Nakon više od godine dana nove vlasti "odasvud samo čuješ daj mi, il' se prosi il' se zajmi...", kako pjeva Balašević - eto i država nam se opet zadužila, i to "jako uspješno", što je izraz koji jako uspješno nervira. Više od toga nerviraju me samo kritičari tog zaduživanja, jer ili nemaju pojma kako bismo drugačije otplatili dugove koje pokrivamo novim zaduženjem, ili su zapravo krivi za to što smo se uopće zadužili, pa bi zato trebali biti kuš. A kuš bi trebala biti i vlada jer joj se bliži polovica mandata, a da još uvijek nije povukla nijedan potez koji ne bi povukla i Kosoričina vlada, barem što se tiče gospodarstva, radničkih prava, odnosno smanjivanja istih, otpuštanja, sanacija i ostaloga...
Jesmo li mi potpuno odustali?
Eto recimo, propisno mi je digao tlak ministar specijal-201012070191004-Mirando Mrsić, koji je najavio uvođenje fonda za otpremnine. Rečeni bi fond trebao poslodavcima pomoći u isplati otpremnina radnicima koje otpušta. Poslodavac bi radniku uplaćivao u fond određeni iznos svaki mjesec i kad ga više ne bude trebao, taj novac bio bi radniku na raspolaganju kao otpremnina. Radnik sretan jer ipak dobije nešto, poslodavac sretan jer će mu se za iznos koji daje u fond smanjiti davanja državi na plaću radnika. To zapravo znači da je svoju obvezu davanja otpremnine prebacio na državu, koja će novim zaduženjem pokriti manjak koji nastane manjim doprinosima. Drugim riječima, odustali smo od toga da poslodavce natjeramo da posluju tako da su dužni biti sposobni ispunjavati svoje obveze, među kojima su i otpremnine za radnike, a očito, odustajemo i od ideje da će gospodarstvo ići na bolje, pa valja pripremiti teren za masovna otpuštanja i riješiti problem otpremnina...
Grad iz 'Igre prijestolja'
Jer investitora nema, a i onih kojih ima, bolje bi možda bilo da nema. Sve što se u nas najavljuje kao investicija sigurno ima studiju isplativosti – za investitora. Ono što nedostaje jesu studije isplativosti za nas, za građane i za državu. Vezovi za megakruzere omogućit će Splitu, recimo, da postane krasna kulisa za turiste koji svoj gušt plaćaju nekome drugome, ali osim gužvi po gradu, poput onih u Dubrovniku, ne vidim da donose baš neku lovu lokalnoj zajednici. Isto je i s golfom na Srđu – što bi trebala donijeti investicija u hotele, vile i golf terene, osim malog broja slabo plaćenih radnih mjesta? Gdje je tu cost-benefit analiza koja bi pokazala da će građani Dubrovnika imati od rečenog resorta koristi? Kao i megakruzerima, bit će kulisa golferima koji će pogledavati odozgo na zidine na kojima je snimana "Igra prijestolja".
Osobito me jedi argument da je investitor uložio velik novac u Srđ koji će mu morati biti vraćen. Zašto bi mu morao biti vraćen i zašto bismo mu ga morali vratiti mi? Ima zemlju, nek je proda, dobit će sigurno što je za nju i dao, a što se iznevjerenih obećanja tiče, nek se obrati onima koji su mu ih dali, a da pritom nisu razmišljali o tome da im je posao skrbiti za javno dobro i da prije toga nisu nikoga pitali slaže li se s time. Još me više nervira to što se za tu velevažnu investiciju raspituju iz Europske komisije, a da im nitko ne kaže da lijepo i krasno odjebu u dvoskocima, jer da je to lokalno pitanje o kojem imaju odlučiti građani.
S druge strane, arti-201303210188006 i, nevjerojatno ali istinito, kompletna vlada NE počne kampirati u Dostlerstrasseu u Münchenu i BMW-ovim egzekjutivima dijeliti letke o ljepotama Hrvatske i prednostima ulaganja u Lijepu našu. Zašto?
Krasna ledina
Mada, "ne volem" ni ove što su "uvik kontra". Molim da mi netko objasni čemu bi plato Srđ trebao služiti. Trenutno je krasna ledina, doista. Možda bi se ipak mogla privesti i nekoj pametnijoj svrsi, pa makar i golferskoj? Kad pogledamo oko sebe i vidimo sve one nelegalno izgrađene viletine, devastirane javne površine, parkove prirode, pogašene tvornice i sve što smo uspjeli sje... u ovih zadnjih 20 i nešto godina, jasno je zašto su nam svima odiozni "investitori". Ali da BMW nekim čudom i odluči sagraditi svoju tvornicu u Hrvatskoj (a neće, nisu valjda blesavi), sigurno bi se našao netko tko bi prosvjedovao zbog korištenja kože u interijeru luksuznih automobila. A lokacijsku bi dozvolu dobili za sedam, osam godina, umjesto da im, primjerice, gradonačelnik Osijeka, grada u kojem je prije rata u proizvodnji radilo 34.000 ljudi, a sada ih radi svega 4.000, vlastitim rukama iskopa temelje za tvornicu.
A kad smo kod ovih što guraju, a nitko ih ne razumije, posebno me ovoga tjedna iznervirao premijer specijal-201012070191004-Zoran Milanović koji mi je, osim zbog toga što nije upotrijebio kičmu pri susretu s Barrosom, digao živac i time što je omogućio Gordanu Jandrokoviću da bude u pravu kad je rekao da se Milanović ponaša kao uvrijeđena frajlica. Da ponovimo, šef SDP-a i Vlade je napao Državnu reviziju jer je odlučila kazniti SDP zato što nije predao financijski izvještaj na vrijeme. Baš poput uvrijeđene frajlice, jer "drugi nisu bili kažnjeni ni kada su kasnili po dva tjedna". Pa je još najavio i da se SDP neće protiviti kazni, ali da će promijeniti zakon "jer to možemo". Baš krasno. Izvrstan primjer.
Skromnost biskupa
I šećer na kraju – nadbiskup Marin Srakić koji je novinarima kazao kako biskupi nisu morali čekati specijal-201012070191004-Papa Franjo da im drži lekcije o skromnosti. Njegova je izjava potaknula rasprave o postojanju Boga, jer mnogi drže da činjenica da ga u trenutku kad je izrekao pohvalu svojoj i općenito biskupskoj skromnosti nije spržila munja, nepobitno dokazuje da Boga nema. Drugi pak tvrde da se samo ne bavi sitnim ribama. Kako god bilo, da sam na mjestu pape Franje, ako misli nastaviti činiti da kardinali i biskupi izgledaju loše onako optočeni zlatom, pazio bih, da podsjetim na antologijsku scenu iz filma Kum 3, tko mi kuha čaj.
