Na Klimatskom summitu COP27, koji se pod pokroviteljstvom UN-a održava do 18. studenoga u egipatskom ljetovalištu Sharm el-Sheikh, hrvatsko je izaslanstvo predvodio premijer Andrej Plenković. On je tamo istaknuo kako u potrebi za globalnim smanjenjem emisija ugljičnog dioksida sve važniju ulogu ima vodik. Hrvatska je, po Plenkovićevom riječima, to prepoznala donijevši Strategiju za vodik do 2050. godine te najavivši da će ''taj energetski resurs u budućnosti maksimalno koristiti".
Pohvalio se Plenković u Egiptu i projektom Dolina vodika Sjeverni Jadran, u suradnji sa Slovenijom i Italijom, a pažnju je privukao te brojne šale na taj račun izazvao izjavom da će Hrvatska, u sklopu modernizacije željeznice, do 2032. godine uvesti vozni park baterijskih električnih vlakova koje će zamijeniti one na dizel. Još se pohvalio i projektom pošumljavanja, odnosno sadnje stabala u gradovima, što također financira Vlada.
'Nigdje vlakovi na baterije ne voze neelektrificiranim prugama'
O premijerovim izjavama, zelenoj tranziciji na domaći način te energetskoj budućnosti Hrvatske, razgovarali smo s našim stručnjakom s kineskom adresom, prof. Pavlom Močilcem s Fakulteta za nuklearne znanosti i tehnologiju na Sveučilištu u Lanzhou.
NET.HR: Koliko je ono čime se premijer Plenković hvalio na klimatskom summitu u Egiptu izvedivo i održivo za Hrvatsku? Vlakovi na baterije, recimo?
MOČILAC: Gospodin premijer Plenković, svaka mu čast, priredio je očito lijep teatar u Egiptu da fascinira laike. Njegov govor nije bio za profesionalne uzvanike skupa, nego za političku upotrebu. Ako ima nekih konkretnih planova za vodik, bolje mu je da odmah to predstavi jer ćemo ga u suprotnom smatrati za šarlatana. Vlakovi na baterije? To zvuči simpatično, ali zašto premijer, za početak, ne učini nešto da sve pruge u Hrvatskoj budu elektrificirane? Bilo bi pametnije i bolje da revitalizira neke zaboravljene pruge. Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koja je regionalne i lokalne pruge demontirala i prodala u staro željezo. Recimo, prugu Sisak-Karlovac. Kažu, nerentabilna je, nema naroda da je koristi niti tereta da se njome voza. Uskoro će valjda demontirati i neke pruge po Slavoniji jer, realno, ni tamo više nema dovoljno ljudi. Neke pruge se obnavljaju, to stoji, ali iskreno, nisam još čuo da itko u svijetu po neelektrificiranim prugama vozi ikakav vlak na baterije osim ako nije u pitanju igračka kakvu mi je tata kupio kad sam bio mali. Električni vlakovi su vrlo rentabilni kad koriste električnu energiju iz mreže. Premijer, ako hoće pomoći, neka se založi za elektrifikaciju pruga po Slavoniji, Podravini, Zagorju, a posebice onu glavnu od Splita do Ogulina. To će smanjiti potrošnju dizela i zagađenje, a električna energija za električne lokomotive može se napraviti i bez emisije ugljičnog dioksida. Realno, imamo vrlo malo pruga koje još rade, a država veličine Hrvatske i ovakvog BDP-a po glavi stanovnika svakako bi morala imati elektrificirane sve te male pruge. Znate onu uzrečicu da je željeznica ogledalo države.
Pavle Močilac profesor je na Fakultetu za nuklearne znanosti i tehnologiju Sveučilišta u Lanzhou
'Šuma se sama širi, južno od Siska više nije Banija nego šumadija'
NET.HR: Spominjao je premijer i državne dotacije za sadnju stabala…
MOČILAC: To je sasvim nepotrebno. Važnije je spriječiti i najdrakonskije goniti one koji nemilice nekontrolirano sijeku šume diljem Hrvatske. Nismo budale, svi koristimo Google Earth i lijepo možemo vidjeti da je šumski pokrov od kraja osamdesetih do 2010. u Hrvatskoj porastao. Šuma se sama širi. Primjerice, južno od Siska i Petrinje vlada totalni sumrak civilizacije, narod nestaje, zemlju nitko ne obrađuje i šuma se polako vraća gdje je nekoć bila. To više nije Banija, to je Šumadija. Isto važi i za centralnu Slavoniju i dio Like.
