Političar s bogatom karijerom, čiji je politički put obilježen brojnim usponima i padovima, prvo je kao 'Predsjednik s karakterom' na prošlim predsjedničkim izborima pobijedio svoju prethodnicu Kolindu Grabar Kitarović, a sada je u borbi sa sloganom 'Predsjednika za predsjednika' pobijedio rivala Dragana Primorca.
Sve o izbornoj noći mogli ste pratiti OVDJE.
Obrazovanje i rani profesionalni koraci
Bivši premijer Zoran Milanović, i dva puta izabrani predsjednik RH, osoba je koja malo koga ostavlja ravnodušnim. Figura koja izaziva žustre polemike i neprestane diskusije rođen je 30. listopada 1966. godine u Zagrebu, gdje je proveo djetinjstvo i školovao se.
Njegov otac Stipe Milanović porijeklom je Dalmatinske Zagore, točnije iz Glavica kraj Sinja, a majka Đurđica, rođena Matasić, iz Senja.
Milanović je završio Centar za upravu i pravosuđe (CUP) te stekao zvanje upravnog referenta. Upisao je Pravni fakultet koji je diplomirao kao izvrstan student i dobitnik Rektorove nagrade nakon što je postigao velik uspjeh na natjecanju iz međunarodnog prava u Den Haagu.
Prodavač usisivača: 'Dobra vježba za javne nastupe'
Nakon studija zaposlio se kao pripravnik na Trgovačkom sudu u Zagrebu. Zanimljiv je taj dio njegovog života jer je tada, s obzirom na to da su plaće bile mizerne, kratko vrijeme radio i kao prodavač usisavača.
"Kao pripravnik nije imao puno posla, nerijetko je dolazio i odlazio kada mu se svidjelo i tako je za godinu dana završio pripravnički staž. U tom razdoblju ozbiljno je razmišljao o sudačkoj karijeri, i u prvim mjesecima smješten je u sudačku referadu, što je predstavljalo najniži položaj za pripravnike, ali u ratnim danima, dok se zahuktavao rat u Bosni i Hercegovini, bio je zadovoljan jer je na sudu čak primao i nekakvu plaću. Radilo se o stotinjak maraka, što nije bilo dovoljno nizašto i sredinom 1992. prijavio se i dobio posao prodavača usisavača", iznosi autor Robert Bajruši u svojoj knjizi Zoran Milanović - politička biografija.
Nadalje navodi da je bila riječ o modernim i skupim usisavačima čija je cijena bila oko 2000 maraka, odnosno desetak tadašnjih prosječnih plaća.
"Brzo je napredovao i počeo obučavati nove suradnike, a vikendima je obilazio zagrebačke kvartove, pozvonio na nečija vrata i ponudio prezentaciju novog usisavača. Onima koji su ga pustili u stan, govorio je u prosjeku iduća dva sata i, kad se sve zbroji i oduzme, prodao je desetak skupocjenih usisavača te na svakom zaradio proviziju od 300-400 maraka. Bilo je to dobro iskustvo u materijalnom smislu, ali i kao vježba za javne nastupe", piše Bajruši. Jednom prilikom je autoru knjige, tijekom opuštenog razgovora, objasnio zašto je to bilo dobro:
"Nije lako u subotu u sedam sati navečer pozvoniti nekome tko živi u neboderu u Utrinama i uvjeriti ga da te pusti u stan. Ali to je dobra vježba za javne nastupe i tijekom ljeta 1992. puno sam naučio o komuniciranju s nepoznatim ljudima. Neću mistificirati i pričati da je prodaja išla kao luda jer sam održao možda stotinu prezentacija, a prodao desetak usisavača, ali zaradio sam dovoljno da par vikenda provedem na moru, i usput uštedim solidnu lovu za to vrijeme", ispričao je tada Milanović.
Godine 1993. odlazi u Ministarstvo vanjskih poslova. Kao pripadnik OESS-a 1994. bio je u mirovnoj misiji u tada ratom zahvaćenom Azerbajdžanu, a 1996. imenovan je savjetnikom u hrvatskoj misiji u EU-u i NATO-u u Bruxellesu, gdje je 1998. završio poslijediplomski studij europskog i komparativnog prava te stekao titulu magistra.
Iz Bruxellesa u Zagreb
Krajem 1999. Zoran Milanović vratio se iz Bruxellesa u Zagreb gdje je živio od 1996. i gdje mu se rodilo prvo dijete pa se potom učlanio u SDP.
"Franjo Tuđman je umro 10. prosinca 1999., a pet dana kasnije Milanovići su se iz Bruxellesa vratili u Zagreb gdje je Milanović počeo raditi u Ministarstvu vanjskih poslova. Mjesecima je razmišljao treba li se politički angažirati i u ljeto 1999. definitivno je u sebi prelomio da ostatak života ne želi provesti kao diplomat koji mora odrađivati zamisli nadređenih", navodi autor Robert Bajruši u svojoj knjizi.
Milanović mu je kazao sljedeće: "Htio sam postati decision maker, ali to nisam želio postići kroz HDZ, a ako ću biti iskren, nisam dobivao puno ponuda."
Zoran Milanović sa suprugom Sanjom 2007. godine
Potom je Milanović jednostavno odlučio otići u zagrebačko sjedište SDP-a u Praškoj ulici i učlanio se u stranku. Nakon 3. siječanjske promjene vlasti, imenovan je prvim nacionalnim koordinatorom za NATO i postao jedan od glavnih ljudi u ekipi novog ministra vanjskih poslova Tonina Picule te kao njegov pomoćnik radi sljedeće tri godine.
