Tko će znati što kupujete? EU mijenja način na koji koristimo novac: Treba li se brinuti?

Zamislite scenarij u kojem gotovina jednog dana gotovo pa nestane. Novčanik vam više nije potreban jer novčanice i kovanice više ne postoje, a sav vaš novac nalazi se u mobitelu. Bankomati su stvar prošlosti, a nekome više ne možete dati ni 20 eura u novčanici. Sve transakcije odvijaju se putem aplikacije ili posebne kartice.

Zvuči kao daleka budućnost? Ne baš.

Europski parlament prošlog je tjedna dao zeleno svjetlo za nastavak procesa uvođenja digitalnog eura – novog oblika službene europske valute koju bi izdavala Europska središnja banka (ESB). 

U javnom prostoru se posljednjih mjeseci šire tvrdnje da će digitalni euro omogućiti državi potpuni nadzor nad kupnjama građana, ukinuti gotovinu i ograničiti na što ćemo smjeti trošiti novac. RTL Detektor provjerio je koliko u tim tvrdnjama ima istine.

Foto: Generirao UI

Zašto Europa uvodi digitalni euro?

Financijski analitičar Damir Novotny ocjenjuje da je uvođenje digitalnog eura očekivan i nužan potez Europske središnje banke. Prema njegovim riječima, riječ je o odgovoru na ubrzanu digitalizaciju financijskog sustava i promjene u načinu plaćanja.

Ističe da su međunarodne kartične kuće, digitalne platforme i fintech tvrtke posljednjih godina preuzele važnu ulogu u platnom prometu, zbog čega smatra logičnim da i središnje banke ponude vlastiti digitalni oblik novca.

Sličnog je mišljenja i financijski analitičar Velimir Šonje, no smatra da je u pozadini projekta prije svega geopolitički interes Europske unije.

"Većina kartičnih transakcija u Europi odvija se preko sustava Vise i Mastercarda, dok su u digitalna plaćanja uključene i velike tehnološke tvrtke poput Applea i Mete. Europa pritom nema vlastitu snažnu infrastrukturu koja bi mogla konkurirati tim kompanijama, zbog čega je izložena njihovu utjecaju", kaže.

Prema Šonji, digitalni euro trebao bi postati europska javna platna infrastruktura koja će smanjiti ovisnost Europe o američkim financijskim i tehnološkim kompanijama te potaknuti razvoj domaćih fintech tvrtki. Kao dodatni izazov navodi i ubrzani razvoj stablecoina vezanih uz američki dolar.

Sličan argument iznose i u Hrvatskoj narodnoj banci (HNB). Ističu da su digitalna plaćanja u europodručju i dalje rascjepkana te da više od polovice država nema vlastita nacionalna rješenja za digitalna plaćanja u trgovinama. Zbog toga se europski potrošači u velikoj mjeri oslanjaju na nekoliko velikih neeuropskih pružatelja platnih usluga. U HNB-u smatraju da bi digitalni euro pridonio smanjenju te ovisnosti te potaknuo razvoj jedinstvene europske platne infrastrukture.

Analizu projekta uvođenja digitalnog eura Velimira Šonje na Ekonomskom labu možete vidjeti OVDJE

'I ONI IMAJU SLIČNU TRAUMU' /

Vedriš kod Mojmire raskrinkao inflaciju i što Hrvatskoj hitno treba: 'Znamo kad je to počelo'

Kako bi digitalni euro funkcionirao u praksi?

Prema pojašnjenjima HNB-a, građani bi digitalni euro koristili putem digitalnog novčanika koji bi otvorili kod svoje banke ili drugog pružatelja platnih usluga. Novac bi u digitalni novčanik prebacivali s bankovnog računa ili uplatom gotovine, a plaćali bi mobitelom ili posebnom pametnom karticom.

Plaćanja bi bila trenutačna i moguća u fizičkim trgovinama, internetskoj kupnji i između građana, bez obzira na to u kojoj se državi europodručja nalaze. Osnovna uporaba digitalnog eura bila bi besplatna za građane, dok bi banke i drugi pružatelji platnih usluga mogli nuditi dodatne usluge uz naknadu.

Jedna od posebnosti digitalnog eura bila bi mogućnost izvanmrežnog plaćanja. To znači da bi određene transakcije bile moguće i bez internetske veze, primjerice putem mobilnog uređaja ili pametne kartice.

Kako bi digitalni euro funkcioniorao u praksi možete vidjeti OVDJE

Foto: Europska središnja banka

Tko će znati što kupujete?

