Proći će još neko vrijeme prije nego što Sud EU odluči o usklađenosti Trgovinskog sporazuma potpisanog između EU i četiri zemlje Mercosura (Brazil, Argentina, Paragvaj i Urugvaj), koji bi trebao omogućiti stvaranje golemog tržišta od oko 750 milijuna potrošača.

Sporazumom bi se smanjile carine te bi prokolala roba između Južne Amerike i EU.

Točka na kojoj je zavrilo su poljoprivreda i hrana - pojavio se strah od nekontroliranog uvoza - prije svega mesa goveda i peradi - te da će u Europu stizati hrana uzgojena uz pomoć pesticida, hormona i drugih tvari koje su zabranjene u EU.

Dodatno, u Hrvatskoj su Zastupnici DOMINO-a i Hrvatskih suverenista upozorili na rizike uvoza hrane iz zemalja Mercosura, posebno iz Brazila, te su u Saboru podnijeli prijedlog Zaključka kojim traže da sva uvozna hrana mora zadovoljavati iste sigurnosne standarde kao hrana iz EU. Martin Kordić (HS) istaknuo je da sporazum omogućuje uvoz jeftinog voća i povrća iz Južne Amerike, da su pritom velike razlike u proizvodnji hrane te da se mnogi pesticidi i hormoni zabranjeni u EU u Brazilu su dozvoljeni.

"Ono što je u Europi zabranjeno koristiti, Europa proizvodi i prodaje u Južnu Ameriku, a onda meso i hranu koja nastaje uporabom tih supstanci uvozimo u Europu, čime cjenovno uništavamo domaću proizvodnju, a kvalitetom trujemo naše građane", ustvrdio je Kordić. Zatražio je kvalitetniju zaštitu hrvatskih potrošača od uvoza hrane iz zemalja Južne Amerike.

"Greenpeace je objavio izvješće u kojem je analizirao brazilsku limetu u osam zemalja EU i 51 od 52 komada tog voća sadržavao je ostatke pesticida, a ukupno je pronađeno 27 pesticida, od kojih je šest zabranjeno u EU", iznio je Kordić

U RTL Detektoru provjerili smo što u Hrvatsku uvozimo iz zemalja Mercosura, jesmo li imali do sad analize prehrambenih proizvoda iz tih zemalja te kakvi su bili nalazi. Dodatno, razgovarali smo sa stručnjacima koji se bave analizom hrane, kao i stručnjacima za poljoprivredu i hranu te donosimo njihova mišljenja.

Istraživanje organizacije Greenpeace iz 2023.

Izvješće koje su spomenuli zastupnici ci DOMINO-a i Hrvatskih suverenista odnosi se na 2023. godinu kada je Greenpeace Njemačka napravio studiju o brazilskim limetama prodanim u EU. Naveli su da se radilo o detektiranim ostacima nekoliko pesticida, od kojih su neki zabranjeni u Europi.

"Akreditirani i certificirani laboratorij testirao je preko 50 uzoraka limeta kupljenih u supermarketima i veletržnicama u Austriji, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj, Španjolskoj i Švedskoj te je pronašao ostatke pesticida u svim uzorcima osim u jednom", objavio je tada Greenpeace.

Studija je provedena u svjetlu spomenutog trgovinskog sporazuma sa zemljama Mercosura izražavajući strah da će sporazum "smanjiti kontrole uvozne hrane, što znači da se očekuje nagli porast i upotrebe pesticida i štetnih učinaka".

Greenpeace je naveo: "Od 52 uzorka, 51 je sadržavao ostatke pesticida. Pronađeno je 27 aktivnih sastojaka: jedan biocid (dezinfekcijski klorat), tri herbicida, deset fungicida i 13 insekticida. Šest pronađenih aktivnih sastojaka nije odobreno ili je zabranjeno u EU. Trećina uzoraka sadržavala je potencijalno kancerogeni herbicid glifosat. Više od 90 posto uzoraka, koji su sadržavali ostatke, pokazalo je toksični koktel od čak sedam različitih pesticida. Više od polovice pronađenih pesticida smatra se vrlo opasnim jer predstavljaju visok rizik za ljudsko zdravlje, životinje ili okoliš."

