Romina Brumnić (37) iz Pazina jedina je spasiteljica Gorske službe spašavanja u Istri. Već šest godina spašava ljude i životinje s nepristupačnih terena i jama, zajedno s još 15 kolega spasitelja HGSS-a, koliko ih ima u Istri.
HGSS OPET RAZVALIO OBJAVOM: ‘Dragi turisti, otoci nisu tako blizu kako se čine…’ "Obožavam taj posao jer volim pomagati. Svi taj posao radimo volonterski. HGSS u Istri ima ukupno 27 članova, od kojih je 16 spasioca, a ja sam jedina žena. S tečajevima za spašavanje počela sam prije 10 godina, a nekoliko godina kasnije postala sam spasiteljica" opisuje svoj put Romina. Iako je po struci ekonomistica te je završila i višu školu za cestovni promet, spašavanje ljudi joj je važan dio života.
Zbog sina se počela brinuti o opasnostima
Galerija
"Posao spasioca mi nije bio težak dok nisam rodila. Tad sam počela razmišljati o opasnostima koje vrebaju prilikom spašavanja s teško dostupnih terena" kaže romina čiji je suprug Luka (37) također spasilac. Romina je i u sedmome mjesecu trudnoće hrabro išla na izvlačenje smrtno stradalog na Brestu pod Učkom. Samo 15 dana nakon toga rodila je dva mjeseca ranije prvog sinčića Dana, koji danas ima četiri godine. "Nisam zbog akcije prijevremeno rodila. Jednostavno se tako poklopilo, ali je sve, nasreću, prošlo u redu" kaže Romina koja uz Dana ima i dvogodišnjeg sina Vitu.
"Ponekad je teško uskladiti posao i majčinske obaveze, pa sam čak jednom morala povesti djecu na spašavanje zato što ih nisam imala kome ostaviti na čuvanje. Nasreću, i moja sestra je bila sa mnom te ih je pričuvala tijekom akcije" priča Romina za 24sata.
Iza nje je na desetke odrađenih akcija, a najdraže joj je kad one završe sa sretnim krajem. Jedna od takvih bila joj je spašavanje unesrećenog paraglajdera s Učke. "Odmah pri uzlijetanju došlo je do nesreće jer je imao problema s krilom te je pao ‘samo’ s desetak metara visine. Sjećam se, suprug i ja dobili smo poziv od Centra 112 o padu. Znali smo da je živ i da što prije trebamo doći na mjesto nesreće jer su u pitanju sekunde" kaže Romina. Stranac je letio usprkos lošim uvjetima jer mu je završavao godišnji odmor pa je inzistirao... "Teren gdje je pao bio je nepristupačan, pa smo ostavili automobile i stotinjak metara smo morali pješačiti do njega. Nosili smo ga do vozila Hitne, a s mojih 58 kilograma to nije bilo nimalo jednostavno" kaže Romina.
Na jednu stvar se nikada ne navikneš
Najteže akcije su joj kad mora tražiti osobe za koje se zna da su već mrtve. Na to se, kaže, ne može nikad naviknuti.
"Kad zazvoni telefon i vidiš poziv Centra 112, najprije pretrneš, a onda brzo uzimaš papir i olovku kako bi sve pažljivo zapisao. Tako je bilo i na mojoj zadnjoj akciji za sada, kad smo spašavali bicikista koji je pao kraj Zrenja. Prva dojava bila je da je bez svijesti i da je pao na nepristupačnom terenu. Vrlo brzo smo došli do mjesta nesreće i shvatili da ipak nije tako strašno. Imao je slomljeni nos i oguljeni dio lica, ali sve je, nasreću, ostalo na tome. Oprečne informacije kod poziva na akciju često nam se dogode jer ljudi svašta kažu u šoku" kaže Romina.
Ova žena i majka hrabro ulazi u jame spašavati i životinje. Jedna od takvih akcija, koja je uspješno završila, bila je spašavanje lovačkog psa koji je pao u jamu dubine 30-ak metara.
"Pas je pao u jamu kraj Žbandaja. O tome nas je obavijestio vlasnik. Kad sam se spustila u jamu s kolegama, očekivala sam strvinu psa. Ali na dnu sam ugledala dva velika oka koja su me uplašeno promatrala. Izvukli smo ga iz jame neozlijeđenog i vratili presretnom vlasniku" ispričala je na kraju. Iako zna da radi opasan posao te je svjesna da joj je sa svakom akcijom “glava u torbi”, želja za pomaganjem drugima je puno jača.