Jedno od ključnih pitanja koje prati uvođenje digitalnog eura odnosi se na privatnost. Za razliku od gotovine, koja ne ostavlja elektronički trag, svako digitalno plaćanje po svojoj prirodi stvara zapis o transakciji. Upravo zato postavlja se pitanje tko će imati pristup tim podacima i pod kojim uvjetima.

Dok Velimir Šonje smatra da će upravo privatnost biti jedan od najvećih izazova digitalnog eura, Damir Novotny upozorava da se strah od nadzora često pretjerano naglašava.

Šonje ističe da će građani s pravom tražiti jasne odgovore na pitanja tko može vidjeti podatke o njihovim plaćanjima, koliko su oni zaštićeni i postoji li mogućnost povećanog nadzora nad financijskim transakcijama. Smatra da će povjerenje građana u digitalni euro uvelike ovisiti o tome koliko će pravila o pristupu tim podacima biti jasna i transparentna.

S druge strane, Novotny smatra da se rasprava o privatnosti često vodi izvan stvarnih okvira. Ističe da velike tehnološke platforme odnosno društvene mreže već danas prikupljaju znatno više osobnih podataka nego što bi to činio sustav digitalnog eura. Većim rizikom smatra mogućnost hakerskih napada na digitalne novčanike nego sam model digitalnog novca.

U HNB-u za RTL Detektor ističu da je zaštita privatnosti jedno od temeljnih obilježja projekta digitalnog eura. Kod izvanmrežnih plaćanja podaci o transakciji bili bi dostupni samo platitelju i primatelju, što bi, prema HNB-u, pružalo razinu privatnosti usporedivu s gotovinom.

Kod mrežnih plaćanja pružatelji platnih usluga morali bi provjeravati identitet korisnika zbog propisa o sprječavanju pranja novca, no iz HNB-a naglašavaju da Eurosustav ne bi mogao izravno povezivati pojedine transakcije s konkretnim građanima.

PLJUSKA STRUČNJAKA /

Ekonomisti raskrinkali razlog skupog Jadrana: 'Problem nisu samo trgovci'

Hoće li gotovina nestati?

Novotny ističe da se navike plaćanja već godinama mijenjaju. Procjenjuje da se oko 70 posto transakcija u Hrvatskoj i Europskoj uniji već danas obavlja digitalnim kanalima, dok su kartice postale dominantan način plaćanja u maloprodaji. Zato smatra logičnim da središnja banka ponudi i digitalni oblik novca.

Ipak, naglašava da gotovina neće nestati preko noći. Kao primjer navodi Njemačku, gdje građani i dalje često plaćaju gotovinom, dok su skandinavske zemlje među najdigitaliziranijima u Europi.

Takav je i službeni stav Hrvatske narodne banke. Iz HNB-a naglašavaju da je digitalni euro zamišljen kao dopuna, a ne zamjena za gotovinu te da će novčanice i kovanice ostati zakonsko sredstvo plaćanja. Ističu i da se zajedno s Europskom središnjom bankom (ESB) zalažu za budućnost gotovine, među ostalim i kroz redizajn euronovčanica s unaprijeđenim zaštitnim obilježjima koji je upravo u tijeku.

HNB podsjeća i da paket europskih propisa o jedinstvenoj valuti, koji je podržao Europski parlament, štiti slobodu izbora između plaćanja gotovinom i digitalnim eurom.

O navikama Europljana i gotovinskom plaćanju, ESB je proveo istraživanje. Detalji su objavljeni OVDJE

Tko će se najviše protiviti digitalnom euru?

Novotny najveći otpor digitalnom euru očekuje upravo u državama u kojima se gotovina još uvijek intenzivno koristi, dijelom i zbog sive ekonomije.

Procjenjuje da se oko 30 posto transakcija u jugoistočnoj Europi, uključujući Hrvatsku, Srbiju, Crnu Goru i Tursku, odvija u sivoj ekonomiji, koja se u velikoj mjeri oslanja na gotovinu. 

Studiju o sivoj ekonomiji u Hrvatskoj i visokoj zastupljenosti plaćanja gotovinom možete vidjeti OVDJE

S time se slaže i Šonje, koji smatra da će fizički novac i dalje imati važnu ulogu jer mnogim građanima pruža osjećaj sigurnosti i kontrole nad vlastitim novcem.

Može li se ponoviti scenarij iz 90-ih?

