Došao je i taj dan. Jedan od najvećih režijskih troškova – račun za električnu energiju – više nam neće stizati samo s jedne adrese. Dvije velike europske tvrtke (slovenski GEN-I i njemački RWE) na velika su vrata najavile ulazak na naše malo tržište. Čitava bi priča, barem u kratkoročnom razdoblju, trebala ići u korist potrošača koji su desetljećima bili prepušteni na milost i nemilost svemoćnom HEP-u i njegovim formulama izračuna potrošnje tog nužnog energenta. Za činjenicu da prosječan potrošač nije imao pojma kako se to izračunava i zašto mu je račun toliki koliki je, nitko nije pretjerano mario jer alternative nije bilo. Imaš ono brojilo koje ti vrti kilovatsate, pa ti prati i bulji, te ih uhvati s prstima u pekmezu ako možeš.
Pa jesu li ti stranci poludjeli?
Osim sumnjive predstave s brojačima kilovatsati radi stjecanja varljivog dojma kontrole nad potrošnjom i naplatom iste, još su nam stalno nabijali na nos da nam tu preskupu cijenu skoro pa poklanjaju. Jer, naravno, u Europi svi struju plaćaju više. Međutim, svanuo je i taj dan, Hrvatska samo što nije zakoračila na zajedničko tržište Unije, a domaćim potrošačima već se nudi oko 30-ak posto niža cijena struje od one koju im naplaćuje HEP. U žaru međusobnog natjecanja licitiraju s cijenama, obećanjima i povoljnostima. Pa kako je to moguće?! Jesu li stranci poludjeli pa ne žele ništa na nama zaraditi? I zašto, pobogu, HEP šuti kao zaliven? Niti su stranci ludi niti im je želja izgubiti lovu kod nas. Stvari su mnogo jednostavnije od toga. Žele osvojiti dio tržišta. A to će napraviti nauštrb svoje veće zarade u prvih godinu i pol ili dvije. Nakon toga ćemo vidjeti razvoj situacije, no sigurno je da će potrošačima s tri ili više distributera (jer nije isključeno da će se pojaviti još neka tvrtka) biti bolje no što je bilo s onim jednim.
Jednako tako, malo su nam i otvorili oči, pa evo što kažu po pitanju cijene struje u Hrvatskoj i onih u inozemstvu. Čelni čovjek GEN-I-a smatra pogrešnim dojam da je struja u Hrvatskoj jeftina. "To samo tako izgleda, ali ima dovoljno prostora za smanjenje", kaže napominjući da je prošle godine struja u Hrvatskoj znatno poskupjela, a cijene na europskim burzama padaju, pa se otvorila prilika za ulazak na tržište i profit.
A kako je bilo s telekomima?
No, kad su u pitanju cijene za krajnje potrošače, treba biti vrlo oprezan. Najprije, stručnjaci za energetiku (domaći) upozoravaju da radi preuzimanja dijela tržišta, nove tvrtke mogu ići s cijenama koje su na rubu dampinških da bi postupno došle na razinu tržišnih. Podsjetimo da ni na telekomunikacijskom tržištu nije odmah po dolasku konkurencije došlo i do strmoglavog pada cijena i rasta razine usluge. Nakon otvaranja tržišta, imali smo jednu vrstu, uvjetno rečeno, duopola, gdje su se dva telekoma koja su tada poslovala u Hrvatskoj tek u nijansama razlikovala u cijeni i razini usluge. Tek dolaskom novih operatera situacija se iz temelja promijenila, a ulaskom u EU tek će se promijeniti. Kako je objavljeno ovih dana, Hakom je naredio Hrvatskom Telekomu (HT), Vipnetu i Tele2 da u idućih godinu i pol dana veleprodajnu cijenu mobilnih razgovora smanje na trećinu sadašnjih cijena. Čak i kad to naprave, imat će finu zaradu, a koliko su dosad fino zarađivali, teško je i zamisliti.
Trebalo je uhljebiti sve stričeve, tetke i mnoge buljubašiće
No, dok su telekomi povoljnu situaciju visokih profita iskoristili za razvoj, pa je iz svega proizišla korist za njihove privatne vlasnike, s HEP-om je situacija bitno drugačija. Budući da je on državni, a to se kod nas pogrešno podvodi pod ničiji, u rast i razvoj nije se ulagalo gotovo ništa. Imali su vlastodršci pametnijeg posla, trebalo je uhljebiti sve stričeve, tetke i mnoge buljubašiće, trebalo je platiti kampanje i kampanje političkim strankama, trebalo je pokrasti sve što se pokrasti da. I sada je HEP u situaciji da potpuno nerestrukturiran s 13.500 zaposlenih dočekuje žestoku tržišnu utakmicu. I upravo zato iz HEP-a nemaju ništa za primijetiti niti su spremili bilo kakav odgovor na najave konkurenata da će im na njihovom teritoriju nuditi i do 30-ak posto jeftiniju struju. Pokrili su se ušima i čekaju da prođe, kao i mnogo puta dosad. Nevolja je u tome što se situacija iz temelja izmijenila i što u ovoj oluji neće proći neokrznuti. A mnogi od 13.500 zaposlenih shvatit će da su godinama ili krali od sebe samih ili šutke gledali kako to ostali rade te da, među ostalima, i zahvaljujući toj šutnji sada sa zebnjom čekaju što će se dogoditi i koliko će ih uopće do kraja godine uspjeti zadržati svoja radna mjesta.