Mentalno zdravlje već se dugo ne definira kao naprosto odsustvo 'bolesti', naime, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije iz 2004. godine mentalno zdravlje se definira kao ''stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi svojoj zajednici''. Također valja podsjetiti i da je Svjetska zdravstvena organizacija procijenila još 1996. godine da će psihičke bolesti postati drugi vodeći uzrok onesposobljenosti do 2020. godine.
- Što radi država: 'Podrška mentalnom zdravlju treba biti dostupnija svima, a ne samo povlaštenima'
- (Ne)moguća misija: Može li Hrvatska po uzoru na Novi Zeland imati 'proračun blagostanja'?
Iako je u Hrvatskoj priča o mentalnom zdravlju nešto prisutnija u javnosti nego ranije, i dalje nedostaje prava dubina u bavljenju njome na niz razina, uključujući i izostanak usklađenosti niza javnih politika s onom zdravstvenom, kao što smo već višekratno upozoravali. Uvijek je iznova važno ponoviti: nema zdravlja ako nema mentalnog zdravlja, a po tom pitanju Hrvatsku, unatoč nekim pomacima, čeka još zaista mnogo posla.
''Zaista
možemo govoriti o tome da politika ne prepoznaje važnost
mentalnog zdravlja te da je mentalno zdravlje hrvatskih građana i
građanki neprisutno u političkim raspravama. Sustavnih
provedbi mjera u promociji i prevenciji mentalnog zdravlja gotovo
da i nema. Republika Hrvatska u ovom trenutku nema Nacionalnu
strategiju zaštite mentalnog zdravlja. Zadnju je imala za
razdoblje od 2011. do 2016. godine, ali nova nije donesena.
Navedeno je poražavajuće s obzirom na to da su pokazatelji, kao i
po pitanju stanja mentalnog zdravlja u Hrvatskoj, tako i po
pitanju mentalnih bolesti u najmanju ruku zabrinjavajući'',
upozorila je za Vijesti.hr psihologinja Sandra
Tolić iz Zagrebačkog psihološkog društva (ZPD).
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije svaki peti
adolescent ima narušeno mentalno zdravlje te ukupno tijekom
života oko 25 posto populacije doživi neki mentalni poremećaj
koji se može dijagnosticirati. Ako uzmemo i činjenicu da se
polovina psihičkih poremećaja razvije do 14. godine, prevencija
je apsolutno ključna.
''Sustavna
prevencija povećava kvalitetu života, smanjuje rizična ponašanja
i zapravo u konačnici dugoročno štedi novac državi, a time i
sveukupnom društvu jer su troškovi liječenja puno veći nego
ulaganje u prevenciju. Izrazito je važno da država i društvo
prepoznaju važnost očuvanja mentalnog zdravlja građana i da su
uključeni u istraživanja, planiranja i implementiranje aktivnosti
koje promoviraju i podržavaju razvoj mentalnog zdravlja'', ističe
Tolić.
Posebno naglašava da je ''društvena klima u kojoj se poštuju i
štite osnovna ljudska, politička, ekonomska, socijalna i kulturna
prava nužna za promicanje važnosti brige za mentalno zdravlje:
''Trebalo bi staviti naglasak i na najranjivije skupine društva i
manjine te osigurati jednaku dostupnost službi za mentalno
zdravlje i njihovih programa svim osobama u Hrvatskoj bez obzira
na njihovu dob i ekonomski status''.
Stoga je važno da donositelji odluka izrade Nacionalnu strategiju zaštite i promocije mentalnog zdravlja i prevencije mentalnih poremećaja i to uz konzultaciju sa stručnjakinjama i stručnjacima iz različitih područja mentalnog zdravlja te da se sustavno radi na provedbi donesenih mjera, zaključuje Tolić.
U Ministarstvu zdravstva za Vijesti.hr su ranije poručili da rade na izradi strategije, no u Hrvatskoj je veliki problem što je ova tema i dalje ili tabu, ili je se trivijalizira umjesto da se javnim kampanjama propagira i brigu o mentalnom zdravlju, obrazuje djecu i odrasle kroz programe dostupne svima te osigura dostupnost stručnjaka i stručnjakinja mentalnog zdravlja i djeci i odraslima, prije svega u domovima zdravlja.
Naime, kako što su već upozoravali iz ZPD-a, danas znamo da su tjelesno i mentalno zdravlje čvrsto povezani te da nam mentalno zdravlje omogućava i održavanje dobrog tjelesnog zdravlja, dok problemi s tjelesnim zdravljem mogu utjecati na mentalno te onemogućiti osobu u uspješnom oporavku od bolesti.
U svijetu se ova veza sve više prepoznaje, a pogotovo je odjeknuo primjer Novog Zelanda o kojemu smo pisali i pitali se može li i Hrvatska krenuti tim putem. Novi Zeland, podsjetimo, kani uspjeh zemlje mjeriti na drugačiji način te je tamošnja Vlada odlučila imati "proračun blagostanja" u kojemu su kao novi prioriteti postavljeni: mentalno zdravlje, borba protiv siromaštva djece i obiteljskog nasilja te protiv beskućništva.
Riječ je o presedanu u politici, odnosno ''u ekonomskom planiranju neke zapadne države u smislu da redefinira prioritete javnih politika neke države, pa i šire - sam koncept ekonomskog rasta. Tzv. 'wellbeing budget' (proračun za dobrobit društva/ljudi) detektira goruće probleme koji upućuju na zapostavljene potrebe i temeljna ljudska prava velikog dijela stanovništva'', kazala je tom prigodom za Vijesti.hr Sanja Kovačević, članica feminističkog kolektiva fAKTIV.
Narušeno mentalno zdravlje može imati nepovoljne učinke na cjelokupno zdravlje i razvoj, osobito kada govorimo o djeci i adolescentima. Ono je povezano s većom konzumacijom alkohola, droge i cigareta, maloljetničkom trudnoćom, odustajanjem od školovanja i delinkvencijom, a sve to govori o važnosti prepoznavanja brige o mentalnom zdravlju pa bi se u skladu s tim ono trebalo naći i među prioritetima svake zemlje.
Pritom je iznimno važno da kad o ovoj, kao i o drugim 'osjetljivim' temama, javno progovaramo, o njoj govorimo i pišemo kao o socio-psihološkoj pojavi, a ne (samo) o pojedinačnim slučajevima imajući na umu da je riječ o vrlo složenom procesu koji zahtijeva znanje i dugoročnu posvećenost, a ne sporadične, simbolične akcije i prigodne objave. U svemu tome važnu ulogu imaju i mediji, koji umjesto zastrašivanja i bombastičnosti koji su kontraproduktivni u prevenciji, odgovornim izvještavanjem mogu smanjiti stigmu i povećati vjerojatnost da ljudi potraže pomoć.
Prema podacima Eurostata, Hrvatska se po udjelu populacije koji
izvještava o simptomima kronične depresije Hrvatska u odnosu na
ostale europske zemlje nalazi na sredini, a kada se, govoreći o
mentalnom zdravlju, uspoređujemo s ostatkom svijeta, važno je
govoriti i o okruženju u kojem živimo.
Kontinuirana nestabilnost u društvu, ugroženost egzistencijalnih
pa onda i ostalih potreba, nepovjerenje u efikasnost i kapacitet
sustava da ispunjava svoju zadaću u osiguravanju zdravstvenih,
socijalnih pa onda i drugih usluga koje su građanima i građankama
potrebne svakako predstavlja rizik za mentalno zdravlje,
upozorava struka i napominje da se gledajući iz te perspektive
taj rizik u Hrvatskoj ne čini zanemarivim.
