znati, mnogi su ratovi izgubljeni, a da nije izgubljena nijedna bitka. Amerikanci u Vijetnamu nisu izgubili nijednu značajnu bitku, a izgubili su rat. Rusi u Afganistanu nisu izgubili nijednu značajnu bitku, a izgubili su rat. Dakle, ako ta okupacija, napad, postane toliko... ako njegovi troškovi toliko narastu i za neprihvatljive cijene, vi se povlačite, gubite rat, nemate sposobnost za daljnje vođenje rata. I u ovom slučaju Rusija bi vrlo brzo, ne bih rekao poklekla nego, preispitivala svoju poziciju da nije bilo izravne, brze i vrlo vrlo neograničene podrške totalitarnih režima, prije svega iz Irana i Sjeverne Koreje.

Kad su Rusi ostali gotovo bez granata, Sjevernokoreanci su im isporučili milijune topničkih granata kalibar 152 i 122 milimetar kojima su mogli nastaviti rat. Iranci su dali Rusima licencu za proizvodnju dronova dugog dometa kojima sada teroriziraju Ukrajinu. Da su oni sami to morali razvijati, dugo bi trajalo i došlo bi kasno. Održanje Rusije na životu omogućeno je izravnom pomoći nedemokratskih režima.

'Europa ni dan danas ne zna kako pomoći Ukrajini'

I sada dolazimo do nekog političkog prevrata. Dok su kod nas lupetali, i uključujući naš Sabor, o ofenzivnim, neofenzivnim oružjima za pomoć Ukrajini, dotle je Sjeverna Koreja slala Rusiji sve što je trebalo - od taktičkih balističkih projektila, topničkih granata do vojnika koji će se boriti za njih. Isto tako Iran - sve što je Rusima trebalo, a oni su imali, oni su njima slali. A kod nas u Europi se vodila debata je li neko oružje ofenzivno, neofenzivno. Dakle, on tebe napada tenkom, a ti sad ne trebaš dobiti tenk jer je tenk navodno ofenzivan. Kakve to veze ima? Ako se braniš - onda je defanzivan, ako napadaš - onda je ofenzivan. To je pokazalo kompletni diletantizam naših donositelja odluka, ne svih ali velikog dijela. Dan danas Europa nije potpuno jasna u tome u kojoj mjeri treba pomoći Ukrajini da bi došla na istu razinu da se brani od Rusije.

Osnovna ruska prednost je da oni raspolažu daleko većim sredstvima udara u dubinu ukrajinskog teritorija - to su balistički projektili, krstarice, rakete i besposadne letjelice, dronovi dugog dometa. Europa je dala ograničenu količinu sredstava koja mogu djelovati na taktičkoj i oprativnoj dubini unutar ruskog teritorija, ali Ukrajinci uopće nisu dobili sredstva kojima bi mogli uništiti tvornice gdje se masovno proizvode ti dronovi, raketni projektili, taktički balistički projektili itd. To je ono, što se kaže, prednost totalitarnih režima - da oni ne raspravljaju o tome je li nešto moralno ili nije moralno, je dobro ili nije dobro, nego sami odlučuju što je u njihovom interesu, debate kod njih nisu bitne. I to je pokazalo nezrelost Europe, nekih država manje ili više, a opet se pokazalo koje države su zrelije - to se prije svega odnosi na nordijske države koje su odmah shvatile opasnost ruske agresije, pogotovo Finska koju su Rusi tlačili godinama. 

Što se događa u zraku?

Zašto se ne vidi upotreba avijacije u ovom ratu? Vidimo sada, Amerikanci šalju nosač aviona prema Iranu - na jedan stane 90 borbenih aviona. Uvijek kada su Amerikanci u pitanju, čujemo da su bombardirali ovo ili ono. Međutim, na relaciji Rusija-Ukrajina aviona gotovo da i nema, osim kada Rusija ide ometati europski zračni prostor. 

