Vladimir Šeks je u razgovoru za HRT danas otkrio svoju stranu priče u slučaju zločina nad obitelji Zec, koji se dogodio 1990-ih godina usred Zagreba. I dok se imena počinitelja znaju, zna se da institucije pravosuđa nisu napravile posao kako bi se cijeli slučaj do kraja rasvijetlio, a počinitelji kaznili.
Šeks je rekao da već 30 godina živi s tim slučajem s kojim je do u detalje upoznat. "Dana 6. prosinca 1991. godine je izvršen jedan stravičan zločin, ubijen je Mihajlo Zec. Da se pljačkaši i ubojice otarase svjedoka, ubili su na Sljemenu njegovu suprugu Mariju i malodobnu kćer Aleksandru Zec. To je bilo okrutno, grabežno ubojstvo pljačkaša i ubojica. Najgnjusnije je ubojstvo maloljetne djevojčice, učinili su sve to da se otarase svjedoka", rekao je na početku Vladimir Šeks.
Ključni propust
Nakon što su počinitelji priznali krivična djela, Šeks kaže da je tada napravljen ključni propust.
"Okrivljeni su trebali imati branitelja na prvom ispitivanju jer je za to kazneno djelo bila predviđena najstroža kazna prema tadašnjem zakonu. Nazočni zamjenik okružnog javnog tužitelja Tihomir Rubeša nije reagirao tako da je trebao upozoriti suca - da ne treba ispitivati okrivljene, ako im nije osiguran branitelj. Nakon što je otvorena istraga, bili su u pritvoru, pa su se po savjetu svojih odvjetnika branili šutnjom.
Počelo je suđenje i zapisnici u kojima su oni priznali ubojstvo, i to vrlo detaljno. To je izdvojeno kao nezakoniti dokaz. Najveća odgovornost je na istražnom sucu koji ih je saslušavao, trebao je osigurati da nazočni budu branitelji i zamjenik okružnog javnog tužitelja. Na to pitanje bi trebali odgovoriti Tihomir Rubeša, ali i Anto Nobilo koji je tada bio glavni u okružnom javnom tužiteljstvu", tvrdi Šeks.
O optužbama na njegov račun
Šeks tvrdi da on nije imao nikakve veze s javnim tužiteljstvom.
"Dana 4. studenoga 1992. je u Okružno javno tužiteljstvo Zagreb dostavljen pisani otpravak presude kojom su optuženi oslobođeni za ubojstvo obitelji Zec. Potom se odvio kolegij javnog tužitelja 23. studenoga. Zamjenik okružnog javnog tužitelja Zagreb, Branislav Hajduković, na užem kolegiju referira presudu, a u radu kolegija su sudjelovali okružni državni odvjetnik Mirsad Bakšić, v.d. Ivan Maračić te rukovodni zamjenik Pavao Vidić. Na kolegiju se odlučuje da nema osnova za ulaganje žalbe.
Godinama kada su počele optužbe na moj račun, ja sam zatražio od Državnog odvjetništva RH 2011. da mi dostave presliku omota Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu. Tu stoji službena bilješka. Potpis - Tihomir Rubeša, svugdje njegovi potpisi. Stoji ovako: Referirano na kolegiju tužitelja, objedinjeno s tužiteljem, tada je bio javni tužitelj Stjepan Herceg - i odlučeno ne žaliti se. To je 23. studenoga 1992.
Ta tvrdnja Zorana Pusića da je on vidio da je crnim flomasterom napisano V.Š., inicijalni, na omotu spisa na kojem piše 'ne žaliti se', to nije istinito. Ista je stvar s onim što je izjavio Peđa Grbin neki dan. Iz njegove lažne izjave se vidi koji je stvarni motiv. On kaže: Ali je odgovornost jedne države koja je s V.Š. u potpisu odbila kazniti one koji su zločin počinili, on je aludirao na HDZ-ovog veterana Vladimira Šeksa. Neprestano traje hajka, žele uporno dokazati da je Hrvatska država odgovorna za zločine, da je odgovorna za prikrivanje zločina te za različite pravne vratolomije. Propusta je bilo, ali on je učinjen odmah u prvom koraku. Godine 1993., državni odvjetnik ulaže zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu, Vrhovni sud to odbija", tvrdi Šeks.
Kako je Tuđman reagirao?
Šeks je otkrio i kako je Franjo Tuđman reagirao na saznanje o ubojstvu obitelji Zec.
"Reagirao je strahovito emocionalno, odmah je smatrao da će se to povezivati s hrvatskom politikom jer su počinitelji bili dio neke neformalne, poluvojne skupine. Raspravljalo se na nekim tijelima da se najodlučnije krene u raščišćavanje. Policija je obavila vrhunski posao. Ali zašto se to želi imputirati meni, to ide u valovima. U niz sam navrata demantirao.
Ja sam kao javni tužitelj, kada su mi referirali stanje spisa i stvari, pokušao da oni zatraže prekvalifikaciju kako bi se spasilo i prihvatilo zakonski priznanje. To sud nije prihvatio. Odgovornost se može postaviti za neprocesuiranje, prvo na istražnog suca, potom na zamjenika okružnog javnog tužitelja te treće na sud koji je donio oslobađajuću presudu. Što se tiče Okružnog državnog odvjetništva i hrvatskog Državnog odvjetništva, sve je napravljeno 'lege artis' da se ubojice privedu pravdi, osim ovog prvog dijela", rekao je.
Naglasio je da bi se situacija možda mogla riješiti obnovom postupka, s novim činjenicama i dokazima. "To bi Državno odvjetništvo trebalo inicirati, ali je to samo teoretska mogućnost. Slučaj je pravomoćno zaključen, zahtjev za zaštitu zakonitosti je Vrhovni sud odbio. Budući da ne postoji zastara za takva kaznena djela, moglo bi se na temelju materijalnih dokaza tražiti, ponovno pokušati ishoditi obnovu postupka", rekao je Vladimir Šeks.
