Ono, nakon pedeset godina šalterisanja ili sestrinstava u Saskoj i Šlaskoj, rintanja pod čizmom neumoljivog kapitalista, konačno se mogu malo opustiti i uživati u igricama za koje nisu imali vremena u mladosti. A onda dođe stroga i pravedna hrvatska vlast i plažu zatvori zbog nemorala.
Čuj – nemorala, nemorala u Hrvatskoj!? U zemlji u kojoj se s vlasti ide u zatvor, gdje su prošlogodišnji najbolji menadžeri dogodine isto u reštu, tu gdje vlada crkva u kojoj se pedofili i silovatelji kažnjavaju premještajem, kolo vode televizijske, arhitektonske, sindikalne i svakojake mafije, a glavna nam je ikona mlada gospođa majka koja u ranim četrdesetima felaciono liže sladoled sa svakog jumbo plakata!?
Više morala valjda ima u moldavskom kupleraju i svlačionici koledža u Miamiju nego u ovoj kifli, a oni su se našli zabranjivati seksanje ljudima koji su pošteno masno platili svoje ljetovanje na Jadranu!? Plava Dalmacija ne voli strance, crnce, pedere i drukčije, Istra je sada pokazala da ne voli ni ljude koji vole grupni seks. Po meni je to jadno, ali krenimo random.
Što je swinganje? Nisam probao, ali poznajem ljude koji kažu da odu s curom/ženom na dejt s drugim parom, pa ako si kliknu završe negdje seksajuć se učetvoro. Neki kažu da to spašava vezu, neki da je takva veza bolesna, meni osobno djeluje malo čudno da ševim jednu tetu dok neki striček na metar od mene prčka po mom komadu, ali eto, o ukusima se ne raspravlja. Dok nije protiv zakona, ne nameću nit forsiraju, i nikom ne škodi – neka ih, od viška sisa glava ne boli. A kad tim swingerima dosade hoteli, toplice i kućne zabave, dolaze i na Jadran, gdje je to valjda duplo ljepše uz more, sunce, cvrčke... I to onda smeta hrvatskim lažnim moralistima (ja mogu varat svoju ženu, ali ti nećeš jebat na meni dragoj plaži), koji bi se jako htjeli pridružiti orgijama, ali za to nemaju muda.
Pa je lakše sve prijaviti policiji – bolje da nitko nije sretan, nego da se itko usudi biti drukčiji, tipično rvacko 'Uimeobiteljsko' razmišljanje. Dakle, nije da me oduševljava, niti upražnjavam swinganje, ali ako si tepamo da smo turistička zemlja, pa onda daj tim sitnim pervertitima da se vesele, budi sretan ako ti se zaljubljeni gayevi drže za ruke ako živiš od toga - tisuću otoka imamo, desetke tisuća plaža, ima mjesta za sve i svakoga, a ako će to popuniti državni proračun – gdje ćeš veće sreće.
Dok se još nisam otatio, pa je more trenutno postalo zabava s Juniorom bez alkohola i tulumarenja iza ponoći, znalo se da se na more ide odmarati, piti i ševiti, i da je najveći gušt ako te tri stvari uspiješ ugurati u isti dan, ili čak i sat. Od malih smo nogu rintali, učili i ginuli tijekom hladnih mjeseci da bismo se tih petnaest ili više dana izubijali, odmorili, razveselili, satrali. More je uvijek bilo stvoreno za zločestoće, bunt, ostajanje u šatorima, stopiranja, zabranjene ljubavi, pića, opijate. More je bilo - provod. Najsretniji sam bio kad bismo našli neku prastaru barku, nakrcali se lošim vinom i krenuli ujutro na neki otok, izvadili nešto ribe i školjaka, loše barili Čehinje i vratili se strgani i prljavi nakon par dana s borovim iglicama i čahurama mrtvih cvrčaka u kosi...
Drugi su kampirali, treći išli stoput gore-dole po Vodicama i sličnim šetnjica-mjestima, u kojima se ljetovanje svodilo na pokazivanje Lakostica po rivi... Bilo je za svakoga ponešto, i nismo bili izbirljivi. Ali onda jednog dana kreneš po svijetu i vidiš čuda. Ibiza, Loret de Mar, šipak diskoteka, klubova, profesionalki koje plešu i dižu atmosferu, tematski programi, sto vrsta zabave, pa Santorini, meka drogiranih hrvatskih novopečenih ekonomista, miris steroida i lubrikanata u plićaku i potpuna nemogućnost spavanja po noći od suludog divljanja presretne mladeži koja zna da toga nema kod nas.
Onda posjetiš Australiju i vidiš desetak vrsta programa za uz more, plaže sa terenima za odbojke, nogomete, pa seksi animatorice, škole surfanja, boardanja, wakeanja. Pa u Kambodži Sihanoukville, plaža za rokere i vijetnamske veterane, pivnice, roštilji, teški rock i lake sitne lokalke, bilijari, jukeboxi, koncerti...
