Tridesettrogodišnja pacijentica koja boluje od raka dojke, koji je metastazirao na kosti i limfu, nije jedina koja predugo čeka na početak propisane joj terapije. Kaže, u njezinu slučaju od uspostavljanja dijagnoze do početka kemoterapije prošla su dva mjeseca. Tumor joj je, kaže, lomio kosti, bolovi su bili neizdržljivi, a odgovor u bolnici bio je: Ma, nećete umrijeti.
Sličnu dramu prolazi pacijent kojem šest mjeseci nakon operacije karcinoma prostate daljnje liječenje još nije počelo.
"Imam 49 godina i nakon zahvata na Rebru, kontrole urologa i vađenja tumorskog markera PSA, preporučeno mi je zračenje. Već tada sam imao bolove u ramenima, pod desnom lopaticom, u prstima ruke i noge, bole me zubi i zubno meso, pojavljuju se afte. Pijem voltarene, loše spavam. Zračenje se planira četiri mjeseca nakon operacije, međutim, ni dva mjeseca nakon toga nisam počeo s radioterapijom. Pokvario se uređaj... U međuvremenu moj trbuh raste, pojavljuje se bol u leđima, čudan suhi osip...", kazao je pacijent za istraživanja Udruge oboljelih i liječenih od malignih bolesti Za novi dan.
Kako prenosi Slobodna Dalmacija, istraživanje govori upravo o tome u kakvim se prilikama u Hrvatskoj liječe osobe sa zloćudnom dijagnozom. Istraživanje je obuhvatilo 868 ispitanika u dobi od 15 do 80 godina i pokazalo da je otprilike tek svaki četvrti onkološki bolesnik počeo s liječenjem raka u roku od 15 dana od postavljanja dijagnoze!
Ne pita ih se kako se žele liječiti, sami organiziraju pretrage...
Najveći dio bolesnika, njih 39 posto, čekao je na početak liječenja mjesec dana, dok je 18 posto bolesnika s liječenjem počelo dva do tri mjeseca nakon što su doznali da imaju rak. Nadalje, svaki deseti bolesnik na čekanju je bio od tri do šest mjeseci, a više od pola godine na liječenje je čekalo šest posto osoba s dijagnozom raka.
Najveći razlozi čekanja su pretrage, koje navodi čak 36 posto pacijenata. Slijedi čekanje na lijek, što je kao problem istaknulo 30 posto ispitanika, a na početak radioterapije čekalo je 23 posto bolesnika. Šest posto pacijenata potvrdilo je da je moralo čekati na operaciju, a njih pet posto čak je trebalo čekati i na prvi pregled kod onkologa.
Više od pola ispitanika nije suodlučivalo o vlastitu liječenju, a gotovo 500 njih je priznalo da im je bilo teško išta pitati liječnika. Tijekom liječenja polovini njih nisu objašnjene nuspojave, a čak 182 bolesnika sami su sebi organizirali pretrage!
Vezani članci:
arti-201108110237006 arti-201106010212006 arti-201102140642006 arti-201008270015006 arti-201001140650006
