Glavni tužitelj Alan Tieger jutros je u Haagu, iznoseći završne riječi u postupku protiv hrvatskih generala Mladena Markača, Ivana Čermaka i Ante Gotovine, najprije govorio o protjerivanju Srba iz Krajine, ustvrdivši kako je Sektor jug, kojim je u Oluji zapovijedao Gotovina, 4. kolovoza podvrgnut topničkom napadu.
Pučanstvo koje je tamo stanovalo i promatrači UN-a shvatili su da su napadnuti civilni ciljevi i da ljudi nisu sigurni. Nisu znali da je to rezultat zapovjedi generala Gotovine, koji je naredio da uz komunikacijske centre i vojne ciljeve treba gađati i zgrade, naveo je Tieger.
Prestrašeni civili nisu znali da je to rezultat sastanka predsjednika Franje Tuđmana i ministra obrane Gojka Šuška s generalima Markačem, Čermakom i Gotovinom, na kojemu je dogovoreno da treba natjerati civile da bježe. Taj plan je uspio s obzirom na broj Srba koji su napustili Krajinu.
Ovdje nitko ne tvrdi, istaknuo je, da je Hrvatska imala plan da nekoga protjera, ali "to su bili pripadnici udruženog zločinačkog pothvata". Tužiteljstvo ne dovodi u pitanje niti opravdanost akcije, ali smatra da je dokazano kako je ona za cilj imala istjerati Srbe granatiranjem, pljačkanjem i ubojstvima, a kasnije stavljanjem administrativnih prepreka za njihov povratak.
Tieger je citirao izjavu Tuđmana nakon Oluje, kako bi istaknuo koji je krajnji cilj te operacije: "Ono što smo mi stvorili je hrvatska država koja će trajati stoljećima."
Hotimično nisu proveli mjere da se vrate u dovoljnom broju da ne bi predstavljali demografsku prijetnju, istaknuo je, dodajući kako je za vrijeme Oluje "prevladavalo ozračje nekažnjivosti, ubijani su mnogi Srbi".
"Čermakovi su ljudi prikupljali mrtva tijela bez istrage", kazao je Tieger, "nisu proveli odgovarajuće mjere da bi zaustavili zločine, a Tuđman napravio administrativne pretpostavke da bi preobrazili to područje i osigurali državu koja će trajati stoljećima".
Naveo je kako su pripadnici udruženog zločinačkog pothvata imali plan protjerati Srbe te da optužba ne tvrdi da Hrvati nisu bili žrtve u ratu.
Posvećen viziji Hrvatske proizašle iz neke davne slave, Tuđman je smatrao da multietničke države ne mogu opstati i da je rješenje etnički homogena država, tvrde tužitelji, a to je stajalište kojim se predsjednik čak i hvalio.
Kao dokaz navodi sastanak Hrvoja Šarinića i Slobodana Miloševića, tijekom kojeg su se dogovorili da "što manje Hrvata u Srbiji i Srba u Hrvatskoj, to bolje".
Sastanak na Brijunima
Važnost da civili odu istaknuta je na sastanku na Brijunima 31. srpnja 1995. godine naglašavanjem psihološkog dojma na Srbe, ističe optužba. Sin Franje Tuđmana, Miroslav Tuđman, predložio je radijsko emitiranje s predloženim pravcima kretanja "da mi imamo što moguće manje posla", a raspravljalo se i o bacanju letaka stanovnicima, naveo je tužitelj pozivajući se na tzv. brijunske transkripte.
Obrana tvrdi kako letaka nije bilo, a čak i ako je to točno, to ne mijenja fokus brijunskog sastanka, tvrdi optužba. Tužiteljstvo opovrgava tvrdnje obrane da su se leci dijelili samo u Bosni i Hercegovini, ističući svjedočenja prema kojima su leci nađeni i na Velebitu.
Trebalo je spriječiti slanje snaga koje su bile podložne osveti i ne slati ljude koji su s toga područja da oslobađaju svoje domove, smatra tužiteljstvo, dodajući kako je "onima koji su mogli istražiti zločine spriječen je prilaz". Kad se to sve sagleda u cjelini, tada se vidi da nema dokaza za sprečavanje zajedničke namjere u koju je uključeno spaljivanje i pljačkanje srpske imovine, koji su bili prirodni ciljevi, kao i ubijanje civila, što spada pod točku 3. optužnice, navodi optužba.
Veleposlanik Peter Galbraight, kazao je Tieger, više je puta primio informacije o sistematskom uništavanju srpske imovine za koje je odgovorno vodstvo hrvatske vojske, a zločini su bili počinjeni "po naredbama ili u skladu s politikom vodstva da se to potiče i ne sprečava".
Ponovno je citirao Tuđmana, koji se protivio i povratku Hrvata u Posavinu: "Ako dopustimo da se tih 100 tisuća Hrvata vrati u Posavinu, onda će se vratiti i 300 tisuća Srba iz Hrvatske i onemogućiti homogenu Hrvatsku."