Hrvatska ima predivno more, jedno od najljepših, najuzbudljivijih, najraznovrsnijih i najsigurnijih na svijetu, ako izuzmemo bahate tajkune i moćnike koji svojim gliserima nekažnjeno gaze nesretnike što im se nađu na putanji. Imamo tisuću otoka, nema dvije iste plaže, uz obalu se nađe i hlada i birtija, boja mora liječi sve rane... Jednostavno trebamo uzeti grablje i malo građevnog materijala i imamo bogatstvo za deset sljedećih generacija. Ali ne, zašto bi sve bilo jednostavno, i zašto bi svi mogli živjeti od nečega, kad to mogu samo odabrani? Tako je nakon drugog svjetskog klanja dio obale zauzela država, a pred kraj njenog kraha i najsposobniji političari.
Ono što je smrtnicima zabranjeno, saborskim zastupnicima i prijateljima nije. Gradi se metar uz more, obala ogradi žicom, pa ti sad hodaj uz more ako si frajer. Svaki političar i ikoji tajkun od osamdesete na ovamo danas u vlasništvu ima neki ograđeni dio obale, svoju hacijendu sa zaštitarima, prljavu krađu onog najljepšeg što bismo trebali posjedovati i dobit dijeliti svi, a ne samo oni. Korčula, Zlarin, Ugljan, sve je puno privatnih, skoro pa miniranih posjeda bogatuna koji su dosad izbjegli zatvore, a do njihovih besramnih vila zbog kojih su propadala i tek će propadati brodogradilišta, tekstilne i sve ostale industrije - vode svježe asfaltirane ceste.
Mali Hrvati sve više gube volju dok gledaju bagru i njihove jahturine, pa se i oni pokušavaju obogatiti preko noći, gradeći apartmane nabrzaka, bez dozvola, planova, ičega. Svega ima, ali kod nas je tako teško išta pokrenuti, jer kad i prodaš djedovinu prvo si kupiš Bemburu ili gliser, pa sfušaš apartman, pa u kockarnici ne poduplaš nego izgubiš zadnju lovu, i onda se čudiš što ti gosti bježe nakon trećeg dana bez klime i tekuće vode... Onda se krene fušat, pa se istrebljuje podmorje, obala devastira kopanjem prstaca, šume sijeku zbog novih garaža, zemlja prodaje strancu za keš bez ikakvog reda i rasporeda.
Sve dok nam se ne dogodi situacija kao s crnogorskom obalom koju su mahom prodali šeicima i ruskoj mafiji. Pa će se još malo dolaziti kupati kod nas ili u Albaniju. Zajeban smo mi narod, da nam je ne radit, a imat, da nam je da furešti dolaze, ali da se ne moramo truditi oko njih. Evo ti more, gledaj, kupaj se, sunčaj, šta će ti više! Ali kako razveseliti stranca kad mu osim pogleda u suton i lijepog mora ne pružaš ništa? Kako ga spriječiti da ne ode u duplo jeftiniju Tursku s deset puta više sadržaja? Teško je raditi kad upre zvizdan, do pojave turizma nitko normalan ne bi radio u Dalmaciji, ljudi bi se ljetom dizali u četiri ujutro, obavili radove u polju, digli mriže i povukli se u hladne zidove kamenih kuća čekajući večer i partiju balota ili ćakule.
A danas njihova djeca ljetima moraju krvavo raditi kako bi zadovoljili nekog Čeha, Mađara ili nedajbože Srbina, kad on u dva popodne hoće barkom na kupanje. Najgori su ipak kivni stariji ljudi koji mrze sebe, svijet, i govno od furešta koje bi slušalo salsu u pola noći pod njegovim prozorom. E nećeš govno, sad ću ja tebi zvat policiju, meni si se pod ponistru došao napijati, pas ti se na materi zarazija, čut ćeš ti svoje kad Fra Šime zazove na misu od 6 do 6 i kvarat sutra ujutro, i svaki dan...
Neizvjesna je budućnost hrvatskog turizma. Ne da nam se graditi za elitu, gade nam se siromašni turisti sa svojim konzervama i alkoholom. Ljudi ne žele strance u gradovima, da bi pokrenuo neki resort poput genijalnog Zrća, te zapišane plaže s odvratnim oštrim kamičcima, ali udaljene kilometrima od prve nastambe – dakle, idealne, trebaš podmazati toliko mjesnih šerifa, uprava, elektri, sabornika, da ubrzo izgubiš volju. S time da je Zrće danas apsolutni broj jedan u ikakvoj ponudi ičega, a hvala svevišnjem na pojavi Teranea, Seasplasheva i Gardena, koji bude makar malu nadu da nismo zadrti do kosti.
Hrvatska vjerojatno nikad neće postati velika svjetska turistička destinacija, tek mala prćija podijeljena među bahatim lopovima, razdijeljena i orna za prijevaru na svakom koraku s tek ponekim pojedinačnim bljeskom. Kad već imamo najljepšu zemlju na svijetu, ne možemo imati i najbolje ljude. I zato će swinganja biti, ali ne besplatno, nego ćete za svoje gušte morati na crno platiti namet lokalnom moćniku na njegovoj privatnoj plaži. Za sve ostale smrtnike, tu je prekrasno more i malo sadržaja, no uostalom, kao da je igdje idealno – Zemlja je velik Planet, istražite ga. Vidimo se na Korčuli, uživajteee!