Detalje tog izvješća možete naći OVDJE, a članak koji su tada iz Greenpeacea objavili je OVDJE.

Provjerili smo s Državnim inspektoratom (DIRH) i Ministarstvom poljoprivrede što su pokazala naše analize te jesu li se radili analize limete.

Kontrolirali limun i sjemene duhana

Iz DIRH-a su potvrdili da se službene kontrole hrane pri uvozu iz trećih zemalja provode fitosanitarna, veterinarska i sanitarna inspekcija.

Tijekom 2024. i 2025. pregledali su 48 pošiljaka bilja i biljnih proizvoda iz Argentine i Brazila.

Od toga se 38 službenih kontrola odnosilo na pošiljke limuna iz Argentine te 10 kontrola sjemena duhana iz Brazila.

Ni u jednoj pošiljci nije bilo ništa loše. Kontrole uvoza iz Paragvaja i Urugvaja nije bilo jer nije bilo ni uvoza ove vrste proizvoda - naveli su iz DIRH-a.

Ipak, za ranije spomenute hormone, koje su istaknuli zastupnici dviju stranaka na novinskoj konferenciji, fitosanitarna inspekcija nije nadležna - potvrdili su iz Državnog inspektorata.

Pod lupom riba i goveđa želatina

Kontrolirali su i meso i to 246 pošiljki, odnosno 9,5 milijuna kilograma hrane iz Mercosura.

Zanimljivo - DIRH navodi da su se isključivo uvozili proizvodi ribarstva i želatina od goveda i to:

Iz Argentine:

• argentinski oslić - 3.970.432 kg,
• argentinske kozice - 11.988 kg,
• inćuni - 21.423 kg.
• arbuni - 2.000 kg
• Iz Brazila:
• goveđa želatina - 540.033 kg.
• iz Urugvaja:
• argentinski oslić - 4.603.324 kg,
• oslić hoki - 122.938 kg
• patagonijska lignja - 306.717 kg.

Potvrdili su - u pošiljkama životinjskog porijekla nisu našli ništa loše, osim za jednu pošiljku od 27 tona argentinskog oslića koja nije udovoljavala zahtjevima za unos u EU. Pošiljku su vratili u Argentinu.

Testiranje na arsen, kadmij i olovo

Goveđu želatinu su, pak, testirali na arsen, kadmij i olovo i sve je bilo u redu.

No nisu to jedine kontrole - lani i preklani inspekcija je prekontrolirala i 215 pošiljaka hrane biljnog porijekla.

Na listi analiza našli su se: 

• kukuruz kokičar, 
• kikiriki,
• crveno vino,
• grah,
• limun,
• soja,
• banane
• kava.

Na analizu su poslali uzorke 35 pošiljaka i sve je bilo u redu.

Limete nismo uvozili, ali jesmo limun

Pritom su nam izričito potvrdili da u tom periodu nije bilo uvoz limete iz Mercosura.

"Međutim uvezene su 24 pošiljke limuna, osam pošiljki je uzorkovano i analize su pokazale da je sve u redu", rekli su.

Koliko uvozimo?

Po pitanju poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda u razdoblju od 2024 do kolovoza 2025. uvezli smo robe u vrijednosti od 37,6 milijuna eura. Izvezli smo samo oko četiri milijuna - potvrdili su nam to iz Ministarstva poljoprivrede.

Iz Argentine uglavnom uvozimo ribu, nešto kikirikija, agruma i sušenog mahunastog povrća.

Iz Brazila uvozimo najviše duhan, nešto kave i čaja te želatine.

Iz Paragvaja smo preklani uvozili isključivo uljano sjeme i plodove, a lani i nešto drugog bilja i dijelova biljaka.