Međutim, nedavno su se pojavile rupe u šumskom krajobrazu. Doslovce netko brsti hrvatske šume i čini ekocid. Imam informacije da Siskom stalno prolaze šleperi talijanskih registracija sa trupcima. Osobno ne vjerujem da je ta i tolika devastacija uistinu legalna, jer ono što se vidi na Google Earth satelitskim snimkama izgleda zastrašujuće. Teško mi je vjerovati da u pitanju nije sustavna korupcija (ne)odgovornih. Ako je gospodinu Plenkoviću stalo do drveća, onda je red da odmah pošalje organe istrage u Hrvatske Šume i ako je potrebno angažira policiju za čuvanje šuma od drvokradica, jer lugari očito ne mare. Dodatni problem jest taj što je drvo postalo važan ogrijevani materijal u zemljama, poput Italije, koje svoje šume mudro čuvaju, a plina im nedostaje pa se sad mnogi žele grijati na drvo koje se onda uvozi iz pravno slabih zemalja niske ekološke svijesti poput Hrvatske, BiH i Srbije. Dakako, nešto jest legalno, ali jako puno će se posjeći ilegalno i završiti u proizvodnji peleta jer jednom kad trupac prođe kroz peletiranje, onda nije više jasno je li to bio drvni otpad ili upravo ilegalno posječeno zdravo drvo koje je još moglo rasti. Jedno je sigurno - elektrane na biomasu treba najhitnije i najstrože zabraniti jer su postale paravan za uništavanje šuma diljem istočne Europe. Primjerice šume u baltičkim zemljama nestaju i drvna masa završava u britanskim ''zelenim'' elektranama na biomasu.
NET.HR: Transgranični projekt 'Dolina vodika Sjeverni Jadran ' zvuči dobro. No, je li dobar za Hrvatsku?
MOČILAC: To svakako zvuči simpatično za nekoga tko je za vodik čuo kao što je čuo za Madagaskar. Kako oni, molit ću lijepo, planiraju proizvoditi vodik? Pretpostavljam da je to takozvani zeleni vodik koji bi se trebao dobivati elektrolizom vode koristeći se električnom energijom dobivenom iz obnovljivih izvora. Da bi to bilo efikasno, elektroliza se mora provoditi pomoću novih tehnologija. To nije toliko problematično jer danas imamo tehnologije koje mogu poprilično efikasno razbiti vodu na vodik i kisik. Međutim, to mogu raditi samo države koje imaju veliki višak energije iz obnovljivih izvora koja se u nekim trenucima ne može niti poslati u elektroenergetski distributivni sustav niti uskladištiti pa se preusmjeri na elektrolizu vode i proizvodnju vodika. Mi naprosto nemamo energije niti za sebe a kamoli da proizvodimo vodik.
'Nemamo energije niti za sebe, kamoli da proizvodimo vodik'
NET.HR: Što bi onda, po Vama, trebalo učiniti?
MOČILAC: Prvo i osnovno, Vlada bi se trebala početi zanimati kako aktivirati solarni i vjetroenergetski potencijal Hrvatske do onog maksimuma kojeg dopuštaju osnovni parametri poput stabilnosti distributivne mreže, prostora, insolacije, brzine i učestalosti vjetra. Hrvatska nije Alžir, nije Kina, niti je Škotska. Možda bi proizvodnja zelenog vodika u Egiptu, gdje je Plenković na summitu, bila isplativija, ali u Hrvatskoj teško. Nama bi bilo bolje da se fokusirano na proizvodnju hrane, jer nam je poljoprivredni potencijal neiskorišten, a proizvodnju vodika prepustimo onim zemljama koji imaju puno više sunca, vjetra i prostora. Realno, mi imamo vrlo malo prostora za tako nešto. A ono električne energije iz sunca i vjetra koje bismo mogli proizvesti svakako bismo mogli i potrošiti ili prodati dalje. Pritom je samo južni dio Hrvatske probitačniji. Sjever i istok Hrvatske imaju više potencijala nego Njemačka, ali je taj prostor bolje iskoristiti za poljoprivredu i šumarstvo. Zar bi bilo isplativije postavljati solarne panele na plodne, ali opustjele njive i polja umjesto da se ista obrađuju? Glavni hrvatski problem nisu energetika i ekologija, nego demografija.
