Okusi naših baka i djedova, oni sa sela, vratit će mnoge u sjećanja djetinjstva, probuditi najljepše uspomene. No pomalo se zaboravljaju, kao i recepti kako se radi domaća zimnica ili ono "nešto naše".
Na Danas.hr-u u serijalu u suradnji s prof. dr.sc. Ivom Grgićem, akademikom i profesorom Agronomskog fakulteta u Zagrebu, donosimo recepte kako pripremiti svoj svježi sir, kako napraviti slatke mazalice od sezonskog voća, ukiseliti ciklu i papriku, izraditi u vlastitoj kuhinji domaće kobasice ili krvavice.
Ovog puta prof. Grgić donosi nam ideju jela bez mesa, za sve one koji žele malo lakši obrok, ali dobre i za vegetarijance. Prisjetit će se da je to i verzija ručka u vrijeme siromaštva na našim prostorima, a i danas su to neka od cjenovno pristupačnijih jela.
Prof. Grgić i ideja za besmesnu sarmu i punjenje paprike:
"Slavonija je mojim predcima bila obećana zemlja. Voljeli su je, a po nekada baš i ne. Ljubav je
proizlazila iz bogatstva nepreglednih njiva, punih hambara, svinjaca i staja, bijelih gusaka i uvijek sitih
Slavonki i Slavonaca.
Čak i pjesma, bećarac, bio im je ugodan uhu. A zavist je bila posljedica svega neimanja. Malo zemlje, puno gladnih usta, volovi i žalosne pjesme uz šargiju i violinu.
I mnogi se moji zemljaci Posavljaci zaputiše kompom/skelom preko Save tražeći bolje, neki bliže kući drugi
puno dalje, čak vele da su išli sve do Apatina ili do Čakovca.
Nakon nekog vremena jedni se vratiše, a drugi tamo i ostadoše. Puno godina poslije cilj im je bio Beč, "Minken", Švica i tko zna gdje još. Zadnji rat učini pogrom puka i mnoštvo ih sada živi po cijeloj Hrvatskoj, ali i po svijetu.
Ipak, ljubav mojih prema Hrvatskoj navede ih da mnogi tu kupiše ili izgradiše nove kuće, najčešće veće od domorodaca, stopiše se s njima zadržavajući i nešto svoje. Ali i otkrivši da i u "Rvatskoj" nisu svi (bili) bogati i da su mnoga jela kao i kod "nas".
Tako mi ispriča školski pajdaš Anto, koji se skrasi u okolici Rijeke, da često sa svojim novim susjedima
uživa u jelu za koje treba malo namirnica, a može se pripremiti i bez mesa.
Kada je rekao o čemu se radi, sjetih se dviju zgoda, u dva po svemu različita dijela Hrvatske, škrte Dalmatinske zagore i bogate okolice Virovitice, koje ta jela povezuju.
Dosta davna posjeta selu Pokrovnik kod Drniša, osim veselja dobrodošlice kuma Jere i njegove mame
Bele, u sjećanju mi je ostalo po sarmi koju su spremili. Nije bilo kiselog kupusa, ali je bio široki list
vinove loze, domaći krumpir i dobra volja.
Slično sam doživio i u okolici Virovitice, samo osim lista vinove loze bio je kiseli kupus.
Zbog svega što aktere ove priče spaja, barem u godinama siromaštva i vama, dragi pratitelji, priča "Iz
Grgić kuhinje" prikazujemo dva jela koja se brzo pripremaju i vraćaju vas u vašu ili mladost vaših
predaka.
Jela posebno preporučujemo onima koji izbjegavaju meso, iz različitih razloga, zbog prehrambenih navika, zdravstvenih ili novčanih nedaća.
Prvo je sarma (bez mesa).
Za to nam je potrebna glavica kiselog kupusa, krumpir, sol, voda i malo volje. Pažljivo odvojite neoštećene listove kiselog kupusa, kušajte da nije prejak odnosno prekiseli, ako jeste onda ga isperite pod mlazom vode.
Krumpir, nije bitna boja, ogulite i naribajte na ribežu. Krumpir posolite, stavite ga na list kupusa i
pažljivo list zatvorite.