Zato što nijedna strana ne može ostvariti nadmoć u zračnom prostoru. Nadmoć u zračnom prostoru stvara se uništenjem neprijateljske avijacije i njihove zemaljske protuzrakoplovne obrane, dakle, neutralizacijom sustava. Nijedna država, ni Rusija ni Ukrajina, nije u mogućnosti iznad teritorija suprotne države ostvariti premoć u zračnom prostoru, strategijsku pa ni operativnu, da bi njihova avijacija mogla slobodno djelovati.

Amerikanci, Izraelci kada idu u neku operaciju - recimo, posljednja operacija u Iranu - prvo su neutralizirali kompletnu iransku protuzračnu obranu, a onda su išli bombardirati određene vojne ciljeve u Iranu. Tako rade Amerikanci - tako su radili u Iraku, u Jugoslaviji.

Ovdje, govorimo o tome da nijedna država nema kvalitativne i kvantitativne sposobnosti da ostvari premoć u zračnom prostoru da bi njeno zrakoplovstvo djelovalo slobodno u zračnom prostoru jedne od zaraćenih strana. Oni djeluju sa distance, i jedni i drugi. Pogotovo su Rusi intenzivirali upotrebu planirajućih bombi čiji je domet sad već 120 kilometara i njihovi avioni Su-34 se uglavnom sa distance koriste za lansiranje, kao plaftofma za lansiranje tih bombi koje su izuzetno razornog kalibra od 250 kilograma pa čak 3 tone, ali to sve sa distance.

Avijacija se ne približava liniji fronte jer Ukrajinci imaju relativno solidne protuzračne sustave kojima mogu oboriti ruske avione i obrnuto, Ukrajinci ne prilaze puno ruskom teritoriju - tu i tamo izvrši se neki taktički udar vođenim projektilima po nekom taktičkom cilju uz liniju fronta, opet sa distance, ali je to sve veliki rizik. Ukrajinci u velikoj mjeri koriste svoje avione, ovo malo što imaju zapadnih zrakoplova F-16 i ostalo im je tri Miragea 2000, za presretanje ruskih krstarećih projektila i dronova. Tu su ti avioni izuzetno korisni, mislim da je čak 80 posto presretanja krstarećih projektila napravljeno s F-16 avionima. 

E sad, kad ste već spomenuli tu obranu, zračni dvoboj, ono što je problem, Ukrajinci nemaju dovoljno sredstava za proturaketnu obranu, dakle za obranu od taktičkih balističkih projektila. Rakete Patriot to mogu raditi, ali nije na raspolaganju dovoljan broj raketa presretača PAC-3 koje vrše presretanje balističkih projektila i onda tu Ukrajinci ne mogu ništa. I tu dolazimo do one da je napad najbolja obrana - kada bi Ukrajinci imali odgovarajuća ofenzivna sredstva, pa da Rusima uzvrate istom mjerom po istim ciljevima, onda bi Rusi vjerojatno razmatrali vrijedi li upotrebljavati balističke projektile kao oružje terora, što rade ove zime kako bi ostavljali milijune ljudi bez grijanja na -25.

'Tenkovi i avioni u drugom planu'

Znači, imamo rat bez tenkova, uvjetno rečeno, i rat bez aviona...

Da, ja bih to rekao ovako: oružja koja su bile perjanice ofenzivnog djelovanja u Hladnom ratu, to su tenkovi i avioni, sada su došli u drugi plan. A u prvi plan su došli dronovi i pješadija.

U svemu tome još jedna stvar, o kojoj se ne vidi i ne čuje puno, to je elektroničko ratovanje. Izuzetno važno. Postaje masovno i vrlo je učinkovito. Rusi su tu imali apsolutnu prednost na početku rata, imali su ukupno sedam brigada, a šest su angažirali u Ukrajini i uspjeli su ometati.

Pazite, svako pametno oružje dobija nekakav signal da bi moglo precizno pogoditi neki objekt. Taj signal može biti autonoman, u samom sustavu, a može dolaziti izvana preko GPS-a, preko nekog linka. Rusi su tu bili jako kvalitetni u početku rata međutim, Ukrajinci su tu uz pomoć Amerikanaca napravili značajne promjene i sada imaju sposobnosti elektroničkog ratovanja, prije svega protiv dronova. Jako velik dio dronova koje Ukrajina napada ne stiže do svojih ciljeva, u velikoj mjeri zašto što se vrši ometanje njihovih sustava za navođenje elektroničkim putem.