NET.HR: Je li forsiranje vodika, kao jednog od temelja niskougljične ekonomije, zahtjevan i (pre)skup projekt za siromašnu Hrvatsku?
MOČILAC: Vodik se danas proizvodi uglavnom iz prirodnog plina pri čemu nastaje jako puno ugljičnog dioksida koji se emitira u atmosferu. Takav vodik naziva se sivi vodik. To je velika većina današnjeg vodika na tržištu i taj se koristi za proizvodnju umjetnih gnojiva, kemikalija ili u preradi nafte. No, neki proizvode vodik iz ugljena i vode, proizvodnjom takozvanog sintetičkog plina i to je tzv. crni vodik. Ima i nekih revolucionarnijih ideja, recimo proizvodnja vodika iz vode i nuklearne topline, termolitički na skoro 1000°C uz pomoć sumporne kiseline i joda. Takav vodik naziva se crveni vodik i to bi jednoga dana možda bio najjeftiniji vodik. Ta metoda danas još nigdje nije razvijena, ali je obećavajuća i njome se ne bi emitirao nikakav ugljični dioksid. Ako i jedna država uspije tu metodu staviti u pogon, to će biti Kina koja je nedavno razvila i reaktore sposobne za visoke temperature potrebne za takav tehnološki postupak. No, neophodno je razviti i materijale koje će biti otporne na koroziju u tako drastičnim uvjetima.
U Hrvatskoj je to besmisleno i bespredmetno naganjati. Možemo se mi tu malo igrati s tim, više da mažemo oči birokratima iz EU. Nema išta loše u tome da netko od naših znanstvenika istražuje nove metode elektrolize, ali mi nismo mjesto za masovnu proizvodnju zelenog vodika koji bi bio jeftiniji od onog sivog ili plavog. Zeleni vodik se može promatrati kao oblik uskladištenja energije iz obnovljivih izvora, ali to mogu raditi samo države koje imaju prostora i resursa poput Kine, Saudijske Arabije, Egipta, Australije, SAD-a…
'Kina troši triput manje plina po stanovniku nego Hrvatska'
Kakva je po tom pitanju situacija u Kini gdje živite i radite?
MOČILAC: Kina ima ogromna, nepregledna područja pustinja i stepa gdje se solarne elektrane grade nesmiljenom brzinom. Na južnim obodima pustinje Gobi kod grada Zhongwei počela je izgradnja najveće solarne elektrane na svijetu, no jako puno insolacije je i na Tibetskoj visoravni gdje se nalaze neke od najvećih svjetskih solarnih elektrana. U provinciji Gansu na zapadu Kine smještena je i najveća vjetroelektrana na svijetu, Gansu Windfarm, s instaliranih skoro 9 GW. No, ta je električna energija nestalna a kad je ima u berićetnim količinama onda se nema gdje iskoristiti odmah kako ih zemljopisnih tako i iz tehničkih i ekonomskih razloga. Najviše takve energije može se ''požnjeti'' u zapadnoj Kini, ali najveća potrošnja električne energije je na istoku Kine gdje je smještena glavnina industrije i gdje je najveća gustoća stanovništva. Kinezi su zato podigli brojne UHVDC dalekovode da pošalju tu energiju na istok Kine. No, postoji i dodatni plan. Višak električne energije može se uskladištiti elektrolizom vode u vodik koji se onda može koristiti za proizvodnju sintetskog plina iz syngasa. Takva strategija bi omogućila Kini da proizvodi metan - a prirodni plin je zapravo gotovo čist metan - što je atraktivno jer Kini jako nedostaje plina. Ona troši plina po glavi stanovnika triput manje nego Hrvatska. Dakle, forsiranje zelenog vodika ima smisla samo u državama koje imaju mogućnost ići na masovnost i ostvariti fantastične viškove energije iz obnovljivih izvora da onda zeleni vodik iz tih viškova bude jeftiniji od prirodnog plina. U Hrvatskoj je to smiješno i za pomisliti.