"U to se vrijeme već počeo uspinjati na SDP-ovoj kadrovskoj listi. Krenuo je polako na Črnomercu gdje je 2001. ušao u općinsko Predsjedništvo, a imao je podršku Igora Dragovana, tajnika SDP-a i vjernog suradnika Ivice Račana; u kasnijim godinama on će značajno sudjelovati u Milanovićevom političkom usponu", piše Bajruši u svom djelu.
Uspon u SDP-u i političke ambicije
Na poziv tadašnjeg predsjednika i utemeljitelja SDP-a Ivice Račana 2004. dolazi u stranačku središnjicu gdje postaje član novoosnovanog Izvršnog odbora stranke te međunarodni tajnik s posebnim zaduženjem održavanja kontakata s drugim političkim strankama. Jedno vrijeme je bio i glasnogovornik stranke.
Na skupu posvećenom sjećanju na Ivicu Račana u povodu 15. godišnjice smrti 2022. g. Milanović je rekao: "Bio je dobar čovjek, good guy. Bio je iskren. Ne mogu to sažeti u išta jasnije. Sjećam se kad je ušao u moju sobicu na Iblerovom trgu kad je konačno znao da je bolestan. Nimalo straha, nimalo panike. 'Čuj, imam rak, idem ja sad pa se vidimo'. Mene je to zbunilo".
Nakon Račanove smrti krajem travnja 2007., tek nešto više od pola godine prije parlamentarnih izbora, Milanović objavljuje kandidaturu za čelnika stranke i unatoč svim prognozama koje mu nisu išle u korist, jer nije bio poznao i prepoznatljivo lice u stranci, pobjeđuje Željku Antunović, Milana Bandića i Tonina Piculu.
Otac Stipe: 'U politiku nije ušao zbog materijalnih razloga'
Stipe Milanović rekao je svojedobno za svog sina Zorana kako ga je uvijek vidio kao pravog intelektualca s knjigom u ruci.
"Bio je ozbiljan i predviđao sam mu sveučilišnu ili diplomatsku karijeru, ali na kraju sam shvatio da ima pravo na svoj izbor. Zašto bi bio bio trećerazredni diplomat - jer nije želio uči u HDZ - a za šefove mu dolaze politički podobni kao da smo opet u 1945.-oj. Znajući kakav ima eros za politiku, rekao sam mu: 'Daj sebe jer imaš što dati'. Svjestan sam da ga dosta ljudi doživljava kao arogantnu osobu, ali on u politiku nije ušao zbog materijalnih razloga, a socijalno je jako osjetljiv. Mislim da je te osobine naslijedio i od suprugine i od moje obitelji jer naša porodična povijest pokazuje da smo imali čestite i zanimljive djedove", ispričao je Stipe Milanović Robertu Bajrušiju u razgovoru 2007. što je on objavio u svojoj knjizi Zoran Milanović - politička biografija.
Na parlamentarnim izborima u studenom 2007. HDZ ponovno osvaja vlast, a Milanović predvodi oporbu četiri godine kao predsjednik SDP-a i Kluba te stranke u Hrvatskom saboru. Radi na jačanju stranke, koja je pod njegovim vodstvom ostvaruje povijesni uspjeh na parlamentarnim izborima 2011. godine.
Premijerski mandat
U izbornoj 2011. godini SDP potpisuje koalicijski sporazum s HNS-om, IDS-om i HSU-om te kao Kukuriku koalicija izlaze na izbore i pobjeđuju osvojivši 80 mandata u parlamentu.
Kukuriku koalcija pobjedila na parlamentarnim izborima: Ivan Jakovčić, Zoran Milanović, Radimir Čačić, Silvano Hrelja
On tada postaje predsjednik Vlade te na toj poziciji ostaje do siječnja 2016. godine. Milanovićev premijerski mandat obilježile su ozbiljne gospodarske teškoće, jer je Hrvatska u tom periodu izlazila iz recesije uz velike izazove u javnim financijama i visoku nezaposlenost.
Pod Milanovićevom vladavinom, Hrvatska je dočekala svoj ulazak u Europsku uniju, 1. srpnja 2013. godine.
No, iako se ulazak Hrvatske u EU smatra velikim uspjehom, Milanović se suočavao i s unutarnjim kritikama zbog smanjenja socijalnih davanja, mjera štednje i poreznih reformi. Njegova vlada također je bila suočena s nizom skandala, poput onih vezanih uz namještanje javnih natječaja i korupciju.
U veljači 2016. godine Milanović je, nakon loših rezultata na parlamentarnim izborima, podnio ostavku na čelu stranke. Naslijedio ga je Davor Bernardić.
Milanović se tada povukao iz politike i osnovao konzultantsku tvrtku EuroAlba.
Povratak u politiku i predsjednička kandidatura
U politiku se ponovno vratio 2019. godine objavom kandidature za predsjednika Hrvatske. Dobiva podršku SDP-a. Te 2020. godine pobjeđuje Kolindu Grabar Kitarović, kandidatkinju HDZ-a, i postaje predsjednik RH.
Zoran Milanović i Kolinda Grabar Kitarović
U protekle četiri godine kao hrvatski predsjednik učestalo je kritizirao aktualnu Vladu, posebno premijera Andreja Plenkovića i njegovu politiku. Sukobi između Milanovića i Plenkovića, često javni i vrlo osobni, postali su u posljednje četiri godine neizostavan dio političkog života Hrvatske.
Zoran Milanović u dugogodišnjem je braku sa Sanjom Musić Milanović, koja kao doktorica znanosti iz područja epidemiologije radi u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo u Zagrebu. Roditelji su sinovima Anti Jakovu i Marku.
