Radnike je teško sada dobiti kada je riječ o kuharima, recepcionarima, konobarima, sobaricama, čistačicama, vozačima, trgovcima, majstorima. Posla je preko glave i popravci na otoku, na primjer, morat će čekati do rujna ili listopada.
Rekordne 2019., kuharima, kao deficitarnom i zbog prirode posla cijenjenom kadru, plaće su osjetno porasle, no svejedno ih nedostaje jer ih traže i u Hrvatskoj i u inozemstvu. Pranje posuđa u kuhinji i osoblje koje pomaže kuharu, poslovi za koje nisu potrebna posebna znanja već samo dobra volja, plaćaju se i po osam tisuća kuna neto, no svejedno nedostaje onih koji bi radili na tim pozicijama.
'U gastronomiji nismo najbolji'
"Problem je kompleksan. Postali smo žrtve vlastitog uspjeha i kvalitete koju smo postigli u određenim područjima. Evo, gledajte nogomet. Mi smo svjetski doprvaci. Naši talentirani igrači igraju mahom po stranim klubovima jer su tamo dobili kudikamo bolje ponude, pa su logično iskoristili te šanse. Što se naše ugostiteljske ponude tiče, ali i generalno gledajući cijelog uslužnog sektora, mi taj posao znamo raditi i radimo ga iz godine u godinu sve bolje.
Slikovito rečeno, u gastronomiji mi nismo najbolji, ali igramo Ligu prvaka. I to je poznata stvar i izvan naših granica. Zato naši kuhari, konobari, ali i frizerke, maseri, trgovci…, dobivaju izdašnije ponude iz Europe, pa provjereno dobar kadar završava u Njemačkoj ili Irsko", kaže Ivo Vrdoljak, vlasnik poznatog splitskog restorana "Zrno Soli" za Slobodnu Dalmaciju.
'Trebalo ih se učiti o ugostiteljstvu'
Vrdoljak je mišljenja da se odlazak radne snage preko granice, može zaustaviti samo pametnom i sustavnom državnom politikom.
"Nemam, srećom, taj problem, jer sam na vrijeme okupio dobar tim, ali dio poslodavaca u Hrvatskoj prisiljen je s tržišta rada angažirati bilo kakvu radnu snagu jer jednostavno ne može birati. Neshvatljivo je da iz naših srednjih škola pa i s fakulteta, dolaze mlade djevojke i mladići koji jedva što znaju o poslu za koji su se školovali. Umjesto da ih se učilo ugostiteljstvu, rješavali su zadatke iz matematike koji bi i meni, koji sam bio vrsni matematičar i odlazio na natjecanja, zadavali muke."
"Stvari su prilično jednostavne. Ako nekome stvarno treba radno mjesto, plaća, ako o tome egzistencijalno ovisi jer nema drugih prihoda, onda mu sigurno neće biti važno koliko će dugo raditi, nego će odmah prionuti poslu. Država ne smije dozvoliti da nezaposleni primaju naknadu na Zavodu za zapošljavanje i rade na crno. No, to se ne rješava drakonskim kaznama, nego stvaranjem stimulativne poslovne atmosfere u kojoj će takvo ponašanje postati iznimka, jer se ono, jednostavno, neće isplatiti", zaključuje Vrdoljak.