Iz Urugvaja uvozimo isključivo mekušce (2024.).

Kada se gleda koje su te zemlje na rang-listi uvoza u Hrvatsku, Argentina je na 89. mjestu, Brazil na 31. mjestu, Paragvaj na 78. mjestu, a Urugvaj na 99. mjestu.

Kada se gleda izvoz, Argentina je 35. zemlja u koju izvozimo, Brazil 57., Paragvaj 68., a Urugvaj 71.

Brazil koristi deset puta više pesticida

Ipak, konzultantica za poljoprivredu i prehrambenu industriju Zvjezdana Blažić potvrđuje da se u Mercosuru koristi daleko više pesticida i umjetnih gnojiva nego u EU koja posljednjih deset godina imač snažan rend njihova smanjivanja. Istovremeno se ljestvica sigurnosti hrane, briga o okolišu te dobrobiti životinja neprestano povisuje.

"U Brazilu se po hektaru koristi 6 kg pesticida, u Argentini oko 5 kg. Prosjek korištenja pesticida u Europskoj uniji je između 2,9 i 3,5 kilograma po hektaru. Slično je i s umjetnim gnojivima – Brazil koristi više od 300 kg gnojiva po hektaru, dok je u EU to višestruko manje", rekla je.

 

Stručnjak koji se dugo godina bavi upravo različitim analizama hrane te ima golemo iskustvo, inf. Dario Lasić s Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar ipak otkriva detalje koji mogu zvoniti - ne na uznemirenost ili paniku - ali možda na budnost. 

Potvrđuje da Europa ima jasna i stroga pravila, ali realnost proizvodnje izvan EU-a drukčija je. "Postoje aktivne tvari i prakse koje su u Europskoj uniji zabranjene ili strogo ograničene, a u nekim zemljama Mercosura se još uvijek koriste", upozorava Lasić. Među njima su pesticidi koji u EU više nisu odobreni, hormoni rasta u stočarstvu, šira i manje kontrolirana uporaba antibiotika te velik udio GMO usjeva poput soje i kukuruza od kojih neke GMO sorte nemaju odborenje za uzgoj u EU, ali dolaze na kontinet kao sirovina ili hrana za žitovinje.

Ipak, ključna je činjenica da uvozna hrana mora zadovoljiti iste standarde kao i ona proizvedena unutar Unije. „Ako proizvod ne udovoljava maksimalno dopuštenim razinama ostataka pesticida ili sadrži zabranjene tvari, on se ne smije staviti na tržište – često završava i uništenjem“, ističe Lasić. Kontrole se provode na granicama EU-a, kroz dokumentaciju i laboratorijske analize, a nepravilnosti se sankcioniraju. "Također, zabranjene aktivne tvari (npr. hormoni rasta ili pesticidi koji nisu odobreni u EU) ne smiju biti prisutni u hrani ili hrani za životinje koje dolaze u EU — to je pravilo i za Mercosur proizvode", ističe. 

Upravo tu važnu ulogu imaju laboratoriji. "Štampar" je akreditiran kao službeni laboratorij i koristi najsuvremenije metode poput LC-MS/MS i GC-MS/MS. „Imamo znanje i opremu za dokazivanje pesticida, lijekova, hormona i drugih kontaminanata s vrlo visokom osjetljivošću“, kaže Lasić i potrđuje da uzorci iz tzv. Trećih zemalja u pravilu češće pokazuju nesukladnosti - uglavnom zbog bioloških i kemijskih kontaminanata, te pokazuju i manju kvalitetu.

Iako Zavod rijetko dobiva uzorke izravno s graničnih kontrola, europski sustav brzog uzbunjivanja RASFF pokazuje da problemi postoje. Najčešće se otkrivaju mikotoksini u orašastim plodovima, bakterijska onečišćenja mesa (Escherichia u govedini) i soji (salmonela), klorati u peradi te pesticidi zabranjeni u EU-u poput atrazina, parakvata i klorpirifosa.