NET.HR: Kako tumačite činjenicu da slabo iskorištavamo "jeftino" sunce i vjetar kojima ne oskudijevamo?
MOČILAC: Problem je što sunca i vjetra i nemamo baš onoliko koliko mislimo da imamo. Iako nama samima izgleda da smo šampioni u toj kategoriji, pogled na svjetsku ili europsku mapu insolacije kazuje nam da stojimo svakako bolje od Skandinavije, Njemačke ili Poljske ali daleko smo od globalnog juga. Za neke u Zagorju ili Slavoniji senjska ili velebitska bura je nešto famozno, ali nije bogatstvo u povremenim orkanskim udarima vjetrovima, nego u umjereno jakom vjetru koji konstantno puše, a takvog ima puno u, recimo, Škotskoj ili Irskoj. Sve u svemu, čini mi se da je priča o bogatstvu vjetra i sunca kod nas vrlo relativna. Treba biti pošten i realno sagledati stvari: Hrvatska je malena zemlja i nema nikakvih svjetski značajnih resursa. Nema ugljena, nema uranija, ima možda nešto malo plina i nafte, iako možda imamo više u škriljcima, ali to još ne znamo sasvim. Nemamo ruda ni minerala, a naše šume nisu neiscrpne. Naprotiv, vrlo su fragilne i valja ih čuvati, a ne arčiti, jer je svjetska potražnja za drvetom tako velika da možemo za par godina posjeći doslovce sve šume, a da se na tome ne obogatimo. Od prirodnih resursa nećemo postati bogata zemalja.
'Nuklearke su odgovor na krizu, ne solari i vjetroelektrane'
NET.HR: Što onda učiniti s ovime što imamo?
MOČILAC: Na područjima koja su povoljna treba graditi solare i vjetroturbine. Ali iskustvo malih zemalja nam govori da elektroenergetski sustav koji se uglavnom sastoji od nestalnih integritetnih i difuznih izvora poput solara i vjetroturbina, postaje nestabilan. Nešto je potrebno za ''back up'', a do sada je tu ulogu imao plin. No, sad plin postaje luksuz. Neki vele da sistem trebaju ''držati'' stalni i gusti izvori koji energiju daju bez obzira na meteorološke i bilo kakve druge uvjete, primjerice - termoelektrane ili nuklearne elektrane.
NET.HR: Znači, nuklearna energija ispred sunca i vjetra?
MOČILAC: Iako je električna energija iz solara i vjetroturbina prije bila basnoslovno skupa u odnosu na druge izvore danas je zahvaljujući masovnoj proizvodnji PV solara u Kini ona postala značajno jeftinija. Nisam 100 posto protiv solara i vjetroelektrana, neka ljudi privatno instaliraju solarne panele na krovove, to može biti korisno, ali par malih solarnih elektrana je samo ukras i PR stunt spram jedne nuklearke. Kod tih izvora je neophodna velika masovnost da se višak uskladišti u vidu reverzibilne hidroelektrane. Ideja skladištenja obnovljivih energija u kemijske baterije još je nerentabilna i u istraživačkoj fazi. Ta tehnologija nije zrela, ali bilo bi dobro da se u Hrvatskoj nešto radi u tom smjeru.
Osobno sam zadrti ''nuklearac'' i vjerujem da su nuklearke pravi odgovor na krizu energije, a ne solari i vjetroelektrane, posebice za zemlje koje nemaju prostorne i ekološke mogućnosti da postave veliki višak panela i vjetroturbina koji bi jamčio stabilnost sustava. No, ključni problem za Hrvatsku jest taj što je premala i presiromašna za ikakav moderni nuklearni projekt i teško da ima financijske snage samostalno ga iznijeti.
