Posljednjih dana diglo se prilično bure oko sličice koja se dijelila tijekom blagoslova u susjednoj Bosni i Hercegovini jer prizor na njoj mnogima "nije legao".

Naime, na Facebook stranici "Druga Strana Posavine", objavili su naslov "sličica zbunila vjernike" i naveli da se dijelila tijekom blagoslova kuća u selima Županije posavske. 

'Majka Božja s dekolteom'

Naveli su: 

"Vjernicima su podijeljene sličice koje, nažalost, ne nalikuju ni na Isusa Krista, ni na Majku Božju, ni na kršćansku ikonografiju kakvu poznajemo i poštujemo. Majka Božja prikazana je kratke kose, u tamnoj odjeći s dekolteom, a cijeli prizor više podsjeća na modernu ilustraciju nego na svetački prikaz rođenja Isusova.

Ne postavljamo ovo iz zlobe, nego iz zabrinutosti i poštovanja prema vjeri, tradiciji i svetosti blagoslova kuće. Ne znamo tko odobrava ovakve prikaze i zašto se dijele u ime Crkve. Blagoslov kuće nije prilika za eksperimentiranje s vjerom i simbolima, nego trenutak molitve, mira i jasnoće poruke. Mir kući ovoj, ali i istina, dostojanstvo i poštovanje prema onome u što vjerujemo."

Uslijedila je lavina komentara, u jednom stoji i ovo: "Ovo nije Božić, nisu jaslice. Isus nije rođen na stolu. Nije kršćanska poruka. Rogovi, tamna atmosfera i prikaz djeteta na stolu ostavljaju dojam nečega što više podsjeća na sektaški obred nego na rođenje Spasitelja."

Fra Ivica Matišić za net.hr odgovorio što je na sličici

Pitali smo u samoj župi Uskoplje o čemu je riječ te smo od fra Ivice Matišića dobili iscrpan odgovor.

Kaže, na sličici je prikaz slike koja se nalazi u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gornjem Vakufu-Uskoplju i dio je velike "kolekcije" slika Slavka Šohaja.

"Tu imamo postaje križnog puta te dvije slike – jedna je Božić sv. Franje, a druga je Emaus. Upravo oko Božića sv. Franje podigla se nepotrebna polemika koju ljudi uopće nisu razumjeli, a puno toga pišu. Nažalost, često se pokaže da oni koji (ništa) ne znaju budu i najglasniji", odgovorio je za net.hr fra Matišić.

'ČISTA SPRDAČINA' /

Marija s dekolteom? Sličica s blagoslova obitelji zapalila vjernike, znate tko je umjetnik?

'Kristovo rođenje bez idealizacije i sjaja'

Otkrio je detalje kako je slika nastala i donosimo odgovor fra Matišića u cijelosti:

"Slike su postavljene oko 1976. god. Autor je naslikao Božić kakvog je sv. Franjo pripremio u Greccu i to je ključna stvar koju treba razumjeti, ali očito se to nije dogodilo. Slika prikazuje Kristovo rođenje u modernom, ekspresionističkom stilu, bez idealizacije i sjaja. Likovi su grubi i pojednostavljeni kako bi se naglasila LJUDSKA STVARNOST, a ne ljepota forme.

Korištene su tamne, zemljane boje koje stvaraju osjećaj SIROMAŠTVA I TIŠINE. Dijete Isus je jedini IZVOR SVJETLA – JER SLAMA SVIJETLI JAČE OD SVEGA, čime se poručuje da svjetlo dolazi iz skromnosti.

Isus je na stolu, odnosno oltaru, što predstavlja EUHARISTIJU, prisutnost pod prilikama kruha i vina.

Marija i Josip prikazani su kao umorni, OBIČNI ljudi, bliski svakodnevnom čovjeku.

Aureole su tek naznačene, što svetost čini NENAMETLJIVOM I TIHOM.

Prostor je gotovo prazan kako bi fokus bio na DOGAĐAJU, a ne na ambijentu.

Životinje su ravnopravni sudionici prizora, naglašavajući prirodnost trenutka.

Autor se svjesno odmiče od klasične božićne ikonografije.

Poruka slike je da se božansko rađa u JEDNOSTAVNOSTI, SIROMAŠTVU."

Ovu je sličicu odabrala izdavačka kuća Svjetlo riječi koju vode fratri Bosne Srebrene. Odabrana je u sklopu činjenice da je sv. Franjo prvi 'osmislio' i postavio žive jaslice.

U Uskoplju oko ove slike i nije bilo nekih problema jer je to 'naša' slika na koju su ljudi navikli te im je dobro poznata."

NADBISKUP ZA DIREKT /

Uzinić o moliteljima na trgovima: 'Svima nam je mjesto tamo, ali...'

