Vijest dana je da su se Severina i Milan pojavili na ročištu da dogovore uvjete skrbništva nad svojim maloljetnim djetetom! Ma je*o nezaposlenost, sulude akontacijske rate za plin koje su počele stizati, štrajk zdravstvenih djelatnika... Ovo je vijest.
S obzirom da sam strahovito osjetljiva kad su djeca u pitanju, moram iskreno priznati da mi se sve to gadi. Zašto bi to nevino dijete danas-sutra čitalo o tome kakav su sve prljavi veš njegovi roditelji iznosili jedno o drugome, a sve za njegovu dobrobit?!
Razvod je sam po sebi težak. Kad su tu i djeca, još je milijun puta gore. I da, padaju teške riječi i optužbe zbog kojih mnogi požale nakon što se strasti smire. Ako si anonimus, poput primjerice mene, sve još nekako može ostati unutar četiri zida, ali ako si javna osoba, seciraju te poput najpreciznijeg patologa. I svi su spremni osuđivati baš kao da su od prvog do posljednjeg trenutka bili stalno prisutni u njihovim privatnim stvarima i točno znaju što se događalo i tko kome što brani i tko je u pravu, a tko u krivu.
Tko smo mi da im sudimo?
E pa, dragi moji, u krivu smo mi, pritom mislim kako na javnost, tako i na novinare, jer nitko od nas ne zna pravu pozadinu. Ali valjda je prostom puku nekako lakše nakon saznanja da i bogati plaču, zar ne?
Imala sam prijateljicu koja je bila u braku s poznatom osobom. Razveli su se. Kolege novinari su svim mogućim naporima pokušavali doznati detalje. Koliko je urednika pritom razmišljalo kako je njihovoj djeci kad ih u školi ispituju o tome što su pročitali u novinama? Kako je toj djeci kad slučajno ugledaju reklamu za neki tabloid koji promovira najnovije izdanje s naslovnicom da njihov tata ili mama šire ljubav i mir u svijetu s nekom drugom osobom?
Moja prijateljica se poput lavice borila da bi zaštitila svoju djecu od takvih stvari. Kao što rekoh, nije lako ni kad si anoniman, a donekle mogu zamisliti kako je javnim osobama i to zahvaljujući njoj. Koliko god da joj je bilo teško, na prvom mjestu su joj bila djeca. Nekad sam i sama mislila kako bih ja njemu 'ovo ili ono', ali ona me naučila što je to biti majka. Šutiš i makneš se jer zbog djece pustiš, pretrpiš i jedva čekaš da prođe.
Ponavljam, tada sam shvatila što je to biti majka (iako još nisam bila) i promijenila mišljenje. Da, naučila sam, na njezinom primjeru, da ja 'njemu ne bih ni ovo ni ono'. Radi djece. Nažalost, sada i sama slično iskustvo nosim na svojim leđima.
Kolege, u pozadini je maloljetno dijete!
Iako medijima i javnosti moja situacija (hvala Bogu) nije zanimljiva, ipak je teško. Recimo, dok sam gledala slike i čitala članke o Severini i Milanu, nije me zanimalo kako su obučeni, jesu li se pozdravili ili potukli. Razmišljala sam o tome kako im je u srcu. Bez obzira na njihov savršen izgled, stavila sam se u njihovu poziciju. Teško je. On je otac njezinog djeteta, ona je majka njegovog djeteta. Pred potpunim strancima na sudu moraš pričati o nekome koga si volio ili još uvijek voliš jer s tom osobom imaš ono najvrednije u životu – dijete.
Koliko je vas, dragi i poštovani kolege, a neki ste i sami roditelji, u trenutku izvještavanja razmišljalo o njihovom djetetu, a koliko o tome da je riječ o Severini i Milanu? Oni nemaju osjećaje? Iskreno, ja im se divim. Unatoč teškoj situaciji nisu se raspali.
Moje ročište 'za mirenje' (a unaprijed smo znali da će biti neuspješno) bilo je zakazano točno na rođendan mog sina. Priznajem, danima prije toga sam se raspadala i plakala. To nije bio poklon koji sam željela svom djetetu. A ni njegov otac. Zamolila sam ga, a on je pristao, da djetetu nikad ne kažemo kako smo 'proslavili' njegov treći rođendan.
Stoga, kad sam gledala Sevku i Milana, nisam vidjela dvije lijepe, uspješne i javne osobe. Vidjela sam majku i oca, a ono što je najvažnije, dijete koje se ni krivo ni dužno našlo na meti medija i javnosti.
Shvatite već jednom – djeca imaju svoja prava! Mi odrasli odlučili smo biti zajedno, odlučili smo imati dijete i odlučili smo se razići. Jedino to dijete nije imalo i nije moglo donijeti nikakvu odluku i nije imalo pravo glasa, a najviše je patilo u takvim situacijama.