'Takve krvave i brutalne scene sam po prvi puta vidio'

Ima još toga što je u ovom ratu drugačije. Primjerice, nikad do sada nismo vidjeli da se predsjednik jedne zemlje u ratu priključuje online na neki samit ili drži govor putem holograma. Da na društvenim mrežama imamo prikaze iz video igrica predstavljene kao prikaze s bojišnice. Što biste Vi istaknuli, a da nikada prije niste vidjeli na taj način?

U tom informativnom prostoru, što se tiče rata u Ukrajini, stvarno je bilo svega. Gledate slike ranjenih vojnika koji vrše suicid, mogli ste vidjeti tijela koja se raspadaju nakon napada dronom. Stvarno je bilo najkrvavijih, najbrutalnijih scena, to sam prvi put i ja - iako relativno dugo pratim ovu tematiku - u životu vidio. Fizičke eliminacije ljudi, od pogubljenja zatvorenika, suicida ranjenika do ljudi koji se predaju dronom, pogađanja ljudi dronom u glavu... Da, ima tu puno fake informacija i treba biti pametan i sposoban filtrirati što je fake, a što nije.

Taj informacijski prostor je izuzetno značajan zato što Rusi imaju tradiciju tog agitpropa - proturanja laži. Međutim, ipak se ta sloboda širenja informacija na kraju pokazala da ne ide baš u korist Rusije, pogotovo zadnjim zakonom kojim Putin želi ograničiti upotrebu Telegram platforme, upotrebu WhatsAppa, uvući kontrolu interneta. Njemu se obija o glavu da sve te istine sada o ukrajinskom ratu dođu do njegovih građana. Očito je da propaganda svojim djelovanjem ne može nadjačati istinu koja ide preko svih tih društvenih mreža - istinu koja je surova, koja je bolna i koja za Rusiju nije tako atraktivna.

Možemo promatrati i koja je dobrobit takvih mogućnosti širenja informacija i koji su nedostaci. Nedostaci su u svakom slučaju mogućnost širenja lažnih vijesti i propagande. isto tako, tako taj inforamcijski prostor omogućava da dolaze istine. Vidjeli smo preko privatnih snimki prvu raketu koja se zabila u neki stambeni objekt u Ukrajini. Vidjeli smo u Kramatorsku na željezničkoj postaji tijela raznesena od kazetne bombe, raketa. Izbjeglice. Tu ima pros i cons međutim, generalni zaključak je da nijedan rat nije bio toliko dokumentiran kao ukrajinski rat i nijedan rat u tom smislu nije bio globalno prisutan. Te informacije vidi cijeli svijet, one se komentiraju od Kine do Novog Zelanda.

'Ima jedna dobra izreka - Rusi čim zinu, lažu'

Kakav je vama doživljaj i osjećaj - jer ja sam to pitala sebe - dok čitate o tome da se Kadirov oglasio putem svog Telegram kanala. Ili da je ukrajinski guverner izvijestio da je danas pogođena kuća i da je poginulo dvoje djece. Da se šef Wagnera oglasio na Telegramu. Osobno sam imala osjećaj kao da sam u svim chat grupama u kojima ne želim biti. To nismo vidjeli u Afganistanu - da general putem Telegram kanala šalje poruku. Ovdje smo svi promatrači. 

Da. Pa mislim, to je individualno, kako se obraniti od svih tih informacija i filtrirati koje su prave, a koje lažne. Ima jedna dobra izreka - Rusi čim zinu, lažu. Sve što dolazi iz Moskve, sve je upitno. I na zapadnoj strani se kontroliraju informacije, ali u puno manjoj mjeri. Ako krenete od toga, onda počnete filtrirati neke izvore informacija kojima vjerujete.

Apsolutno, samo želim reći da je javni prostor napunjen silnom količinom informacija pa čovjek više ne razumije o čemu čita, što je netko rekao jučer...