Na dno dublje zdjele, lonca, položite nekoliko listova kupusa te pažljivo stavljajte smotuljke tj. sarmu. Na vrhu sarme isto stavite nekoliko listova kupusa, pažljivo ulijte vodu i spremni je za kuhanje. Tijekom kuhanja provjerite slanost te po potrebi dodajte još soli.
Prije objeda, od ostatka krumpira pripremite pire i objed može početi.
Ali za one kojima je to posno, slobodno u svaki smotuljak stavite kockicu domaće slanine, a čak jedan manji komad dodajte u lonac. S time se dobro sljubljuje kukuruzni kruh kao i češnjak.
Verzija s paprikom (baburom)
Nešto slično možete učiniti i s paprikom, dobra je babura, ali može i bilo koja druga, samo da bude
mesnata.
Papriku operite, očistite tj. izvadite sredinu sa sjemenkama te nadolmite (napunite) s krumpirom. U tepsiju stavite sloj usitnjenog krumpira, pažljivo položite papriku, poželjno da je punjenje prema gore, a prostor između paprika popunite popunite krumpirom. Kao i kod sarme, po volji dodajte malo slanine. I stavite u pećnicu i pecite na 180 o C dok se ne dobije zlatna boja krumpira.
A ako nemate krumpira, ne očajavajte, dobra je i riža. Rižu skuhajte na pola te ponovite sve kao i s
krumpirom.
A za ova dva obroka, malo nam treba, kiselo zelje po zimi, a paprika po ljeti. Je da je često iz uvoza, ako nije iz vašeg vrta. Jer priče da smo nedostatni u povrću, da većinu uvozimo, vrijedi, čak i
za kupus, krumpir i papriku.
Proizvodnja povrća kdolazi s oko 23.000 ha što čini oko 2 posto ukupno korištenih površina. Krumpir
proizvodimo na oko 5300 ha, kupus na 1100 te papriku na oko 500 ha. Ali, znatna proizvodnja
paprike dolazi iz staklenika i plastenika te je slika o proizvodnji nešto povoljnija. A krumpir i kupus se
u cijelosti proizvodi na otvorenom.
Danas se često (zlo)rabi pojam samodostatnosti te evo nekoliko podataka da vidite onu, malo
modificiranu, narodnu "ako Bog da, nerad ne da".
Jednostavno rečeno, svega nam nedostaje.
Vlastite potrebe povrća podmirujemo s oko 50 posto , a isto toliko uvozimo. Npr., čak ni kupusa ne
proizvedemo dovoljno jer uvezemo oko 20 posto potrošnje, a paprike proizvedemo oko 40 posto potreba.
Ni s krumpirom nije ništa bolje jer i njega uvezemo oko 40 posto potreba. Ipak, ovo se radi o statistički
praćenoj robi. Proizvodnja je sigurno veća, što ne umanjuje količinu uvoza.
Razlika je jer se dio povrća proizvodi na okućnicama, a dio na površinama koje nisu u sustavu praćenja. Ali, to ne mijenja ukupnu sliku, a to je da ne proizvodimo dovoljno niti za svoje potrebe, a mogli bi i za izvoz.
I na kraju, nešto o novcima.
U 2023. godini Hrvatska je kod povrća ostvarila negativnu vanjskotrgovinsku bilancu od 169 milijuna eura. To i nije neka novost jer od devedesetih godina povrća vrijednosno znatno više uvozimo nego što izvozimo. U prošloj godini, prema nekim projekcijama, deficit je bio još i veći.
Da zaključimo, uvozom povrća naši novci odlaze u druge države, a nama ostaje bojkot, prosvjed, kuknjava... a zašto je tako već 30 godina - nekom drugom zgodom.
Nadamo se da vam nismo pokvarili užitak u jelu, jer smo vas barem spasili od visokih cijena i
poslušali ministra Šušnjara: 'Kuhajte doma!'"
POGLEDAJTE VIDEO Iz Grgićeve kuhinje: Recepti i priče koje mirišu na tradiciju i djetinjstvo!