"Za te pesticide je dokazano da imaju neurološke, hormonske ili druge štetne učinke. Slično je i sa zabranjenim hormonskim tvarima (npr. zeranol ili estradiol-tip hormoni) u različitim mesnim proizvodima, kao i hormonske tvari u mesnim proizvodima", istiće ing. Lasić.

Ukazje na još jednu stva - med. On je osjetljiv proizvod jer se lako može kontaminirati ostacima pesticida iz okoliša - ostacima herbicida ili insekticida iz poljoprivrede. 

"Med je kemijski stabilan, ali biološki i senzorski vrlo osjetljiv“, objašnjava Lasić. Zorno dočarava da se med iz Mercosura mora prvo ukrcati na brod, potom prevoziti preko oceana, iskrcavati. Transport je dug, ponekad su temperature vrlo visoke, teško može zamisliti da se čitavo vrijeme čuva u rashlađenim komorama u uvjetima u kojima bi se očuvala njegova kvaliteta.

A analizama se to može vrlo lako otkriti. "Temperatura je glavni neprijatelj. Ako se med tijekom transporta (brod + skladišta + pretovar) dulje izlaže temperaturama iznad ~25–30 °C može se povećati HMF - spoji koji bez greške otkriva da je med star ili da se pregrijao. Može se smanjiti enzimska aktivnost (npr. diastaze) koji je pokazatelj svježine meda, ali i povećati vlaga koja omogućuje fermentaciju (razvoj kvasaca), ili se gubi dio arome i karakterističnog okusa", ukazuje naš stručnjak. 

Dodatni izazov je GMO – ne zato što se dodaje medu, nego zbog peludi koju pčele donose s GMO biljaka. EU tu ima jasan stav: dopušten je samo GMO koji je odobren na razini Unije, uz stroga pravila označavanja ili zabranu prodaje ako se radi o neodobrenom GMO-u.

Zaključno, rizik da nesigurna hrana dođe na hrvatsko tržište postoji, ali je ograničen. "Europska pravila postoje upravo zato da taj rizik svedu na minimum", kaže Lasić. No istodobno upozorava da se u političkoj i stručnoj javnosti sve češće postavlja pitanje jesu li kontrole uvijek dovoljno česte i stroge. Povjerenje u sustav postoji – ali i potreba za stalnim nadzorom.

 

Strahovi iz Udruge Baby Beef

Strhova ipak ima još - otkrivaju to i proizvođači goveda. 

Nikola Pavičić iz Udruge Baby Beef, koja okuplja 99 posto registriranih tovljača junadi u Hrvatskoj, smatra da Sporazum nikako ne ide u korist europskim poljoprivrednicima. Dodaje - potencijalno najveća šteta je za siromašnije stanovništvo EU.

Ukazuje da europski proizvođači godinama moraju zadovoljavati stroga pravila, zelene politike, paziti na dobrobit životinja. Mora se paziti i na prava radnika: "Takva proizvodnja je izuzetno zahtjevna i skupa te iziskuje dodatan angažman poljoprivrednika kako bi sve ispoštovali - ili slijedi kazna".

Dodaje: "Uvoz mesa i sirovina iz država koje dugi niz godina bespoštedno uništavaju okoliš, koriste u Europi zabranjene antibiotike i hormone rasta (kancerogene za konzumente mesa životinja uzgojenih na takav način) je sve ono protiv čega se je desetljećima borila EU, koja je potrošila milijarde eura na potpore i edukaciju poljoprivrednika kako bi europska poljoprivredna proizvodnja bila što više ekološki prihvatljivija."

Jeftinije (i lošije) u vrtićima i bolnicama?

Boji se i da će takvo meso završiti u hrvatskim HORECA kanalima, studentskim menzama, školskim kuhinjama, dječjim vrtićima, vojnim menzama i bolničkim kuhinjama. Razlog je jednostavan - na javnoj nabavi pobjeđuje najjeftiniji. 