Prof. Močilac u pustinji Gobi kod Hexi koridora, gdje se nalazi najveća vjetroelektrana na svijetu
Koji energent bi srednjoročno bio najbolji za Hrvatsku s ovim brojem stanovnika i industrijom kakvu imamo, odnosno nemamo?
MOČILAC: Dobro ste primijetili da Hrvatska s tako malim brojem stanovnika i industrijom koja je ostatak ostataka onoga što je nekoć bilo zapravo nema razloga za neka velika ulaganja poput puno većih zemalja. Nije samo problem što imamo malo stanovnika, nego i ono što slijedi. Naime, broj stanovnika Hrvatske konstantno i uporno pada i izgleda da više nema nikakvih mogućnosti da se demografski pad zaustavi. Strategija privlačenja stranaca iz Indije, Pakistana, Nepala ili Filipina teško da će funkcionirati, jer će svi oni otići dalje u onu ''pravu Europu'' čim im se pruži dobra prilika. Ako Hrvati odlaze u Njemačku, nema razloga da ne odu i oni. Njemačka je tako postala stupica koja usisava sve. No čak i da ljudi ne odlaze, broj stanovnika svakako će biti u padu, a industrije imamo sve manje pa ono što ostaje i što će se razvijati u biti je energetski nezahtjevno. Po svemu sudeći, preskup plin ubio je i kutinsku Petrokemiju pa možda više neće biti niti potrebe za nekim velikim količinama plina za industriju osim za neke termoelektrane. Što se tiče grijanja, Hrvati se ionako uglavnom griju na drvo, barem na selu i u manjim gradovima, a grijanje na plin postaje sve manje isplativo u današnjoj situaciji.
'Cinično, Hrvatska smanjuje emisiju CO2 jer nas je sve manje'
NET.HR: Znači li to da nam treba više električne energije?
MOČILAC: Neki vele da će električne energije trebati jer će Hrvatska morati za 13 godina preći na električne automobile. To je velik problem, ali mislim da ćemo kratkoročno moći taj manjak nadoknaditi iz uvoza. Naime, BiH također gubi stanovništvo, ali gradi i termoelektrane na ugljen i hidroelektrane. To znači da će Bosna imati visak energije, a već sad 12 posto vrijednosti tamošnjeg izvoza u Hrvatsku jest električna energija, a uvozimo i iz drugih zemalja bivše Jugoslavije. I to je kratkoročna opcija. Možda je najbolja opcija za srednjoročno osiguravanje domaće proizvodnje električne energije zapravo hidrauličko frakiranje i ekstrakcija plina i nafte iz škriljaca. Ali pitanje je koliko toga Hrvatska ima. Takva energija bi se onda mogla kombinirati s energijom iz solara i vjetroelektrana, ali tako da se višak ima kamo skladištiti pa s tim u vezi treba planirati povećanje kapaciteta reverzibilnih hidroelektrana.
NET.HR: Kako onda – da zatvorimo krug – gledate na blještavi optimizam premijera Plenkovića u njegovim porukama upućenima s klimatskog summita u Egiptu?
MOČILAC: Jedna tužna i realna stvar bode u oči. Kada je u pitanju borba protiv klimatskih promjena i dekarbonizacija Hrvatska zapravo nema što tražiti, niti se trsiti, jer realno nema baš nikakvog utjecaja. Naš CO2 je kap u moru globalnog CO2. Posebice ne na nekakvim COP-ovima. Mislim da je Plenković tamo išao skupljati političke poene kako bi se što bolje pozicionirao kao budući eurobirokrat. Ako ćemo pošteno, s tako malenom industrijom i malenim stanovništvom koje je u padu, nije na nama da se miješamo u ono što je posao najmnogoljudnijih zemalja i onih koje najviše emitiraju ugljični dioksid. A što je najzanimljivije, brojne zemlje kojima raste populacija još nisu zapravo niti počele značajno emitirati CO2, a budu. Što će tada značiti naše smanjenje emisije CO2 osim skuplje struje? Ako dopustite bit ću ciničan do kraja: smanjenjem svoje populacije Hrvatska zapravo smanjuje i svoj ''carbon footprint''. Samim time što nas je sve manje i što smo sve stariji, pada i ukupna emisija CO2. Stoga je najznačajniji kontributor borbe protiv klimatskih promjena i emisije CO2 u Hrvata zapravo vlastito demografsko smanjenje. Zašto da itko gnjavi jednu umiruću naciju oko smanjenja emisije CO2 kad se i sama populacija smanjuje? Upravo je demografski slom glavni i najznačajniji problem hrvatskog naroda i države, a ne energija koja nam sve manje treba. Ponajmanji problem je taj famozni CO2 jer mi na to realno nemamo nikakvih značajnih utjecaja. Mi smo nešto kao statistička greška metode mjerenja. Naime, Hrvatska je odgovorna za oko 0.05% globalne emisije CO2.
