Zoran Pusić, dugogodišnji aktivist za ljudska prava i predsjednik Antifašističke lige za N1 je komentirao izjavu Zorana Milanovića, koji je u Valpovu komentirako kako je „obitelj Zec bila pozvana u Vladu, dobila je odštetu, što još treba“ te nastavio govoriti o drugim žrtvama.
'Oni su taj zločin ugradili u temelje države'
"Ovo izlaganje Zorana Milanovića, po mom sudu je prilično sramotno bilo. Međutim, naravno da je bilo drugih zločina i na jednoj i na drugoj strani. Bilo je strašnih zločina samo mjesec dana poslije tragedije obitelji Zec, ubijena je obitelj Čengić u Drveniku, mama, tata, dvoje male djece, jedno od njih , Slobodan, čini mi se, bilo je vršnjak Aleksandre Zec. Potpuno nevini ljudi. Međutim, da je zločin nad obitelji Zec strašan zločin, to nema sumnje.
'Poanta je da želimo sanirati štetu'
Ali to nije poanta, mi to ne obilježavamo zato nego zato što je ponašanje hrvatske politike i pravosuđa u to doba učinilo da je taj zločin ugradilo u temelje hrvatske države i naše obilježavanje ovoga je naš pokušaj da saniramo tu štetu koja je tada učinjena, to je osnovna stvar. Strašnih zločina se dogodilo i puno previše, nije trebao biti nijedan da smo uspjeli ono što smo pokušavali 90. i 91. da do rata ne dođe, jer bilo je jasno da će se takve stvari događati, ali nismo uspjeli”, rekao je Pusić te podsjetio kako su krvnici oslobođeni zbog proceduralne pogreške.
'Došao Merčep i oni ušutjeli'
Međutim, to je sve skupa besmislica, postojalo je oružje s kojim je to napravljeno, meci iz tog oružja u žrtvama, bili su svjedoci, dakle, poznato je da postoji dokument, kada je došla ta odluka suda da se ne priznaju ta priznanja, ali zbog toga što je napravljena proceduralna greška da je poslije toga Merčep došao i razgovarao sa svojim ljudima, koji su bili u zatvoru, i oni su potpuno ušutjeli.
'Pisalo crnim flomaterom 'ne se žaliti'
Drugo, na toj odluci suda piše crnim flomasterom ‘ne se žaliti’, DORH iz tog doba, jasno je o čemu se radi. U 99% slučajeva ne osudite okrivljenika zato što on ispriča priču u kojoj on to prizna, nego jer imate dokaze. Tu ste imali nebrojeno dokaza da su oni to učinili, ali tužiteljstvo se nije žalilo”, kaže.
Na pitanje tko je naložio tadašnjem tužiteljstvu da se ne žali, odgovara: “To bi moglo jedno istraživačko novinarstvo ustanoviti. Ja sam imao taj dokument u ruci, tko stoji ne znam, ali znam da je potpisano s ‘V.Š.’.
Na pitanje o tome da se Vladimira Šeksa često dovodi u vezu s takvim razvojem događaja i da on tvrdi da se zbog tadašnjih propisa to nije ni moglo procesuirati, kaže:
“Ovo što vam ja kažem to su činjenice, Da se to moglo procesuirati nema nikakve sumnje, svakome je jasno da je bilo više nego dovoljno materijalnih dokaza da se to bestijlano ubojstvo procesurira. To se događalo i na jednoj i na drugoj strani, no problem je u zataškavanju. Iza toga je stajala cijela institucija pravosuđa, iza toga je stajala moja država i zato je to nešto što pokušavamo izvući. To će ostati stotinu godina.
I zato probamo kroz sve ove godine, kada obilježavamo taj dan, navečer, jer se ubojstvo dogodilo oko 23 sata, a sam zločin usred noći. Tamo odlazimo na to mjesto u toj gustoj šumi, evo prosinac, to je mrak, osjeća se taj jedna jeziva atmosfera, možemo se samo zamisliti kako je bilo tamo kada se to događalo. To je apsolutno strašan zločin, ali poanta nije u tome, poanta je da kao što je njemačka morala proći kroz proces denacifikacije tako i Hrvatska mora proći kroz proces u kojem se odriče takvih stvari, ne na samo jednom općenitom nivou, nego u ovom konkretnom slučaju”.