Kako da kažem, to je na vama kako ćete selektirati izvore informacije. Brzo se pokazalo koji su blogeri propagandisti, a koji nastoje prikazati nešto što je realno. Ako pričamo s novinarske strane, to je i iskustvo. Sjećam se Domovinskog rata - sve što je Beograd propagirao, bila je laž. Hrvatska je bila napadnuta i ta naša istina je bila tako grozna da nismo trebali ništa izmišljati. Tako isto Ukrajinci - njihova situacija je tako grozna da oni nemaju potrebe izmišljati je li pet projektila udarilo toplanu preko koje se grije četvrt milijuna ljudi. To je surova istina. A onda Rusi izmišljaju da su napali elektranu gdje se proizvodi oružje. Čista laž.

'Rusi gube oko 30.000 vojnika na mjesec, Ukrajina upola manje'

Mislite li da je ta silna količina informacija, prenošenje toga tko je što rekao, zamaglila ovaj vojni aspekt? Nisam sigurna da bi netko znao reći kako je Ukrajina vojno prošla 2023. u odnosu na 2024.  

Znate što, to je logično, jer nema neke dinamike na bojištu. Svi su pomaci taktičke razine, osvajanja su relativno mala, dobitci su relativno mali, gubitci su steady. Rusi gube oko 30 tisuća vojnika na mjesec, što poginulih što ranjenih što nestalih. Ukrajinci upola manje i to je to. Nema tu nekih novosti. Kupjansk je bio, pa protuudar ukrajinski, ali to su sve u odnosu na cjelokupni sukob dobitci niže taktičke razine. S druge strane, ta ruska taktika terora da žele smrznuti u Ukrajince, pogotovo velike gradove, da unište energetski sustav, da ljudi nemaju grijanja, struje i vode usred zime, o tome se piše. A na samom frontu to su vam, da parafraziram generalnog tajnika NATO-a, pomaci na razini vinogradarskog puža. Stvarno minorno. Ako bi bila neka promjena, vjerojatno bi se o tome više pisalo ali, na Zapadu ništa novo. U zadnje dvije godine, Rusi su uzeli dva posto ukrajinskog teritorija. To je toliko malo da to uopće ne opravdava toliki utrošak snaga i gubitaka. 

Europska javnost se budi, polako shvaća koja je opasnost od ruske agresivne politike, pogotovo u kontekstu američkog mogućeg povlačenja iz NATO-a.

Scenarij kraja rata

Kakav može biti ishod ovog rata?

Pa, najvjerovatnije Rusija neće dobiti, Ukrajina neće izgubiti. Rusija je već sada izgubila strategijske ciljeve zbog kojih je krenula u rat. Krenula je u rat da spriječi proširenje NATO-a - dobila je Švedsku i Finsku u NATO-u, još 1200 kilometara NATO granice. Krenula je razjediniti Europu - Europa postaje sve ujedinjenija. Krenula je okupirati cijelu Ukrajinu i Ukrajince pretvori u male Ruse - Ukrajinci su homogenizirani više nego ikad baš zbog ruske agresije. Planirala je osvojiti najmanje pola Ukrajine, a ostatak staviti pod svoju kontrolu - uspjela je osvojiti samo 20 posto ukrajinskog teritorija od 2014., teritorija koji je ustvari spaljena zemlja. Jedino što je neki strategijski dobitak - kontrola Krima. Međutim, i Krim kao okupirano područje nema smisla jer Ukrajinci kontroliraju sjeverozapadnu obalu Crnoga mora i s tih pozicija mogu materijalno pokrivati Krim tako da je i taj dobitak vrlo upitan.

Dakle, Ukrajina će možda izgubiti nešto teritorija, ali će zato sačuvati slobodu, svoju naciju i osigurati sebi put ka Europi, da postaje dio europskih civiliziranih naroda. A s Rusima će distanca biti veća nego ikad. 

POGLEDAJTE VIDEO Rusi zasuli Ukrajinu projektilima, zima dotukla civile: Kijev, Harkiv i zapad bez struje