Mišljenja sam da upravo zato Hrvatska može biti i puno komotnija, pa ako hoćete i bahatija, i orbanovski otkazati sve klimatske i ugljične ''komitmente'' jer smo prosto premali i nemamo utjecaj na globalne razmjere. Ali politički smo kepec, iako naš premijer nepotrebno trčkara na COP. Možemo komotno početi otkapati lignit kojeg još imamo neiskorištenog u umjerenim količinama ispod obronaka planina Dilj i Psunj i velike razlike neće biti. Ako može jedna Njemačka iskapati lignit i koristiti ga za proizvodnju energije, planeti Zemlji neće puno značiti ako to počne i obližnja Hrvatska.
'Dugoročno bi Hrvatska trebala izgraditi jednu nuklearku'
NET.HR: Što je, po Vama, dugoročno energetsko rješenje za Hrvatsku?
MOČILAC: Nuklearna energija jest najbolje dugoročno rješenje. Dugoročno, jer nažalost ne možemo sagraditi elektranu brzo koliko nam treba, a i pitanje je jesmo li financijski u stanju to podnijeti bez basnoslovnog zaduživanja po lihvarskim kamatama. Ekološki gledajući bilo bi dobro da zatvorimo TE Plomin, a otvorimo nuklearku. Ali financijski je to upitno i u globalnim razmjerima skoro sasvim nepotrebno. Recimo, Hrvatska ima oko 1700 MW instalirane snage u termoelektranama. I iz Krškog još stiže električna energija, a kako stvari stoje Slovenci planiraju drugi blok elektrane da zamjene sad već stari prvi blok. I mi bismo tu mogli naći interesa.
Kako bismo dugoročno osigurali dovoljne količine električne energije za mnoge buduće godine i dolazak električnih automobila, Hrvatska bi se možda mogla usuditi izgraditi bar jednu nuklearnu elektranu snage 1000 MW. No, financijski je bolje da idemo opet u to skupa sa Slovenijom i s njom sagradimo novi blok Krškog, iako bi i tu bilo problema naći povoljan financijski okvir. Ako idemo na nuklearnu opciju, obnovljivi izvori bi nam trebali biti tu kao potpora, a ne glavni izvor i glavni oslonac.
Nije li nuklearna energija opcija od koje je EU okrenula leđa, barem do rata u Ukrajini?
MOČILAC: S obzirom na to da su nas, male europske zemlje, odveli u energetski armagedon, red je da velike europske zemlje preuzmu odgovornost za ostale zemlje EU i da im osiguraju alternativu, te naprave strateški zaokret. Nekakva re-nuklearizacija Europe bi zapravo bila dobra dugoročna opcija. EU bi trebala graditi zajedničke elektrane za cijelu Europu, strateški smještene na energetskim čvorištima. Bila bi to energija koju svi koriste i na koju imaju pravo. Međutim, za tako nešto potreban je kopernikanski obrat u glavama europskih političara i stratega. Neophodno je reformirati pitanja sigurnosti, pojednostaviti ga na način da gradnja nuklearki opet postane jeftina. U tom smislu bi onda trebalo organizirati jedinstveni europski elektronuklearni sustav, kojeg bi vodila Francuska koja za tako nešto ima snage. Njemačka bi morala odustati od svoje sulude politike denuklearizacije. No problem su njemački Zeleni, koji su dobrim djelom i zaslužni za uništenje europskih nuklearnih perspektiva. Mišljenja sam da je ta stranka jako štetna za okoliš i energetsku stabilnost i neovisnost Europe.