Tko je umjetnik Slavko Šohaj?

Dodajmo i to da je umjetnik koji je naslikao sliku Slavko Šohaj, rođen 1908. u Zagrebu, gdje je i preminuo 2003. godine.

Diplomirao je 1931. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a usavršavao se u Parizu tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća.

Bio je likovni suradnik Arheološkog muzeja u Zagrebu (1935.–1965.). Član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, danas Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Na prvoj izložbi 1934. u Zagrebu, kao gost Grupe trojice, prepoznat je kao tipičan predstavnik figuralnog poetskog realizma.

"Nadahnut Cézanneovom konstrukcijom kromatskih masa i Matisseovim kolorizmom, ostvario je djela uravnoteženih ritmova i osebujna kolorističkoga bogatstva. Autor je autoportreta i portreta, putenih aktova, veduta (osobito Cavtata, Dubrovnika i Hvara), mrtvih priroda i figuralnih prizora smještenih u krajolik (Dječak II, 1938; Licitarsko srce, 1978; Autoportret, 1982; Akt s paravanom, 1987). Posebnu skupinu njegovih djela čine crteži u boji, akvareli i gvaševi naglašene dekorativnosti, na kojima se često uočava spontana improvizacija (Pont Sully, 1977). Dobio je Nagradu "Vladimir Nazor" za životno djelo (1978)", objavili su na Hrvatskoj akademiji.

Krleža o umjetniku: 'Instrumentalizacija tihih života, istančan ukus, sigurna ruka...'

O njemu je govorio i Miroslav Krleža te su na stranicama Krležijane izdvojili nekoliko rečenica: 

"Visoko cijeneći Šohajevu ustrajnost u ispitivanju i razvijanju osobnoga likovnog izraza, Krleža je umjetnikovo odbijanje da, unatoč svome pariškom iskustvu, slijedi pomodne slikarske smjerove XX. st. sažeo gotovo telegrafski: 'Poetska instrumentalizacija tihih života, istančan ukus, sigurna ruka, gusta paleta, lirska pojava bez jednog jedinog svojstva pogodnog za naš likovni džiu-džicu' (Fragmenti dnevnika iz godine 1969, Forum, 1973, 3)." 

Šohaj o sebi: 'Volio inspirirati nečim što je sporedno, nevažno, nepretenciozno'

Na stranicama Zagrebačkog fakulteta objavili su i citat samog umjetnika Slavka Šohaja, koji je rekao:

"Koliko se sjećam, već sam u ranoj mladosti volio akvarelirati motive sa zagrebačkih ulica. Kao srednjoškolac, svake bih nedjelje odlazio u Strossmayerovu galeriju, u dvoranu hrvatskog slikarstva s djelima Kraljevića, Račića, Uzelca i drugih. Tu sam se oduševljavao njihovim slikama i tu su nastale moje prve predodžbe o slikarstvu.

Došavši poslije studija na zagrebačkoj akademiji u Paris, to se shvaćanje proširilo i oplemenilo djelima Maneta, Cezannea, impresionista i fovista.

Epohu koja počinje impresionizmom, ubrojivši spomenute pravce, smatrao sam i osjećao bliskom. U tu epohu, u taj rudnik bogat draguljima, koji je, međutim, već napušten i smatra se iscrpljenim, vraćao sam se u nadi da ću pronaći još koji dragi kamen i sa željom da ga izbrusim na drugačiji način.

Ako slikarstvo podliježe evoluciji, onda je ono rezultat slobodnog izbora i promišljanja, a ne osvrtanje jedino na najrecentnije pravce i pronalaske. Ono je iskustvo što traje i u samom sebi dozrijeva i raste. Zato sam ostao vjeran svom dotadašnjem načinu i stanovitoj percepciji prirode.

Sredinom sedmog desetljeća osjetio sam potrebu da spojim, bolje rečeno da ugradim neke slučajnosti u siluetu viđenog predmeta. Na ovaj mi se način ukazala nova, drugačija koncepcija slike. No poslije ove promjene vraćao sam se prijašnjem načinu, da realiziram prije zamišljene, a neostvarene zamisli, i u tim mijenama odvijalo se moje slikarsko djelovanje.

Pretežno sam se (uostalom, poput mnogih drugih slikara) volio inspirirati nečim što je sporedno, nevažno i nepretenciozno u životu.

Slikarstvo je za mene značilo dati ovim sporednim i nevažnim predmetima, a isto tako krajolicima i ljudskim bićima koja sam susretao, njihovu drugu egzistenciju."

POGLEDAJTE VIDEO Uzinić: 'Mnogi misle da nas drugi ugrožavaju, ja mislim da su drugi naša prilika'