Šonje smatra da je najveći rizik digitalnog eura upravo povjerenje građana. Kao primjer navodi razdoblje krajem 1980-ih i početkom 1990-ih, kada su građani Hrvatske zbog visoke inflacije i nepovjerenja u domaću valutu štedjeli u njemačkim markama.

Prema Šonji, povijest pokazuje da ljudi uvijek biraju valutu kojoj najviše vjeruju. Ako građani ne budu imali povjerenja u digitalni euro ili budu sumnjali u njegovu sigurnost i zaštitu privatnosti, mogli bi se okrenuti gotovini, stranim valutama ili kriptovalutama.

Upozorava i na mogući utjecaj na bankarski sustav. Kada bi građani mogli neograničeno prebacivati sredstva iz poslovnih banaka u digitalne novčanike kod središnje banke, tijekom financijskih kriza moglo bi doći do brzog povlačenja depozita iz banaka. 

Kao posljednji rizik navodi mogućnost da građani jednostavno ne prihvate digitalni euro. Smatra da ljudi neće koristiti novi oblik novca samo zato što postoji, nego samo ako im donese konkretnu korist – brža, jednostavnija i jeftinija plaćanja uz visoku razinu sigurnosti i zaštite privatnosti. U suprotnom će nastaviti koristiti postojeće kartične sustave i gotovinu, mišljenja je Šonje.

PORAZNI PODACI /

Jeste li svjesni? Hrvatska je skuplja od Njemačke i Belgije: 'Ugroženi smo kao potrošači'

Može li država ograničiti na što trošite novac?

U javnosti se često pojavljuju tvrdnje da bi digitalni euro mogao postati "programabilni novac", odnosno da bi država mogla određivati na što građani smiju trošiti svoj novac ili postavljati rok trajanja sredstvima. Prema prijedlogu uredbe Europske komisije, to nije predviđeno.

"Digitalni euro ne bi bio programabilni novac. Ne bi se mogao koristiti za ograničavanje kupnje određene robe ili usluga niti bi imao rok trajanja. Ono što bi bilo moguće jesu takozvana uvjetna plaćanja koja bi razvijale banke ili drugi pružatelji platnih usluga. Primjerice, kod internetske kupnje novac bi se mogao automatski prenijeti prodavatelju tek nakon potvrde da je roba isporučena kupcu, čime bi se smanjio rizik od prijevara i olakšao povrat novca", pojašnjavaju iz HNB-a.

Kada bismo mogli koristiti digitalni euro?

Iako digitalni euro promatraju iz različitih perspektiva, Damir Novotny i Velimir Šonje slažu se u jednom – riječ je o projektu koji bi mogao značajno promijeniti europski financijski sustav. Dok Novotny naglašava potrebu da Europa odgovori na digitalizaciju i rastuću konkurenciju tehnoloških kompanija, Šonje upozorava da će uspjeh projekta ovisiti prije svega o povjerenju građana.

U HNB-u smatraju da digitalni euro nije samo novi način plaćanja nego i dio šire strategije jačanja europske financijske samostalnosti. Cilj je razviti javnu europsku infrastrukturu za digitalna plaćanja koja bi povećala otpornost platnog sustava, potaknula inovacije i dugoročno ojačala konkurentnost europskog financijskog tržišta.

Europski donositelji odluka žele usvojiti pravni okvir za uvođenje digitalnog eura još tijekom ove godine. Europska središnja banka odabrala je 36 banaka i drugih platnih institucija koje će sudjelovati u testiranju digitalnog eura. Među njima su i dvije iz Hrvatske – Corvus Pay i Raiffeisenbank Austria. Više informacije o tome dostupno je OVDJE

Cilj testiranja je provjeriti kako bi digitalni euro funkcionirao u stvarnim situacijama i kakvo bi bilo iskustvo korisnika. Ako pripreme budu išle prema planu, testna faza trebala bi početi u drugoj polovici 2027. i trajati godinu dana. Puna primjena mogla uslijediti već 2029. godine.

Jedno je zasad sigurno – digitalni euro neće preko noći zamijeniti gotovinu, ali će u idućim godinama otvoriti nova pitanja o privatnosti, sigurnosti i načinu na koji koristimo novac. Upravo zato rasprava o njemu tek počinje.

"Europski parlament ne snosi nikakvu odgovornost za stavove i sadržaj objavljen u okviru projekta koji sufinancira Europska unija, jer su oni isključivo u nadležnosti autora".  

Foto: RTL