"Ne mora niti jedna hrvatska tvrtka uvesti meso iz tih zemalja, takvo meso može uvesti i neka tvrtka iz bilo koje države članice EU pa da ono završi na hrvatskom stolu", ukazuje. 

Pita se i kako će kontrolirati proizvodnju u zemljama Mercosura.

Strah od zamrznutog i starog mesa

Posebno se osvrnuo i na smrznuto meso: "45 % od ukupne količine kvota je odobreno za uvoz smrznutog mesa, a europskim zakonodavstvom nisu propisani maksimalni rokovi trajanja za zamrznute proizvode životinjskog podrijetla. Nema pravnih prepreka da se meso staro više godina prodaje na tržištu EU, što se je u prošlosti već i događalo. Male količine mesa dovoljne su da reguliraju cijenu na tržištu na način da se pri svakom porastu cijene plasira takvo meso i onemogući porast cijene, a koji je nužan za održavanje proizvodnje."

Podcrtava da je hrvastki kupac siromašniji, gleda na cijenu te da su domaći proizvođači zabrinuti o kakvoj se kvaliteti mesa radi, zabrinuti smo za zdravlje naše djece. "Europski poljoprivrednici branili su na tim prosvjedima našu budućnost i nikakav geopolitički položaj EU, europska autoindustrija i industrija strojeva, kemijska i farmaceutska industrija, ne smiju biti na štetu našeg zdravlja i opstanka europske poljoprivrede koja se ovim Sporazumom želi žrtvovati"; kaže. 

Grgić: 'Rizik postoji, ali i pravila se mijenjaju'

Stručnjak za poljoprivredu prof. Ivo Grgić - pak - kaže da rizik od neispravne hrane postoji stalno i to bez obzira odakle dolazi.

"Uvijek postoji opasnost da se na tržištu pojave proizvodi koji sadrže nedozvoljene tvari. Ono što je dozvoljeno i zabranjeno mijenja se s vremenom – dijelom zbog novih spoznaja o štetnosti, a dijelom i zbog snažnih lobija. Postoje teorije da je bolje dugo živjeti i umrijeti od GMO hrane, nego je jesti zdravo, malo - i rano umrijeti. Mi moramo prihvatiti taj rizik i ja osobno ne vidim tu veću opasnost nego što je bila do sada", kaže Grgić.

Ključno pitanje je kontrola,Grgić priznaje da sustav nadzora nije savršen, ali ističe da alternative praktički nema.

"EU ima mehanizme kontrole, ali oni se temelje na uzorkovanju. Ne testira se sva roba jer su ta testiranja iznimno skupa. U početku se mora ići na povjerenje i deklaracije proizvođača, a ako se utvrde nepravilnosti – takvim proizvođačima ili uvoznicima se na određeno vrijeme zabrani pristup tržištu", objašnjava.

Dodaje da bi, u idealnom slučaju, proizvođači iz zemalja Mercosura morali biti pod nadzorom već u fazi proizvodnje kako bi uopće dobili pravo izvoza u EU.

Nije problem samo sigurnost, nego cijena

Ipak, prema prof. Grgiću, najveći strah europskih proizvođača ne odnosi se nužno na pesticide i hormone, već na cjenovnu konkurentnost.

"U Brazilu i Argentini govorimo o uzgoju na golemim površinama i ekonomiji obujma. Radna snaga je jeftinija, inputi su jeftiniji, tehnologija drugačija. To je ono što najviše zabrinjava europske proizvođače – hoće li moći konkurirati cijeni", kaže.

 

Sigurno da je i to moguće jer ono sto mi ne koristimo, a oni tamo koji se koriste iz dva razloga - prvo što se radi o puno većim multinacionalnim kompanijama i s druge strane, sto pojam zdravstvene ispravnosti i prihvatljivosti je različit kroz svijet.

Europski parlament ne snosi nikakvu odgovornost za stavove i sadržaj objavljen u okviru projekta koji sufinancira Europska unija, jer su oni isključivo u nadležnosti autora.