Nastavio je s njegovim izjavama o Kninu: "Mi smo vratili Zvonimirov, hrvatski grad u okrilje Majke Hrvatske, jednako čist kao što je bio za vrijeme kralja Zvonimira", zaključujući da se Tuđman time hvalio i da to nije mogao postići sam, nego pomoću skupine ljudi, među kojima su i trojica optuženih generala.
Topnički napadi
Tužitelj Edward Russo govorio je o kaznenoj odgovornosti generala za topničke napade koji su krivi za deportaciju i prisilno preseljenje, što se trebalo postići kombinacijom "psiholoških operacija, topničkih i drugih napada".
Civili su svjedočili da su bježali zbog protupravnog granatiranja, a obrana tvrdi da je napuštanje Krajine bilo organizirano. Izvještaji promatrača su zabilježili kako su civili počeli bježati prije plana o evakuaciji, navelo je tužiteljstvo, zaključujući da su brojni među njima posvjedočili da "nikad nisu čuli za plan o evakuaciji i o trajnom napuštanju ognjišta u Krajini, što pokazuje koliko je irelevantna ta teza obrane".
Dokazi nedvosmisleno ukazuju da su napadi u najmanju ruku bili neselektivni i protupravni, ako ne i usmjereni na civile, navodi Russo. Istaknuo je i kako topničko i minobacačko oružje koje je HV izabrao nije moglo precizno razlikovati vojne od civilnih meta, te da suci moraju odlučiti je li to učinjeno namjerno. Ustvrdio je i kako su pojedine stambene zgrade namjerno gađane granatama.
Razmjeri granatiranja Knina puno su veći nego u Gračacu, no obrazac je isti. Načelnik topništva Zbornog područja Split Marko Rajčić identificirao je samo 11 ciljeva u Kninu, ističu tužitelji, pitajući se jesu li te mete legitimni vojni ciljevi i gdje su stvarno pali projektili ispaljeni na Knin.
"Bez obzira koliko koristili vojne doktrine, ne možemo opravdati nepodudaranje između legitimnih ciljeva i lokacija gdje su projektili pali. Ne mogu se ignorirati ni izjave svjedoka koji su govorili kako su granate padale po cijelom gradu", kazao je Russo, ustvrdivši zatim da je HV ispalio najmanje tisuću granata tijekom 25 sati topničke akcije. Rajčić je identificirao samo sjevernu vojarnu, poštu i glavni stožer srpske vojske kao pogođene ciljeve, iako nitko nije spominjao oštećenja na pošti.
Iako je bilo je malo pogodaka, nastala je zanemariva šteta na ciljevima definiranim kao vojnim, izuzev tvornice, naveli su tužitelji.
Ne može se reći da je Gotovina provodio precizan, selektivan topnički napad, nego je, sukladno njegovoj eksplicitnoj naredbi, Gotovina gađao kninske civile uzrokujući njihov bijeg. Oni koji nisu uspjeli pobjeći suočili su se s paležom, pljačkama, maltretiranjem i ubojstvima od strane hrvatskih vojnika, ustvrdio je Russo.
Pljačka srpskog stanovništva
Treći tužitelj, Saklaine Hederaly, kazao je kako su hrvatske snage opljačkale kuće prije nego su ih spalile te da neke vojnike uopće nije bilo briga što ih gledaju međunarodni promatrači. Neki od njih su stanovnicima pucali iznad glava na cesti Knin – Drniš, naveli su.
U "miješanim" selima, iznio je Haderaly, spaljivane su samo srpske kuće. Neke su postrojbe, poput 4. gardijske brigade, organizirano odvozile imovinu srpskog stanovništva, natovarenu na kamione, naveo je pozivajući se na svjedoka.
Optužba ne poriče da su i civili bili uključeni u pljačku, ali većinu zločina počinili su vojnici i civili u dosluhu s vojnicima, HV je 5. kolovoza potpuno uspostavio kontrolu, tvrde oni.
Dvije i pol godine suđenja
Tužitelji će imati prilike šest sati govoriti o ključnim dokazima optužbe o ratnim zločinima počinjenim u vojnoredarstvenoj akciji Oluja 1995. godine, dok će svaki optuženi imati po dva i pol sata za njihovo završno pobijanje.
arti-201008030576006Suđenje je započelo 11. ožujka 2008. godine, a iznošenje dokaza 11. lipnja 2010. U 303 dana suđenja ispitan je 81 svjedok optužbe i 57 svjedoka obrane te sedam vještaka. Tužitelji za Gotovinu traže 27, Markača 23, a Čermaka 17 godina zatvora, navodi sud na svojim stranicama.
Presuda se očekuje do kraja godine.
Prethodni članci:
arti-201008030576006 arti-201007220467006 arti-201008110174006 arti-201008110277006 arti-201006180063006
